Vlast neće javni, već partijski servis - Vijesti.me
SMIJENJENI POTPREDSJEDNIK SAVJETA RTCG, NIKOLA VUKČEVIĆ ZA "VIJESTI":

Vlast neće javni, već partijski servis

Vukčević za "Vijesti" govori o njegovom i razrješenju članova Savjeta Javnog servisa i Agencije za elektronske medije, radu RTCG, odlukama Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), filmskoj i umjetničkoj sceni u Crnoj Gori...

Nikola Vukčević
Nikola Vukčević (Foto: Privatna arhiva)

Djelovanje Administrativnog odbora posljednjih mjeseci, koje je rezultiralo razrješenjem članova Savjeta Javnog servisa, nije bilo sa ciljem poštovanja zakona, već promjene uređivačke politike Televizije Crne Gore (TVCG).

To je u intervjuu "Vijestima" kazao reditelj Nikola Vukčević.

On je bio potpredsjednik Savjeta Radio-televizije Crne Gore (RTCG), sve dok ga u novembru nije razriješila Skupština Crne Gore na predlog Administrativnog odbora.

Vukčević za "Vijesti" govori o njegovom i razrješenju članova Savjeta Javnog servisa i Agencije za elektronske medije, radu RTCG, odlukama Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), filmskoj i umjetničkoj sceni u Crnoj Gori...

Vukčević je diplomirani filmski, TV (FTV) i pozorišni reditelj, nagrađivan za dva igrana filma prikazana na preko 50 svjetskih festivala i filmskih smotri.

Profesor je FTV režije na Fakultetu dramskih umjetnosti (FDU), a kao nestranačka ličnost bio je u dva mandata umjetnički direktor Gradskog pozorišta u Podgorici.

 Koliko je Savjet RTCG, čiji ste član bili, doprinio da crnogorski Javni servis ostvari svoju ulogu?

Savjet će biti upamćen kao tijelo koje se svojski potrudilo da profunkcionišu mehanizmi da se objektivizira i izbalansira svaki segment oko informativnog programa - što je evidentno kako domaćoj javnosti tako i međunarodnoj (naravno, određeni problemi su normalni u radu, ali smo konačno ovladali funkcionalnim mehanizmima kontrole oko izazova neizbalansiranosti, te mogućnost da se profesionalno djeluje ukoliko dođe do greške; evidentno je, na- žalost, da taj mehanizam nije djelovao ranije). Tu svakako spada i istraživačko novinarstvo, te otvaranje niza tema od interesa javnosti. Takođe, i u segment kulture i edukacije smo uložili veliku pažnju i trud: reosnovana je redakcija domaćeg dramskog programa (bili smo jedina država ex YU koja nije imala ovu redakciju na Javnjom servisu) i učinjen je veliki trud da se definiše postupak i procedura za unutrašnji konkurs RTCG za dramske projekte lica koja su u radnom odnosu u RTCG; sa zadovoljstvom iščekujem premijeru projekta koji je odabran da se snimi i čije snimanje se obavilo sa visokim kriterijumima.

Nikola Vukčević
Nikola Vukčević(Foto: Privatna arhiva)

S obzirom da ste više puta na sjednicama Svajeta RTCG poručivali da snažno podržavate nezavisnu produkciju, da li je i koliko Javni servis napredovao u tom pravcu?

Na drugoj strani, bili smo i među rijetkima koji nisu imali konkurs za nezavisnu produkciju (odnosno kioprodukciju sa RTCG) iako nas agenda EU na to obavezuje (osam odsto programa koji mora biti iz izvora nezavisne produkcije) i tu je uložen značajan trud i volja, kao i da se sprovedu odluke tog konkursa, te da se otpočne sa realizacijom projekata. Koliko sam upoznat, a jesam sa pažnjom pratio, očekuju se zanimljivi projekti, kako u interesu javnosti tako i u interesu ukupne struke FTV profesionalaca, nezavisne FTV produkcije u CG, koja i te kako postoji i koja je višestruko prisutna u regionu. Nedostajao im je formalan obrazac i transparentan konkurs za saradnju sa Javnim servisom RTVCG - i sa zadovoljstvom mogu reći da to sada postoji i funkcioniše. Treba reći i da je Javni servis konačno otvorio vrata i za kvalitetne domaće kadrove sa FDU Cetinje: prvi put su dramaturzi i reditelji sa FDU Cetinje ušli u angažman ove kuće i pokazali da zavređuju povjerenje (ubuduće očekujem i određeni broj producenata). Naravno, dug je put da profunkcioniše sve ono što nismo imali tako dugo, ali od nečega se mora početi.

Da li je sve navedeno bio razlog da se vladajuća partija u Skupštini obračunava sa članovima Savjeta? Kako uopšteno ocjenjujete procese koje ovih dana vodi skupštinski Administrativni odbor, pred kojim ste se i sami izjasnili?

Govorimo o Administrativnom odboru koji je jednoglasno donio odluku da je dojučerašni partijski funkcioner - neko ko će nepristrasno obavljati funkciju člana Savjeta RTCG, je li tako?  Dakle, govorimo o Odboru koji je ovim objasnio svoju mjeru nezavisnosti Javnog servisa i jasno poručio da li radi u partijskom ili u javnom interesu na koji se poziva, i tu više nema dileme, ako je i bilo. Da budem iskren, čitavo vrijeme sam želio da objektiviziram razloge za našim smjenama i da, kao lojalan građanin, povjerujem u ispravnost potrebe da se preispita naš eventualni konflikt interesa: moj oko režiranja jednog dokumentarnog filma koji je nastao van ikakve veze sa RTCG i u domenu je mog uobičajenog rediteljskog posla (koji je ASK -  van svake pravne i suštinske logike - definisao kao ‘proizvodnju TV programa’ - kakav bi i logično bio konflikt interesa za jednog člana Savjeta) i Goranov (Đurović) oko proizvodnje salate, uključujući i identičan tretman mog kolege Darka Ivanovića. Kroz  činjenicu da sam pozvan na Administrativni odbor Skupštine - a bez pravosnažnosti odluke ASK,  bilo je očigledno da se nisu stekli fer uslovi za moje izjašnjenje, uključujući i to da - prekršajna prijava i nepravosnažna odluka na validan i pošten način ipak (u javnom interesu, dakle) ne mogu dovesti do postupka smjene člana Savjeta i tada sam izjavio da se u mom slučaju radi o neodmjerenoj i neprincipijelnoj situaciji, kakva do tada nije bila praksa za Administrativni odbor. Dakle, presedan po više aspekata. Istovremeno, za govornicom predsjedavajućeg Administrativnim odborom - više puta se čulo čuđenje što sam tamo došao u pratnji advokata, a da se istovremeno ne spomene niti jedan od ovih presedana  zbog kojih je  advokat i imao razlog da bude u mojoj pratnji, jer je jasno da se neko ozbiljno ‘igrao’ zakona tih dana.

Koliko vam se, sa ove distance,   odluka Administrativnog odbora u vašem slučaju čini ispravnom i objektivnom?

Naravno, kao građanina me raduje efikasnost službi poput ASK i Administrativnog odbora,  jer su u našim slučajevima pokazali kako se može biti efikasan i neumoljiv, pa očekujem rasvjetljavanje niza pitanja od javnog interesa, o kojima javnost odavno govori. Takođe, kada već pričamo na ovu temu, treba se prisjetiti sljedećeg: niti jedan od ovih ‘slučajeva Vukčević - Đurović - Ivanović’, nije prethodno tretiran kod nadležnog suda, već se predsjedavajući Administrativnog odbora, zajedno sa svojim kolegama  uzdigao na nivo sudije i donosio odluke: ko je kriv a ko nije, što je nezapamćeno u dosadašnjoj praksi Administrativnog odbora. Niti jednog trenutka se Administrativnom odboru nisam obratio kao partijskom tijelu, želeći da povjerujem u mogućnost da njihove odluke budu van partijskog pritiska  i da im dam šansu, kako bi uradio i svaki lojalni (a ne naivni) građanin. No, čini se da je danas svakome u Crnoj Gori jasno da li je kod njih preči partijski ili javni interes. Javni interes - koji mojim dokumentarcem, niti Goranovom salatom,  nije pretrpio nikakvu štetu, niti je mogao. Tokom ovog ‘procesa’ kakve su u svojim knjigama opisivali pisci poput Kundere i Kafke, postavio sam nekoliko važnih pitanja: da li neko može biti kriv bez suda? Ako Crna Gora ima zakone i pravne procedure, ko to prvo treba da poštuje? Vlast, složićemo se. Ako zakoni ne važe za sve jednako, onda svi skupa imamo ozbiljan problem, jer institucije imaju svrhu i smisao. Dakle, ako Administrativni odbor, na osnovu svih  relevantnih činjenica ali i odluke ASK o prekršajnom postupku (koji je nepravilnost nižeg reda) koja je i dalje nepravosnažna,  ipak krene u pravcu odluke o smjenama  - smatrao sam da će to biti lakmus papir karaktera i ishodišnog cilja  ovog postupka, što se i ostvarilo. Tada sam pozvao javnost i relevantne međunarodne subjekte da  donesu odluku da li se takvim užurbanim odlukama Administrativnog odbora nedvosmisleno daje odgovor o njihovoj pristrasnosti i time zapravo ide u pravcu onoga što javnost uveliko spekuliše: ka pokušaju promjene uređivačke politike Javnog servisa RTCG. Bez sumnje, ovih dana smo svi dobili odgovor, ako je neko i sumnjao u to. Takođe, shodno informacijama koje imam - i EU će ubrzo pokazati što misli o tome.

Kako ocjenjujete rad generalne direktorice RTCG Andrijane Kadije,  koju je Savjet, čiji ste bili potpredsjednik, izabrao. Na posljednjoj sjednici najavljen je zahtjev za njenu smjenu?

Andrijana Kadija (Novine)
Andrijana Kadija (Novine)

Treba stvari nazvati pravim imenom: najmanje sam ja bio bitan u pomenutim procesima i drugi članovi Savjeta RTVCG, cilj je vrlo jasna promjena sadašnje uređivačke politike Javnog servisa i smjena Andrijane Kadije, koja je ipak glavni i temeljni nosilac izvršne vlasti RTCG, koja se drznula da pokaže da RTCG, poslije svih godina (decenija) cenzure i autocenzure - ipak može da radi profesionalno. Kadija je pokazala  integritet, znanje i hrabrost,  a ja to cijenim. I ostaće dokaz u budućim vremenima da se i u današnjoj Crnoj Gori može biti profesionalan, svoj i hrabar. Čast mi je bilo što su nam se putevi sreli, jer je nisam poznavao dok nije izabrana za v.d. direktora Televizije u vremenu prelazne Vlade. ‘Čovjek je ono što o njemu govore njegova djela’, kaže jedan uvaženi pisac, a gospođa Kadija se  djelima izborila da imam veliko uvažavanje za nju. Paušalne ocjene o njenoj određenoj političkoj obojenosti su običajeni pokušaji diskreditacije nedostojni daljeg komentara (iz korpusa višedecenijskog iskustvenog obrasca obaranja ličnosti ogovaranjem i armijom šaptača), koje plasiraju oni kojima je jedan dojučerašnji funkcioner vladajuće partije - mjera nezavisnosti Javnog servisa. Naravno, nije sada RTCG  na maksimumu profesionalnosti, ali to ni ne može biti za tako kratko vrijeme, niti može biti poslije toliko vremena, logično je da se određene greške dešavaju, samo te greške treba staviti na iskren kantar. No, kada na narednoj sjednici Savjeta RTCG bude smijenjena - gospođa Kadija treba da ima osmijeh na licu jer je pokazala da jedna žena u Crnoj Gori ima snagu da štiteći profesionalne standarde i integritet - može da izađe na crtu čitavoj armiji poslušnika, koja će tek višemjesečnim grubim povredama pravne prakse (a sve pravdajući se tim istim zakonima) uspjeti da je pomjeri. Oni koji će se, bez sumnje, radovati Kadijinoj smjeni toga dana,  ne znaju koju sliku šalju o sebi dok se budu gledali u ogledalu. I ne znaju koju sliku šalju o zemlji u kojoj žive, za koju kažu da se zalažu. Jer vidimo i to da RTCG u posljednjih par mjeseci nije jedina institucija koja se pokušava urušiti na ovaj način, danas, pri kraju II decenije XXI vijeka, negdje u Evropi.

Koliko vas kao režisera i profesora filmske režije na FDU o(bes)hrabruje što ste upravo zbog aktivističkog dokumentarnog filma razriješeni iz Savjeta RTCG, za šta biste u drugim zemljama ili kulturama za isti poduhvat vjerovatno dobili bar neko priznanje, ako ne i nagrađeni?

Školovao sam se kod uvaženog profesora Vlatka Gilića, u čijoj klasi sam sa ponosom diplomirao u Novom Sadu kao student generacije dramskog odsjeka, čega neskromno danas namjeravam da se prisjetim. Uz pitanja o umjetnosti i zanatu režije, tu sam naučio i da nije teško biti u manjini - ako znaš svoj put.

Radim i na dokumentarcu o problemu dječijeg prosjačenja

Šta u bližoj (ili daljoj) budućnosti možemo očekivati od vas kao režisera? Da li će vam skorašnja dešavanja biti demotivacija ili podsticaj da i dalje radite ono u čemu ste najbolji?

U protekloj godini radio sam na dva meni važna projekta koja još  nisu gotova i to da produkcija traje iscrpljujuće dugo, na moju žalost je neki uobičajen proces za mene, u uslovima u kojima radim. Jedan projekat je dokumentarac o problemu dječijeg prosjačenja, koji je sniman sa istrajnošću da se detektuju činioci i motivi ove devijantne pojave - koja pored djetinjstva uništava i budućnost romske djece u Crnoj Gori. Glavni junak ovog filma je sjajan mladi čovjek - Elvis Beriša, student Pravnog fakulteta i romski aktivista, čija istrajnost je jedan od motiva ovog filma i može biti putokaz drugim mladim Romima kako da se izbore sa svojim nedaćama.

A drugi?

Drugi filmski projekat na kome radim je igrane strukture, o multikulturalnosti i časti, adaptacija antologijske price jednog uvaženog crnogorskog pisca starije generacije, i do sada je dobio podršku Ministarstva kulture  ali i Filmskog centra Srbije, koji će sufinansirati  projekat. Na drugoj strani, taj projekat o multukulturalnosti - nije podržan od strane crnogorskog Fonda za manjine, što je veoma zanimljivo kada se ima na umu sve navedeno, ali i niz dosta kontroverznih projekata koje je ovaj fond podržao. Ipak, vjerujem da će se do početka proljeća skupiti neophodna sredstva za početak njegovog snimanja, što bi me veoma obradovalo.

Nema napretka u kulturi bez  transparentnih konkursa

Kako ocjenjujete crnogorsku kulturnu scenu, prije svega filmsku i kako ocjenjujete odnos države prema kulturnim djelatnicima, u prvom redu dramskim?

Od onih sam koji se konstantno zalažu za javne i transparentne konkurse, sa unaprijed definisanim kriterijumima i pravilima i smatram da je to jedini obrazac napredka u kulturi. Gdje god ima tih konkursa (a nema ih puno) ja vidim napredak. Vrlo mi budi optimizam i raduje me kvalitetna organizovanost i procedure koje se već sada prepoznaju u instituciji za koju smo se svi borili – novoosnovanom Filmskom centru Crne Gore i to nedvosmileno treba pozdraviti.

Ovaj članak je napravljen u okviru partnerstva sa Monitoringom Balkana i Kavkaza (Osservatorio Balcani e Caucaso) za potrebe Evropskog centra za slobodu štampe i medija (ECPMF), a koji sufinansira Evropska komisija.
Sadržaj ovog članka je isključivo odgovornost “Vijesti”, i ni na koji način se ne može interpretirati kao stav Evropske unije.

Evropska komisija disclaimer
Evropska komisija disclaimer