Kompaniji E-Gambling Montenegro dozvoljeno je i da od dobijanja prve licence za priređivanje igara na sreću preko interneta od juna 2012. godine do oduzimanja licence 29. aprila 2014. godine ne plaća mjesečnu koncesiju od 10.000 eura čime je stvoren dug od 230 hiljada eura.
Sporna firma je imala bankarsku garanciju Prva banke na zakonom predviđeni iznos od 30.000 eura od 5. aprila 2012. godine i koja je istekla 5. aprila 2013. godine, a Uprava za igre na sreću i Ministarstvo finansija tada nijesu ni pokušale da dug naplate preko garancija već su dozvolili da on naraste na 230 hiljada eura i da garancija oročena na 12 mjeseci sama istekne. Tek nakon 23 mjeseca takvog rada ovoj kompaniji je oduzeta licenca, ali joj je deset mjeseci kasnije izdata nova a da nije platila dug.
Ovi podaci nalaze se u zapisniku sa ročišta od 7. novembra 2013. godine o utvrđivanju obaveza E-Gamblinga za koncesione naknade i u rješenju o oduzimanju koncesije od 29. aprila 2014. godine. Ova dokumenta “Vijesti” su dobili na osnovu zahtjeva za slobodnim pristupom informacijama.
U zapisniku sa ročišta koje je počelo 24. oktobra 2013. izvršni direktor E-Gambling Endri Kodolanji je kazao da je obaveza njegovog partnera i zastupnika Milovana Maksimovića bila da obezbijedi produžetak garancije, ali da je bio spriječen da je dostavi. U registru privrednih subjekata Maksimović se ne navodi kao zastupnik E-Gamblinga.
Predstavnik Uprave za igre na sreću je na raspravi pitao Kodolanjia da li Maksimović ima pisano ovlašćenje o zastupanju. On je zatražio rok od 14 dana da dostavi ovlašćenje i novu bankarsku garanciju.
U dijelu rasprave o tadašnjem dugu od 158 hiljada eura, Kodolanji je zatražio da se razdvoji dug od 8.666 eura za kladionicu, za koji je obećao da će ga platiti za 14 dana, od preostalog duga za priređivanje igara na sreću preko interneta.
On je u vezi sa dugom za internet klađenje naveo da je Jelena Knežević (za koju nije navedeno uloga u E-Gamblingu) u ime njega pisala tadašnjem direktoru Uprave za igre na sreću Marku Ćulafiću u kojem je tražila ukidanje naknade jer firma “nije bila u mogućnosti da posluje i ostvaruje ikakav profit”. Kazao je i da su tražili mišljenje od Ministarstva finansija kako bi im omogućili “da posluju bez barijera i olakša operativni dio posla”, ali da odgovore nisu dobili.
Predstavnica Uprave za igre na sreću je pitala Kodolanjia da li je upoznat sa obavezom da se za priređivanje igara na sreću preko interneta plaća mjesečna fiksna naknada od 10.000 eura nezavisno od ekonomskih efekata poslovanja.
Direktor je odgovorio da su dobili samo usmeni odgovor da ne mogu biti oslobođeni plaćanja koncesije i da zvaničan odgovor očekuju od ministra finansija Radoja Žugića.
Rasprava je tada prekinuta zbog kraja radnog vremena i nastavak je zakazan za 31. oktobar. Tog dana je advokat E-Gamblinga zatražio odlaganje za 7. novembar, ali se ni tada nisu pojavili.
Uprava je šest mjeseci kasnije 29. aprila 2014. donijela rješenje o oduzimanju koncesija E-Gamblingu za kladionicu i za klađenje preko interneta.
E-Gambling je pod sumnjivim okolnostima dobio ugovor da za jednu licencu otvori 21 sajt za klađenje, a "Vijesti" su otkrile da postoji još 20-ak sajtova mimo spiska iz ugovora na kojima se navodi da su licencu dobili od E-Gamblinga. Do sada su priređivači mogli na jednu licencu da otvore jedan sajt za štosu plaćali 10.000 eura mjesečno, a E-Gambling toliko sada plaća za sve. Udruženje priređivača igara na sreću Montenegro bet je 5. avgusta ove godine podnijelo prijavu protiv E-Gamblinga Upravi za igre na sreću i u toku je inspekcijski postupak. Montegero bet je naveo da E-Gambling mjesečno treba da plaća 440 hiljada eura a ne 10 hiljada, zbog čega je samo za pola godine od trajanja licence država izgubila 2,6 miliona eura.
Spornu licencu E-Gamblingu je u februaru ove godine dao bivši v. d. direktor Uprave Marko Ćulafić, koji je sada sekretar za razvoj preduzetništva u Opštini Podgorica i koji ne odgovara na pozive iz “Vijesti”.
Kladionica bila pokriće, nije bilo uplata, a inspekcija je za dvije godine nije ni našla
U rješenju o oduzimanju licence piše i da je 11. aprila 2014. inspekcija za igre na sreću završila inspekcijski nadzor nad E-Gamblingom. Inspekcija je navela da u poslovnoj evidenciji firme i preko žiro-računa uopšte nije konstatovan prihod od priređivanja igara na sreću, kao i da nije bilo moguće otkriti u kom poslovnom prostoru se nalazi kladionica , odnosno uplatno mjesto na koje je E-Gamblingu izdata koncesija. Adresa kladionice bila je Cetinjski put bb.
Ovaj nalaz inspekcije unosi sumnju da li je ta kladionica uopšte postojala i kako je dobila rješenje za rad koje između ostalog obuhvata i ispunjavanje tehničkih uslova prostora u kojem se nalazi. To znači da je u dokumentima morala postojati precizna adresa i opis prostora. Pitanje je i da li je inspekcija u ovom periodu od dvije godine uopšte posjetila tu “kladionicu”.
Ako nije bilo moguće naći kladionicu i ako nisu postojale uplate na žiro-račun, moguće je da je ta kladionica bila fiktivna, jer je posjedovanje licence za kladioničarske igre uslov za dobijanje licence za priređivanje igara na sreću preko interneta.
Bonus video:
