Punih 36 godina tražio je ljubav i mir širom Zemljine kugle. Pronašao ih je u pravoslavlju, zahvaljujući ruskom arhimandritu Sofroniju Zaharovu, koga u svojim knjigama naziva duhovnim ocem. Kasnije se ljubav "ojačala" ženidbom Nikicom Sekulić iz Bijelog Polja, sa kojom je u braku 13 godina. Svake godine, više puta, dolazi u svoju kuću, u naselju Zagrađe kod Sutomora.
Dok nije "pronašao" starca Sofronija, Klaus Kenet je mijenjao vremenske zone, države, kontinente, ali i religije i ubjeđenja. Put koji je ovaj penzionisani profesor njemačkog jezika iz Hamburga prešao svim meridijanima mjeri se milionima kilometara i nebrojenim avanturama - kako spiritualnim, tako i onim kojih se ne bi zastidjeli ni autori akcionih filmova!
"Moj život je, u stvari, obilježila ljubav. Nijesam je imao kad sam bio mali - roditelji su se razveli, a majka je nerijetko bila nasilna. Počeo sam da bježim od kuće. Majka me poslala u crkvu, katolički sveštenik me je silovao nekoliko godina, pa sam se odrekao hrišćanstva i krenuo na put sa 22 godine, da potražim odgovore na pitanja o unutrašnjem miru i ljubavi koje nijesam znao", priča za "Vijesti" Klaki, kako ga zovu prijatelji u Crnoj Gori.
Fotografije svjedoče koliko je na toj stradi bilo krivina - roker iz njemačkog benda "Shouters", iz sredine šezdesetih, hipi ideologiju ubrzo mijenja marksističkim doktrinama i postaje član zloglasnih Bader-Majnhof brigada.
U Kalkuti je upoznao Majku Terezu, postali su prijatelji, nedjeljama se sastajali ujutro i pričali o vjeri
"Pokušao sam da nađem sebe u nečemu drugom, 'ušao' u psihologiju i shvatio da ona objašnjava samo jedan dio onoga što jesmo, ali ne daje odgovore na sve ostalo. Odao sam se drogama, ali i uspio da se iščupam iz tog zagrljaja. Počeo sam potom da istražujem druge religije. Prva je bila islam. Od Maroka do Indonezije, obišao sam sve islamske zemlje, išao u džamije, duže vrijeme boravio u Kabulu, u Teheranu, za vrijeme šaha Reze Pahlavija, i doživio sam ga kao religiju zakona i strogih kazni za kršenje zakona, što mi nije odgovaralo", nastavlja priču Klaus.
Naredna stanica u potrazi za ljubavlju i mirom bila mu je Indija, gdje je proveo sedam godina i duboko „zaronio“ u hinduizam. U Kalkuti je upoznao Majku Terezu, postali su prijatelji, nedjeljama se sastajali ujutro i pričali o vjeri. To je, kaže, bila prva duhovna raskrsnica u njegovom životu.
Želja mu je, kaže, da podijeli ono što ima, jer zna šta je siromaštvo - borba za život, borba za hranu
Početkom osamdesetih godina prošlog vijeka Klaus je već na drugom kraju svijeta, u SAD, a potom i u Meksiku, zaintrigiran tamošnjim okultizmom i mračnim vještinama koje, takođe, izučava. Ni tu ga ne drži mjesto - spušta se južnije, u Južnu Ameriku, u čijim se džunglama do tada najviše približio i smrti i imenu Hristovom. To je bio period kada se bavio egzorcizmom i bio potpuno predat mračnima silama...
"Bio sam u Kolumbiji, u autobusu prepunom ljudi, koji je otela revolucionarna oslobodilačka armija. Pokušao sam bjekstvo iz njihovog logora, no uhvatili su me i osudili na smrt. Sedam je pušaka bilo upereno u mene i tada sam prvi put zatražio Isusovu pomoć. Rekao sam: 'Bože, ako te ima, spasi me sada, ali ne slučajem, nego mi dokaži da si me zaista ti spasio'. Tada je započela pucnjava - seljaci iz tog mjesta napali su revolucionare i u opštem metežu uspio sam da se spasim. Desilo se čudo i počeo sam ponovo da razmišljam o Hristu", priča Kenet.
Posljednja religijska prekretnica bio je susret sa arhimandritom Sofronijem 1983. u Londonu.
"On je bio najveći teolog naše generacije, drugačiji od Majke Tereze. Imao je poruku, i to je bio novi momenat za mene. Rekao sam sebi: 'Ako ovaj čovjek može ovoliko ljubavi da daje drugima, želim i ja da idem njegovim putem'. I tako sam, nakon tri godine druženja sa njim, postao pravoslavni vjernik", opisuje svoje preobraženje Kenet.
Od tog trenutka, Klaus postaje svojevrsni pravoslavni misionar. Svoje doživljaje i spoznanja iz više od 50 zemalja koje je obišao, zapisao je u deset putopisnih i vjerskih knjiga, čiji sadržaj i poruke često prenosi putem radio i TV emisija. Predstavlja ih i u direktnim susretima sa publikom na svim stranama svijeta, pa je tako 17. maja i Podgoričanima u kafe-knjižari „Krug“ otkrio dio svojih iskustava.
Sa suprugom Nikicom živi u Friburgu, u Švajcarskoj. Svuda po svijetu „drži“ konferencije na kojima priča o svom životu, ali i o vjeri, ljubavi
Želja mu je, kaže, da podijeli ono što ima, jer zna šta je siromaštvo - borba za život, borba za hranu.
"Želim da ljudima dam nadu. U Keniji, gdje sam vidio veliku bijedu, osnovao sam Osnovnu školu 'Kralj Solomon', za Crnu Goru i Srbiju sam osnovao fondaciju 'Sveti Sava' kroz koju, uz pomoć Pravoslavne crkve, pomažem porodice kojima je to potrebno, bez obzira na vjeru i naciju. Ja nijesam vlasnik svog novca, već sam njegov menadžer - usmjeravam ga tamo gdje je najpotrebniji. Divan je osjećaj kada možete nekome da pomognete. Iskreno - žao mi je bogatih, jer što više novca imaju, sve više se plaše da ga ne izgube. Ja sam sada najsrećniji čovjek u Evropi, jer mi je život ispunjen ljubavlju - zaključuje nesvakidašnji povremeni stanovnik Zagrađa.
Kada sam je upoznao potpuno sam se izgubio
Suprugu Nikicu upoznao je u Švajcarskoj, na jednoj konferenciji.
"Vidjela je ispred sebe čudnog čovjeka, sa još čudnijom pričom. Prišla mi je nakon predavanja da se uvjeri da li zaista govorim istinu. Kada sam je upoznao, izgubio sam se, potpuno sam se izgubio", kaže u šali Klaus.
Sa suprugom Nikicom živi u Friburgu, u Švajcarskoj. Svuda po svijetu „drži“ konferencije na kojima priča o svom životu, ali i o vjeri, ljubavi...
Više puta nadomak smrti
Klaus priznaje da je do sada makar 25 puta bio suočen sa smrću. Sem streljačkog stroja u Kolumbiji, preživio je i dva overdouza, dva požara, udes, upad u minsko polje nadomak Bagdada, nekoliko neuralgičnih situacija tokom rata između Iraka i Irana, te rata između Indije i Pakistana...
Galerija
Bonus video:
