Dva imena podgoričkog fudbalskog kluba

Na mjestu gdje je nekada bio stadion OFK “Titograd”, sada je Osnovna škola “21. maj”, ali se i dalje nalaze ostaci svlačionice i ekonomata i ograda nekadašnjeg igrališta
336 pregleda 12 komentar(a)
OFK Titograd, Foto: Adel Omeragić
OFK Titograd, Foto: Adel Omeragić
Ažurirano: 12.06.2018. 06:19h

Odluka da Fudbalski klub “Mladost” ponovo nosi ime OFK “Titograd” u gradu pod Goricom, naročito na Draču je probudila brojne emocije i pokrenula lavinu sjećanja na podgoričke romantičare i nezaboravne trenutke iz bogate istorije kluba.

Na mjestu gdje je nekada bio čuveni stadion OFK “Titograd”, sada je Osnovna škola “21. maj”, ali se i dalje nalaze ostaci svlačionice i ekonomata i ograda nekadašnjeg igrališta, svjedočeći o vremenu kada se na Draču šutirala lopta i kada je sa ulica Podgorice iznjedreno pregršt asova. Sada klub ima stadion na Starom aerodromu.

Probudile su se uspomene o brojnim asovima iz čuvene fudbalske škole OFK “Titograda”, vremenu koje je iznjedrilo asove poput Banja Radovića, prvog Titograđanina, koji je prešao u “Crvenu zvezdu”, braće Jovanović i Miročević, Bufija Vučekovića, Petra Caca Ljumovića, Bajice Martinovića, Refika Šabanadžovića, Duška Radinovića, Predraga Mijatovića, Niše Saveljića, Dejana Savićevića, Stevana Jovetića...

“Sada kada gledam ostatke svlačionice, naviru uspomene i sjećanja. Ovdje gdje je parking, dolje prema Ribnici bio je gol, mnoge lopte su nam završile u rijeci”, kaže za “Vijesti” Nino Janković, Dračanin, koji je bio golman u ekipi OFK “Titograda”, nakon toga i direktor, odnosno kako kaže proveo čitav život uz klub.

Kako objašnjava, OFK “Titograd” je bio siromašan klub, ali je imao nešto svojstveno i neponovljivog Vasa Ivanovića, koji je radio sa djecom.

“Sada pokojni Ivanović, toj djeci je bio kao roditelj, znao kako sa njima da radi i da im prenese znanje, ulije samopouzdanje, bio je vizionar, znao da prepozna talenat”, kaže Janković.

On ističe da su nekada na ulicama Titograda stasavali brojni asovi, kojima je kada bi došli u klub, bilo potrebno da ih neko usmjeri.

“Vjerujem da će i sada tako da bude, da će da se pojavi neki novi klinac toga kalibra. Mada, sa ulice to vjerovatno neće biti, jer sada djeca i nemaju gdje na ulici da šutiraju loptu”, kaže Janković.

Četiri brata Raičevića su počeli svoje prve fudbalske korake na stadionu OFK “Titograda” na Cvijetnom brijegu.

Njihova kuća se nalazila uz sam teren tadašnjeg kluba, a interesantno je to da je država Raičevićima oduzela dio imanja makar pola terena bilo je na njihovom zemljištu.

Mirko Ćiro Raičević, kapiten FK “Mladosti” i njegov najmlađi brat su ostali u fudbalu, dok su druga dva dvojica braće odabrala druge profesije.

“Taj stadion gdje se sada nalazi škola ‘21. maj’ bio je naš život, tu smo sva četvorica braće počela da treniramo fudbal. Praktično igrao sam na imanju koje je pripadalo mojim precima. Bila su to vremena entuzijazma i zauvijek će ostati u našim srcima. Što se tiče promjene imena kluba, nadam se da će donijeti nešto dobro. Sviđa mi se grb, moderan je, a podsjeća na grb nekadašnjeg OFK ‘Titograda’”, ističe Ćiro Raičević, dugogodišnji kapiten FK “Budućnosti” i FK “Mladosti”.

Raičević kaže da će najvjerovatnije još odigrati evropske utakmice, a njegov posao u klubu je briga o mlađim kategorijama igrača.

Klub sa Drača je osnovan 1951. godine, tada je nosio ime Omladinski fudbalski klub “Mladost”, da bi 1961. preimenovan u “Titograd”. Od 1992. godine se ponovo zove “Mladost”, a crnogorskoj prvoj ligi za sezonu 2018/2019. nastupiće pod imenom OFK “Titograd”.

Podarili najveća imena

Sadašnji predsjednik Skupštine kluba, Momčilo Vujošević, za “Vijesti” kaže da je rođen u eri kad su se podgorički romantičari zvali OFK “Titograd” i kad je taj klub podario neka od najvećih fudbalskih imena, ne samo podgoričkog, crnogorskog nego i jugoslovenskog fudbala.

“Došao sam za predsjednika FK “Mladost” početkom 21. vijeka kad je prve fudbalske korake napravio majstor Stevan Jovetić. Dugo sam bio predsjednik kluba i sa klubom prolazio i kroz pobjede i poraze, na terenu i van njega. Otišli smo sa hrama fudbala na Cvijetinom brijegu na mnogo ljepši i komforniji stadion na Starom aerodromu”, kaže Vujošević.

On je istakao da su ljudi koji su sada angažovani u klubu, puno više od njega, predložili promjenu naziva koju je rado prihvatio.

“Ne samo da vjerujem, nego i očekujem da je došlo vrijeme da se u našem klubu pojavi neko od imena koje će proslaviti ime našeg kluba, grada i države, širom svijeta. Ove zime naš omladinac Stijepović prešao je u redove fudbalskog giganta italijanske Sampdorije. Kako bi klub finansijski opstao neophodan je plasman u evropska takmičenja, a ako se ukaže prilika, zašto ne i osvajanje još jedne titule prvaka Crne Gore”, kazao je Vujošević.

Tražio da se otvori prozor na avionu

Janković kaže da se na stadionu na Draču nije okupljao veliki broj gledaca, ali da su to bili istinski zaljubljenici u fudbal.

“Bili smo nakon ‘Budućnosti’, drugi tim u gradu, to je za našu sredinu, odnosno za ljude sa Drača, značilo mnogo”, kaže Janković.

On se sjeća i čuvenog polufinala kupa Jugoslavije 1968. godine, kada je omladinski tim OFK “Titograd” igrao protiv Olimpije iz Ljubljane. Prvo su avionom letjeli do Beograda.

“Letjeli smo avionom za Beograd. Prvi put smo bili u avionu, tražio sam da se otvori prozor, jer mi je bilo zagušljivo. Osoblje se nasmijalo i svi smo to prihvaili kao šalu”, kaže Janković. On je rekao da su polufinale izgubili dva prema nula, ali da je tim na čelu sa Miročevićem, Cacom Ljumovićem, Jovanovićem i te kako parirao Ljubljančanima.

“U prvim minutima utakmice imali smo mnogo šansi, Jovanoviću, ali lopta nije htjela u gol. Primio sam gol krajem prvog poluvremena. Bilo je nevrijeme, padala je kiša, poslije primljenog gola, opet smo stvarali šanse. Pred kraj smo primili drugi gol”, kaže Janković. On se prisjeće i brojnih legendi kluba, doktora Džake Đečevića, Zorana Dragojevića, ekonoma Slavka Miročevića, Veljka Đurovića.

Bonus video: