Ilija je otišao kod ljubavnice u Bobiju, a Tina će nam doći kada se oporavi od preloma butne kosti. Ostali su svi na broju.
Tim raportom je vlasnik farme magaraca “Martinići” Darko Saveljić dočekao ekipu “Vijesti” 20. decembra, kada je bila otvorena za posjetioce.
“Interesovanje je ogromno i dešavalo se da ne možemo da smjestimo sve roditelje sa djecom”, kaže Saveljić.
Azra, Drina, Svila, Stija, Biba, Sneža, Đina, Đekna, Zorica, Klara, Srna, Divna... 14 magarica i dva magarca (Pegaz i Ilija) trenutno je na farmi.
Oglas da otkupljuje magarce je od aprila stalno otvoren, a Saveljić je razočaran i brojem i stanjem tih životinja.
“Dolaze ljudi i prvi put vide magarca poslije 30 godina, a djeca gledaju u magarca kao u žirafu. A kada sam bio dijete, nije bilo kuće u ovom kraju da nije imala jednog ili dva magarca”.
Prije nego je napravio farmu, kaže da je radio detaljne analize i interesovao se za tržište:
“Prema popisu je 2013. bilo 575 magaraca, mula i mazgi. Sjeverni dio Crne Gore ima samo mule i mazge, a magarci su na ovom mediteranskom, krševitom dijelu. Kada napravite tu podjelu, pa krenete po terenu, imao sam optimistični scenario da ih ima oko 300. Međutim, kada sam stvarno počeo da ih otkupljujem i išao od sela do sela, situacija je bila više nego porazna. Tvrdim da više ima međeda u Crnoj Gori, nego magaraca. Od Martinića do Ostroga, u svim selima zajedno, bilo je ukupno dvije magarice i jedan magarac”. U početku, on je planirao da napravi klasičnu produktivnu farmu, ali je, tvrdi, odlučio da to bude utočište, kada je vidio kako ih drže u Crnoj Gori.
“Zato sam uzeo i tri magarice od kojih su dvije potpuno slijepe, jednu iz Bobije, a drugu iz Zagarača, dok je treća prestara”.
Magarad na farmi su isključivo člistokrvna vrsta balkanskog crnogorskog magarca, za razliku od onih iz Istre i Dalmacije koji su se miješali sa italijanskim magarcem.
“Ta vrsta magarca je puno mlječnija, naša daje manje mlijeka, ali je zato autohtona vrsta”.
Kaže da mu je misija da spase magarce od izumiranja i da kroz mužu i turističko-rekreativnu djelatnost obezbijedi samoodrživost farme:
“U tome sam uspio, u vrijeme dok se muzlo. Sada su magarice gravidne i u minusu sam, ali taj minus će se nadomjestiti na proljeće kada počne muža. Mlijeka je bilo tokom čitavog ljeta, a najmanje 70 odsto je poklonjeno za liječenje teških bolesti”.
Litar mlijeka košta 50 eura, a ljudi ga, priča Saveljić, traže iz različitih razloga:
“Ima ljudi koji kupuju mlijeko iz preventivnih razloga, pa daju djeci da piju. Imao sam jedan slučaj da se kupuje mlijeko za skidanje šminke, jer egipatska kraljica Kleopatra se kupala u magarećem mlijeku i zato je imala lijepu i zdravu kožu. Sir još nisam pravio jer nemam toliku količinu mlijeka. Za kilogram sira treba od 25 do 27 litara, za razliku od kravljeg gdje za kilo sira treba šest do sedam litara”.
Počeo od nule, za svoj merak, pomoći nema, ali je ni ne traži
Saveljić kaže da je počeo od nule i da nema, ali ni ne traži, ničiju pomoć.
“Ovo je moj merak. Što se države tiče, bio sam u pregovorima, jer u agrobudžetu postoji linija o zaštiti genetskih resursa u poljoprivredi, kako bi se sačuvale autohtone vrste, poput buše ili crnogorskog magarca. To nije funkcionisalo nijedne godine. Tražio sam da se uvrsti ovaj vid, a onda bi slijedila subvencija za držanje po komadu. Ovo je dokaz da se u CG mogu ostvariti dobre ideje, da se rad koji se prvo stavi na papiri i dobro isplanira može isplatiti”.
Litar mlijeka u Hrvatskoj 100, a kilogram sira čak 1.000 eura
Magareće mlijeko je izuzetno ljekovito. Pije se neprokuvano i ima 60 puta više vitamina C nego kravlje.
Najviše pomaže kod plućnih i kožnih bolesti, protiv kašlja, svih oblika bronhitisa, a jako umanjuje napade astme.
Djelotvorno je za sve oblike dermatitisa, psorijazu, upale crijeva...
Na ideju da osnuje farmu, Saveljić tvrdi da je došao boraveći na Pelješcu, gdje porodica Antunović drži 48 magarica.
“On je otkupio sve 'dostupne' magarice iz cijele Dalmacije i muze ih. Litar mlijeka kod njih košta 100, a kilogram sira 1.000 eura. U Hrvatskoj postoje dvije ili tri farme, u Srbiji jedna, a mlijeko je jako traženo. To mlijeko se ne prokuvava, a može se pakovati u flašice od 200 mililitara i zamrznuto slati DHL-om na razne destinacije. Smrzavanje mlijeka ne utiče na gubitak ljekovitih supstanci”.
Mlijeko se, kako je pojasnio Saveljić, muze ujutro i pije svježe:
“Terapija traje tri do pet dana, a cilj je da se popije litar mlijeka, odnosno po čašica dnevno”.
Ulaz besplatan ali je poželjno donijeti bar veknu hljeba
Saveljić je farmu prilagodio i za posjetioce, naročito za djecu, koja obožavaju da se igraju sa magarcima i da ih timare.
Izložen je i “magareći jelovnik”, sa uzorcima djeteline, sijena, pšenice, kukuruza, ovsa, ječma, stočnog brašna i rezanaca od šećerne repe.
Postoji i dio za “ličnu higijenju”, gdje su izloženi češljevi, češagija za dlaku, makaze za kraćenje kopita...
Ulaz se ne naplaćuje, ali donijeti kilogram šargarepe ili jabuke, ili štrucu hljeba je poželjno.
Na farmi su izlijepljene i poslovice o magarcima, priče o njihovom životu i parole, a jedna od njih glasi: “Poštovani roditelji, ne dozvolite da vas naše magarice vide da vičete na svoju djecu ili da ih tučete.
To mi ne radimo ni našim magarcima. Nulta tolerancija na nasilje”
Galerija
Bonus video:
