Željeznica - neslavni primjer kako se po stranačkom ključu biraju direktori - Vijesti.me
2 DECENIJE KASNIJE

Željeznica - neslavni primjer kako se po stranačkom ključu biraju direktori

Danas u željeznici, podijeljenoj na četiri dijela, posluje s dobitkom, a ostali knjiže milionske gubitke na račun države.

Željeznica
Željeznica (Foto: Boris Pejović)

Kada je početkom devedesetih jedan direktor tadašnje jedinstvene željeznice, koja je u to vrijeme poslovala najbolje od svog osnivanja, kupio novi službeni automobil, radnici su tako žestoko negodovali da ga više od mjesec nije smio izvesti iz garaže. Nedugo poslije toga je smijenjen, a jedan od razloga je bio i taj.

Danas, dvije decenije kasnije, u željeznici podijeljenoj na četiri dijela, od kojih samo teretni saobraćaj (Montekargo) posluje s dobitkom, a ostali knjiže milionske gubitke na račun države, toliko je direktora da ne bi mogli stati ni u jedan od vagona, a za službene automobile bi trebalo makar dvoje autokola.

Iz jedan u četiri

Iako proces sitnjenja željeznice nije završen, jer bi Infrastruktura trebalo da se transformiše u holding koji bi činili pruge, stanice i održavanje, tendencija umnožavanja administracije i broja direktora čini se i nije najveći problem za željeznicu
Kada je prije nekoliko godina ispraćajem dvije garniture direktora željeznice uz milionsku otpremninu otpočeo proces restrukturiranja (usitnjavanja željeznice), prvo su nastali Željeznički prevoz i Željeznička infrastruktura - u dvije zasebne državne kompanije razdvojeni su pruge i vozovi.

Nakon toga, iz Prevoza je izdvojen teretni saobraćaj - Montekargo, a kasnije i Održavanje voznih sredstava. Tako su umjesto jedne nastale četiri kompanije, sa četiri odbora direktora, isto toliko izvršnih direktora i još toliko novih administracija.

Tome treba dodati da u novim kompanijama postoje sektori i njihovi direktori pa se broj onih koji samo odlučuju i potpisuju, mjeri desetinama.

Iako proces sitnjenja željeznice nije završen, jer bi Infrastruktura trebalo da se transformiše u holding koji bi činili pruge, stanice i održavanje, tendencija umnožavanja administracije i broja direktora čini se i nije najveći problem za željeznicu.

Kad ih već “mora” biti toliko, ispada mnogo veći problem kako se ti direktori biraju i koje ih stručne reference preporučuju da upravljaju tim složenim sistemom.

Prije detaljnijeg opisa “kliničke” slike željeznice, dovoljno je samo reći da je od 24 direktora izabrana po partijskom ključu (četiri odbora direktora po pet članova i četiri izvršna direktora) - samo jedan saobraćajne struke.

Ostalo su ekonomisti i pravnici, a tu su i profesori jezika, stručnjaci za organizacione nauke, inženjeri geologije i metalurgije i poneki inženjer mašinstva.

Opširnije u štampanom izdanju...