Premijeri Srbije i Crne Gore u praksi primjenjuju lekcije autokratskih režima iz kojih su potekli, zbog čega ne treba da čudi njihov pritisak na nezavisne i kritičke medije, izjavio je novinar dnevnika “Danas” Dragoljub Draža Petrović. Ugledni beogradski kolumnista smatra da balkanski političari ne podnose kritiku i da su zbog toga očekivani pokušaji svake vlasti u regionu da ućutka kritičare i “osedla medije”. Petrović ocjenjuje da je solidarnost među novinarima rijetka zbog čega su i jači efekti pritiska na medije.
“Aleksandar Vučić i Milo Đukanović imaju sličnu prošlost, jedino što se Vučić politički preorijentisao tek kada je, kako je sam rekao, s malim zakašnjenjem saznao da je srušen Berlinski zid. Ali i jedan i drugi su odlično naučili lekcije iz autokratskih režima iz kojih su potekli, pa ih uspješno primjenjuju kao demokratski lideri. Vučić je, doduše, tek počeo”, kazao je Petrović, navodeći da balkanski lideri polemišu sa međunarodnom zajednicom samo da bi pred domaćom javnošću izigravali autoritete.
Balkanski političari ne podnose kritiku i zato pokušavaju da ućutkaju kritičare i “osedlaju medije”
“Vučić je Evropskoj uniji upravo poručio: “Je suis Charlie Chaplin”, kada je isprozivao Majkla Davenporta, šefa Delegacije EU u Srbiji, da finansira neke srpske medije da bi njega kritikovali. Čovjek voli da zabavlja biračko tijelo. On zbog birača izigrava nekog strašnog tipa koji bi da izgleda kako se celoj Evropi tresu gaće kad im on podvikne”. Nakon ukidanja "Utiska nedjelje" u Srbiji se moglo čuti da su mediji bili slobodniji u vrijeme Miloševića, jer se tada mogao čuti glas kritičara režima dok je danas na nivou incidenta. Koliko su novinari krivi zbog toga?
Svaka vlast najprije voli da “osedla” medije. Problem je što sad to više ne rade samo sa državnim glasilima, već utiču i na privatne medije, pošto oni žive od reklama, a oglašivači ne bi baš da se zamjeraju političarima, jer i njihov biznis zavisi od politike. U tom začaranom krugu uvijek nastradaju novinari koji ne mogu da se bave svojim poslom onako kako bi voljeli i kako misle da treba.
Kesić srpski “Šarli Ebdo”, vlast trpi satiru jer je ne razumiju glasači
Ipak, novinari u regionu rijetko dižu glas kada su ugrožene njihove kolege?
Vjerovatno smo se malo odrodili jedni od drugih, pa nam je potreban neki mnogo jak razlog, recimo da neki ludak baci bombu u neku redakciju. Strašna stvar koja se desila u Parizu govori nam, zapravo, da bismo morali da reagujemo i na šušanj, da poslije ne bismo bili primorani da reagujemo na pucanj.
Osim jednog protesta, reakcija nije bilo prilikom ukidanja “Utiska”...
Solidarnost u našem esnafu je rijetko viđena i u našim mikrosredinama, pa je na protest zbog skidanja “Utiska” došlo tek 400 ljudi, od toga stotinak novinara. Kad se takva stvar desi jednoj Olji Bećković, vjerovatno najpopularnijoj novinarki u Srbiji, šta da očekuju novinari za koje niko ne zna. A logika vlasti u tom slučaju bila je logika koja se primjenjuje u masovnim tučama - ako na početku odmah prebiješ najjačeg, ostali će se razbježati.
Iako je B92 ukinula "Utisak" nakon 20 godina, ista televizija i dalje prikazuje "24 minuta sa Zoranom Kesićem". Znači li to da vlast lakše trpi satiru?
Vlast u Srbiji trpi satiru jer je njihovo biračko tijelo uglavnom ne shvata. To više govori o biračkom tijelu nego o satiri. Vlast SNS-a je tokom predizbornih kampanja kao prethodnicu vodila Pinkove “Kursadžije”, a to je najniži nivo humora.
Tako da s Kesićem, koji se bavi inteligentnim humorom, mogu da budu donekle bezbrižni, mada ih i to nervira, samo ne znaju kako da ga ukinu, a da ne ispadnu smiješni.
Vučić treba da se pokloni pred Ćuruvijinim grobom
Kesićeva emisija je srpska varijanta “Šarli Ebdo” - za njega i njegove scenariste nema zaštićenih proroka niti vizionara.
Dovoljno je reći da su Kesić i momci sa sajta njuz.net koju mu pišu scenario bili na protestu zbog ukidanja “Utiska nedjelje” ispred zgrade B92. Protest je počeo u 21 sat, a njihova emisija na istoj televiziji ispred koje su protestvovali u 23 sata. Pa mi se čini da ovi “vučićevci” zaziru od mogućnosti da udare na nekog ko je baš toliko “lud”, jer ne znaju u šta to može da se izrodi. Mislim da bi normalni ljudi u Srbiji danas lakše podnijeli da Vučić zabrani Demokratsku stranku, nego “24 minuta”.
Zbog čega vlade, koje se zaklinju u EU, tako predano rade na ućutkavanju nepodobnih?
Nema političara na vlasti u regionu koji voli negativan publicitet bilo koje vrste. Ovi “naši” na zapadnom Balkanu uglavnom žele da čuju samo pohvale izrečene nekim dogmatskim tonom. Jasno vam je kada vidite da je srpski premijer ona vrsta ljudi koji sami o sebi govore u trećem licu jednine, što će reći - sami se sebi dive do beskraja. Šta reći o reformatoru kome su glavna medijska podrška najgori novinar u Srbiji po glasovima kolega i najgora televizija na Balkanu.
Mnogi tvrde da je upravo poplava tabloida uticala na pad novinarskih standarda. Smatrate li da veliku odgovornost imaju i mainstream mediji koji su umjesto održavanja nivoa počeli sa njima da se takmiče?
Logika vlasti kod “Utiska nedjelje” je logika masovnih tuča - na početku prebiješ najjačeg, ostali se razbježe
Ovde su tabloidi bog i batina. Oni su okružno i republičko javno tužilaštvo, Vrhovni i Ustavni sud, ali su pritom advokati svakog uglednog morona koji ima para da im to plati. Jeste da su tabloidi vodeće novine u mnogo razvijenijim zemljama, poput Britanije i Nemačke, ali, recimo, najtiražniji list u “zatucanoj” Turskoj nije tabloid. Tabloidi su opijum za proste i neobrazovane, a problem Srbije je što je procenat tabloida i prostaka dominantan u odnosu na onaj normalniji dio nacije. Medijska pismenost nam je na nuli. Medijski senzibilitet - takođe.
U vašoj kolumni “Žvaka u pepeljari” ne štedite nikog. Kako javne ličnosti u Srbiji reaguju na kritiku? Jeste li imali neprijatnih situcija?
Opasnih situacija nije bilo, osim nekoliko anonimnih pisma koja su mi stizala i gdje su neki živopisni ludaci imali namjeru da me što više izvrijeđaju. Vučić je, recimo, više puta zvao ili glavnog urednika ili mene zbog tekstova o njemu. Jednom je odbio da sa mnom gostuje u emisiji “Stav Srbije” na Prvoj TV. Jednom je pred nekoliko očevidaca pocijepao neki moj tekst iz “Nedeljnika”, koji se bavio njegovom naglom popularnošču... Da kucnem u drvo, ne biju.
Neki tvrde da u odnosu prema medijima, premijer Vučić samo nastavlja ono što je počeo kao ministar informisanja u Vladi Mirka Marjanovića. Šta mislite o tome?
Mislim da je greška što je to vrijeme olako oprošteno Vučiću. Da smo kao branša solidarniji, natjerali bismo Vučića da klekne kao Vili Brant pred grobom Slavka Ćuruvije, jer je on upravo kao ministar počeo njegov progon. Naravno, nije ga Vučić ubio, ali je on vodio hajku koja se završila sa 17 metaka ispaljenih u Slavka. Vučić je preosjetljiv na medije bio oduvijek. On je odličan političar, još bolji medijski manipulator, ali ne zna ništa drugo sem da se bavi sopstvenim marketingom. To neko možda voli, ali meni je uvek bio groteskna ličnost.
Bonus video:
