Građani koji dobiju rješenje o prinudnoj naplati duga najčešće se pitaju kako je javni izvršitelj mogao odrediti izvršenje, kada nije znao da li dužnik stvarno duguje navedeni iznos, da li su dužnici evenutalno platili dug za koji se terete, te zašto javni izvršitelji obavezuju dužnike da plate i zastarjeli dio duga, odnosno, dug koji je na neki drugi način prestao da postoji.
Bivša sutkinja Privrednog suda sa velikim iskustvom, a danas izvršiteljka Snežana Pavličić kazala je „Vijestima“ da su ovlašćenja javnog izvršitelja samo „ograničena na ispitivanje zakonskih uslova za donošenje rješenja o izvršenju“.
"Javni izvršitelj nema ovlašćenja da prilikom donošenja rješenja o izvršenju cijeni da li je potraživanje eventualno plaćeno, da li je zastarjelo ili je iz nekih drugih razloga prestalo, već te činjenice cijeni sud i to samo ukoliko dužnik u prigovoru ukaže na njihovo postojanje“, dodala je Pavličić.
Upravo se zbog toga, kako je navela, rješenje o izvršenju, prije sprovođenja (slanja bankama, poslodavcima i sl.), „mora dostaviti izvršnim dužnicima na upoznavanje i ostaviti im rok od pet dana za izjavljivanje prigovora, kako bi dužnik iznio sve činjenice i dokaze zbog kojih smatra da nije dužan platiti predmetno potraživanje“.
"Ukoliko izvršni dužnik izjavi prigovor, spisi predmeta se dostavljaju sudu na odlučivanje. Tek ukoliko, nakon proteka roka od pet dana, dužnik ne izjavi prigovor, rješenje o izvršenju postaje pravosnažno, a nakon isteka dodatnog roka od još tri dana (jer dužnik ima rok od osam dana da dobrovoljno plati dug) rješenje se počinje sprovoditi slanjem na banke, poslodavcima i eventualno drugim sredstvima izvršenja-prodajom pokretnih stvari ili nepokretnosti dužnika i slično“, kazala je Pavličić.
Ona je napomenula da se mora razdvojiti postupak izvršenja koji se pokreće na osnovu vjerodostojne isprave (najčešće računi i izvodi iz poslovnih knjiga za izvršene telefonske usluge, komunalne, struju, čistoću i slično), u odnosu na postupak na osnovu izvršne isprave (najčešće pravosnažne i izvršne sudske odluke).
"U oba slučaja postupak izvršenja pokreće se predlogom uz koji se moraju priložiti i izvršna isprava ili vjerodostojna isprava. Međutim, u postupanju postoje značajne razlike, a samim tim i prava građana na ulaganje prigovora i njegov značaj“, navela je Pavličić.
U situaciji kada se postupak izvršenja sprovodi na osnovu sudske odluke zakon je dao mogućnost prigovora, ali da isti ne zadržava izvršenje.
"A sve to iz razloga što je dužnik ( tuženi iz presude) već primio presudu, a u izreci presude je ostavljen rok za dobrovoljno izvršenje. To znači da dužnik nije dobrovoljno ispunio svoju obavezu, iako je za nju saznao danom prijema presude“, objasnila je Pavličić.
Kada je u pitanju vjerodostojna isprava, obaveza izvršitelja je da prevashodno ispita formalnu urednost predloga za izvršenje i valjanost vjerodostojne isprave, te da li je njena sadržina u skladu sa onim što se traži predlogom za izvršenje.
Time se iscrpljuju zakonska ovlašćenja izvršitelja, pa ukoliko su ispunjeni svi zakonski uslovi, on donosi rješenje o izvršenju, kojim obavezuje izvršnog dužnika da plati predmetni dug, ostavlja mu rok za dobrovoljno izvršenje i pouku o pravnom lijeku.
"Na kraju bih pozvala građane koji smatraju da im je eventualnim nezakonitim postupanjem javnog izvršitelja uskraćeno neko od prava zagarantovanih Ustavom i pozitivnim propisima da se obrate pisanim putem Komori javnih izvršitelja i Ministarstvu pravde sa zahtjevom da se u zakonom predviđenoj proceduri ispita rad i postupanje javnih izvršitelja“, zaključila je Pavličić.
Ne smije da bude razlika u praksi
Pavličić je kazala da neujednačena praksa u izradi rješenja o izvršenju i njihovog sprovođenja „ne bi smjela da postoji“ i da tu odstupanja jednostavno ne smije biti.
"U vezi sa urednom dostavom rješenja o izvršenju, od posebnog je značaja da građani blagovremeno prijave kod nadležnih organa promjenu adrese stanovanja. U protivnom, lična dostava neće biti moguća, pa će se dostavljanje izvršiti posredstvom medija, a što često ima za posljedicu da stranka propusti da sazna za odluku, a samim tim propusti mogućnost da iskoristi svoje zakonsko pravo ulaganjem prigovora, što opet, sve ima za posljedicu nastanak štete po stranku, a i znatno povećanje troškova koje na kraju snosi dužnik“, istakla je Pavličić.
Moguće je platiti dug u ratama
Pavličič je ukazala i na zakonsku mogućnost namirenja potraživanja u ratama. U tom slučaju se sprovođenje izvršenja odlaže do isteka roka određenog sporazumom o namirenju u ratama.
"Takav sporazum zaključuje se između povjerioca i dužnika, u kancelariji javnog izvršitelja i uz saglasnost povjerioca. Njime se utvrđuje dinamika plaćanja, broj rata i način isplate, tako da dužnik u takvim situacijama, bez opterećenja može svoju obavezu rasporediti na određeni vremenski period“, objasnila je Pavličić.
Bonus video:
