Za bivše radnike “Radoja Dakića”, koji godinama čekaju na isplatu potraživanja prema pravosnažnim presudama, najbolje bi bilo hitno pokretanje stečajnog postupka, ocijenio je za “Vijesti” Ilija Kračković, bivši direktor za planiranje i finansije tog preduzeća, u periodu od 1979. do 1991. godine.
“Nijesam izvršni povjerilac 'Dakića' i nemam nikakav interes za pokretanje stečaja, već samo emociju prema tom preduzeću… U protekloj deceniji imovina ovog preduzeća nije bila zaštićena već je raznosio ko je htio. Ako se to nastavi mnogi od bivših radnika -povjerilaca neće dobiti ni centa”, tvrdi Kračković koji je danas penzioner i licencirani stečajni upravnik.
On smatra da bi za oko 1.800 bivših radnika koji potražuju po presudama više od 50 miliona eura sa kamatama za neisplaćene zarade, najbolje bilo što hitnije pokretanje stečaja.
“Stečaj je trebalo davno uvesti, ali je on opstruiran od rukovodstva 'Dakića' i pojedinih advokata, jer bi oni izgubili privilegije i primanja. Pokretanjem stečaja bili bi suspendovani svi organi upravljanja, a brigu o imovini preuzeo bi Privredni sud i stečajna uprava”, naglasio je Kračković.
U bivšoj fabrici, kako je dodao Kračković, ostalo je zaposleno desetak radnika koji imaju “dobre mjesečne zarade” od izdavanja poslovnih prostora.
“Mislim da bi to bio klasični stečaj koji bi vodio bankrotstvu i da reorganizacija nije moguća. Poslije proglašenja bankrota pristupilo bi se prodaji imovine u cijelosti ili u dijelovima”, naveo je Kračković.
Za uvođenje stečaja bio bi dovoljan zahtjev bivših radnika - povjerilaca. On je naveo i da bivši radnici ne uviđaju prednosti stečaja.
„U stečaju se obavlja kolektivno namirenje povjerilaca i ne može se desiti da, kao prilikom posljednje prodaje dijela imovine za 2,7 miliona, prvo budu isplaćeni advokati sa 700 hiljada eura. To je tragedija”, ocijenio je Kračković.
U postupku stečaju se, kako dodaje, ostvaruje najveća moguća vrijednost za prodatu imovinu, a povjerioci imaju pravo na uvid u sve podatke.
„Do sada radnici uopšte nijesu imali podatke o procjeni, niti o tome što je prodato, nego su morali da za to mole nekoliko ljudi i često ostajali uskraćeni za odgovore. U stečaju bi bili u prilici da kontaktiraju upravnika”, dodao je Kračković.
U stečajnom postupku bila bi obezbijeđena imovina “Dakića” sa 50 ili 100 stražara, a ne sa pet kao sada.
„U prvi isplatni red spadaju neisplaćene bruto zarade, a u ovom slučaju imamo izvršne presude. Svi bivši radnici imali bi pravo na ravnomjeran dio novca od prodaje. Potraživanja države bila bi u drugom isplatnom redu, a advokata u trećem“, objasnio je Kračković.
Pojedini bivši direktori „Dakića“, nakon promjene kolaterala sa nepokretnog na pokretni dio imovine, do sada, su većinom uspjeli da naplate potraživanja. U slučaju pokretanja stečaja predmet od kojeg zavisi isplata potraživanja za više od 1.800 ljudi odmah bi bio izmješten u Privredni sud.
Nova procjena ako bude stečaj
Prema riječima Kračkovića, prednost uvođenja stečaja biće i zbog nove procjene imovine koju će stečajni upravnik morati da popiše odmah poslije preuzimanja predmeta.
“Čitam u novinama da bivši radnici imaju primjedbu što im je nakon posljednje procjene imovina umanjena za 30 miliona eura. Niko im neće dozvoliti da se ponovo procjenjuje imovina, ukoliko ne uvedu stečaj”, tvrdi Kračković.
Neki od bivših radnika “Radoja Dakića” ranije su podnosili predloge za pokretanje stačaja u ovoj bivšoj fabrici mašina, ali su nakon “pritisaka” kojima su bili izloženi od nekih svojih kolega, takođe, povjerilaca, povukli te predloge.
Bonus video:
