Zar su svi zaboravili Žarka Marinovića

"Izgleda da su žurke i sportske aktivnosti važnije od ličnosti onog po kome se slavi dan studenata. Studentska populacija mora biti aktivnija, mora tražiti svoje mjesto u društvu i postati vidljiva"
287 pregleda 9 komentar(a)
Žarko Marinović, Foto: Privatna arhiva
Žarko Marinović, Foto: Privatna arhiva
Ažurirano: 04.04.2015. 14:10h

Istoričari Boban Batrićević i Petar Glendža sa Cetinja ukazali su da se 4. april obilježava kao Dan studenata Crne Gore, ali da se izgleda zaboravlja da je taj datum posvećen stradanju Žarka Marinovića - simbola studentske borbe.

Žarko Marinović rođen je 20. jula 1911. godine u selu Očinići, kod Cetinja. Kao srednjoškolac u cetinjskoj Gimnaziji postao je sljedbenik marksističkih ideja, pa je aktivno učestvovao u rasturanju komunističkih letaka i organizovanju đačkih štrajkova.

Nakon završene gimnazije, odlazi na studije prava u Beograd, gdje se priključuje “Naprednom studentskom pokretu”. Žarkova aktivnost naročito je došla do izražaja u aprilskim demonstracijama 1936. godine povodom štrajka studenata protiv zavođenja univerzitetske policije. Tadašnja jugoslovenska vlada predvođena Milanom Stojadinovićem željela je da po svaku cijenu uguši ovu pobunu, koja je bila inspirisana idejama zabranjene Komunističke partije.

Kada je policija, potpomognuta članovima organizacije ORNAS (Organizacija nacionalnih studenata), pokušala da zaposjedne univerzitetske zgrade i spriječi štrajk, došlo je do sukoba, od kojih je najžešći i najtragičniji bio ispred zgrade Patološkog instituta Medicinskog fakulteta. Usljed obračuna između studenata i policije, jedan ornasovac po imenu Slobodan Nedeljković, nožem je napao studenta prava Jovana Šćepanovića. Žarko Marinović pritrčao je da odbrani druga, ali mu je Nedeljković zadao dva uboda kamom koja su bila smrtonosna.

Tako je Žarko Marinović poginuo i postao "simbol studentske borbe". Dan njegovog stradanja – 4. april, proglašen je za Dan studenata, a on je svoje mjesto našao i u Aleji zaslužnih građana grada Beograda (1972). U komunističkoj eri jugoslovenske istorije puno se radilo na afirmaciji Žarkovog lika. Studentski dom u Beogradu nosi njegovo ime, svakog 4. aprila studenti i ugledni profesori Univerziteta posjećivali su spomen ploču sa njegovim likom, a obrazovno – kulturne institucije organizovale su veliki broj naučnih skupova posvećenih "idejama napredne studentske borbe".

"Starije generacije sjećaju se kako su kao srednjoškolci polagali vijence na Žarkov grob i prigodnim stihovima evocirali uspomenu na njega. Međutim, komunistička vlast trudila se da Marinovića predstavi kao borca za ideje Komunističke partije, a ne kao ikonu ideja slobode i bunta, odnosno studentske neposlušnosti. Da je kojim slučajem Marinović stradao kao ornasovac, vjerovatno da bi Nedeljković bio slavljen kao heroj", ukazuju Batrićević i Glendža.

"Žarko Marinović danas u Crnoj Gori nema spomenik, tako da ne treba da čudi što nema studentskog bunta. Prije dvije godine, odradio sam anketu među maturantima cetinjske gimnazije, želeći da vidim koliko su sa likom i djelom Žarka Marinovića oni upoznati. Rezultati su bili poražavajući. Na anketnom listiću nalazile su se fotografije Žarka Marinovića i Ljuba Čupića sa nekoliko pitanja. Od 100% anketiranih, niko nije znao da prepozna ovog prvog, niko nije znao kada se u Crnoj Gori obilježava Dan studenata i niko nije znao u čiju je čast i zašto uveden taj datum", kaže Batrićević za "Vijesti".

On dodaje da je Ljubo Čupić bolje prošao. Njega je na neponovljivoj slici koja je obišla svijet, gdje ovaj crnogorski Če Gevara sa osmijehom gleda u smrt, prepoznalo 73% posto ispitanika:

"Vidimo da je sistem našeg obrazovanja iz pamćenja potpuno izbrisao lik Žarka Marinovića, pa budući brucoši na studije odlaze “bezopasni i nenaoružani”. Ovaj čin zabrane sjećanja, podsjeća na riječi glavnog junaka iz romana “Praško groblje”, italijanskog pisca Umberta Eka: “Kada se budemo domogli vlasti iz programa za obrazovanje izbacićemo sve predmete koji bi mogli da uskomešaju mlade ljude, od njih ćemo napraviti poslušnu mladež koja voli svog vladara… Iz ljudske svijesti izbrisaćemo svako sjećanje iz prethodnih vjekova koje bi moglo da bude neprijatno za nas. Metodičkim obrazovanjem bićemo u stanju da uklonimo ostatke one nezavisne misli…

Glendža je rekao da je zabrinut što nijedna studentska organizacija nije obilježila dan studenata tako što bi jedan dio svog programa posvetila Žarku Marinoviću.

"Izgleda da su žurke i sportske aktivnosti važnije od ličnosti onog po kome se slavi dan studenata. Studentska populacija mora biti aktivnija, mora tražiti svoje mjesto u društvu i postati vidljiva. Simbol češke studentske pobune, Jan Palah, koji se zapalio u znak protesta protiv sovjetskih tenkova na praškim ulicama, ima svoje trgove i svoje spomenike, a crnogorski u svojoj državi nema ni prašnjavu ulicu. Mislim da Žarko i sumnjivi investitori koji dobijaju znamenja po Podgorici, nemaju isti značaj za naše kolektivno sjećanje", istakao je Glendža.

Bonus video: