Crna Gora je mogla usvojiti mjere protiv izvlačenja novca u “poreske rajeve” i izbjegavanja poreza i bez bilo kakvih zahtjeva od EU. Dovoljno je navesti da države regiona poput Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije već godinama primjenjuju ta pravila, kazao je u intervjuu “Vijestima” dr Ilija Vukčević iz Instituta za pravne studije i docent na pravnoekonomskoj grupi predmeta Pravnog fakulteta Univerziteta Donja Gorica.
Evropska unija je objavili listu 17 država ili teritorija koje ne sarađuju sa njom u vezi sa poreskom politikom. Šta znači objavljivanje ove "crne liste" za EU i kompanije i građane iz EU koji poslovanjem sa ovim poreskim rajevima izbjegavaju plaćanje poreza ili sakrivaju novac?
Savjet za ekonomske i finansijske poslove EU - ECOFIN već duži period sprovodi mjere koje imaju za cilj sprečavanje poreskih prevara i promociju dobrih poreskih praksi. Jednu od akcija predstavlja pokušaj stvaranja „crne liste“ država koje ne ispunjavaju kriterijume u pogledu poreske transparentnosti i razmjene podataka, kao i sprečavanja erozije poreske osnovice i seljenja profita u države sa niskim oporezivanjem. Afera Panamski papiri je samo ubrzala ovaj proces. Stvaranje ove liste započelo je u februaru 2017. godine kada je izvršena analiza poreskih sistema 92 fiskalne jurisdikcije koje se nalaze van EU da bi početkom decembra ECOFIN izašao sa dokumentom u kome se na tzv. „crnoj listi“ nalazi 17 fiskalnih jurisdikcija.
Međutim, iako se ovaj dokument od strane zvaničnika EU označava kao dobar početak smatram da je bilo moguće uraditi mnogo više. Dva su razloga za to. Prvi je da su se na ovoj listi našle samo politički i ekonomski slabe države, pa na njoj nema npr. niti jedne od zavisnih teritorija Velike Britanije koje su već decenijama prepoznate kao poreski rajevi poput Bermuda, Kajmanskih ostrva i slično. Takođe, veliko je pitanje da li neke države članice EU treba da se nađu na ovoj listi, ili makar neki preferencijalni poreski režimi npr. Holandije, Luksemburga, i sl. Drugi je da predmetni dokument ne sadrži poreske sankcije koje bi bile primjenjivane na jednobrazan način već ostavlja slobodu svakoj državi članici EU da izabere koje će mjere primijeniti, što je upitno sa aspekta efikasnosti.
Crna Gora se u ovom dokumentu nalazi na "sivoj listi". Šta Crna Gora mora da učini kako ne bi završila na "crnoj listi", a šta da bude uklonjena i sa ove "sive liste"?
„Siva lista“ obuhvata 47 država i fiskalnih jurisdikcija koje su se obavezale da ispune kriterijume postavljene od strane EU do kraja 2019. godine kako bi izbjegle da budu prebačene na crnu listu. Konkretno, Crna Gora je preuzela obaveze koje se odnose na članstvo u određenim međunarodnim tijelima, pristupanje jednom OECD međunarodnom multilateralnom ugovoru, kao i usvajanje pravila u pogledu fiskalne transparentnosti i izbjegavanja iznošenja profita u države sa niskim oporezivanjem.
Možete li nam reći neki konkretan primjer na koji se odnosi pristupanje Crne Gore pomenutim inicijativama?
Usvajanje principa BAPS-a podrazumijevaće uvođenje zakonodavstva o transfernim cijenama koje ima za cilj da onemogući povezane kompanije da putem transakcija koje odstupaju od tržišnih izvlače profit iz naše fiskalne jurisdikcije. Ovo će značiti da će sve povezane kompanije biti u obavezi da jednom godišnje Poreskoj upravi podnesu dokument u kojem su iskazane sve transakcije sa povezanim licima dok će poreske vlasti imati ovlašćenja da ih ne priznaju ukoliko one odstupaju od tržišnih principa.
Takođe, pristupanje OECD multilateralnom ugovoru koji se odnosi na ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, između ostalog, ima za cilj da uvede stroža pravila u sučaju tzv. „treaty shoppinga“.
To su situacije poput „slučaja Telenor“ kada kompanije brižljivim poreskim planiranjem koriste pogodnosti koje predviđaju mnogobrojni ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja te na taj način uspijevaju izbjeći ili značajno smanjiti svoju poresku obavezu.
U Crnoj Gori ima kompanija čiji osnivači potiču iz ovih država. Da li Crna Gora sada može da se zaštiti od izvlačenja novca u ove "poreske rajeve" i izbjegavanja plaćanje poreza na taj način?
Smatram da treba apostrofirati dvije stvari. Prva je da je usvajanje predviđenih mjera bilo moguće i bez bilo kakvih zahtjeva od strane EU. Dovoljno je navesti da države regiona poput Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije već godinama primjenjuju pravila o transfernim cijenama. Slično, pristupanje OECD mulitrateralnom ugovoru je omogućeno i čak ohrabrivano od strane OECD-a i za države koje nisu njene članice.
Druga je da sve ove aktivnosti koje će biti realizovane u toku tekuće godine predstavljaju samo najosnovnije mjere koje se odnose na izbjegavanje poreskih zloupotreba i izbjegavanja plaćanja poreza, odnosno minimum standarda koji previđa EU. Čak i pomenuti dokument ECOFIN-a daje mogućnost svakoj od država članica da prema državama koje se nalaze na „crnoj listi“ može preduzimati razne poreske mjere na osnovu nacionalnih propisa. Stoga, sve navedeno treba da predstavlja samo početak građenja sveobuhvatnog sistema protiv izbjegavanja plaćanja poreza. U tom pravcu ukazujem na neophodnost usvajanja Direktive o izbjegavanju plaćanja poreza koja sadrži cijeli niz značajnih antievazionih mjera.
Desetine država već ima mjere, dozvoljava ih i Sud pravde EU
Ministarstvo finansija je nedavno na inicijativu za uvođenje viših stopa poreza o odbitku odgovorilo da im „nije poznato da postoji takva praksa u uporednim poreskim zakonodavstvima“, te smatraju upitnim da li se može uspostaviti selektivnost u primjeni poreske stope zavisno od teritorije, pa i ako se radi o ofšor destinacijama. Šta vi mislite o ovoj dilemi?
Moram priznati da nisam u toku sa detaljima pomenute inicijative tako da bih ovu problematiku komentarisao isključivo na nivou fenomena. Ustanovljavanje strožih fiskalnih režima u odnosu na jurisdikcije sa niskim oporezivanjem, koje se najčešće nazivaju poreski rajevi ili ofšor centri, je već decenijama uobičajeno u velikom broju razvijenih država. U uporednoj praksi se sreću dva pristupa. Prvi je da se jurisdikcija sa niskim oporezivanjem određuje na osnovu definicije koja sadrži određene kriterijume. Drugi je da se to čini ustanovljavanjem tzv. crne liste gdje su države pobrojane poimenice.
Moguće je navesti desetine država koje imaju ovu vrstu poreskih režima, a najlakše je ukazati na pravne sisteme Hrvatske i Srbije koje na osnovu eksplicitno propisanog zakonskog ovlašćenja u formi podzakonskog akta vrše enumeraciju fiskalnih jurisdikcija prema kojima primjenjuju višu stopu poreza po odbitku.
Eventualni problem selektivnosti ovakvih mjera, odnosno moguće kršenje ustavnog načela zabrane diskriminacije, je isključen. Samo postojanje različitog tretmana dvije iste ili slične situacije, u ovom slučaju različit poreski tretman dvije poreske jurisdikcije, ne znači automatski i postojanje diskriminacije. Ovakva poreska mjera može biti opravdana i srazmjerna cilju koji se sa njom želi postići. U uporednoj ustavnoj praksi, kao i praksi Suda pravde EU opravdanje ovih mjera se nalazi u borbi protiv izbjegavanja plaćanja poreza i sprečavanju poreskih prevara, što ih čini neupitnim sa stanovišta ustavnosti i prava Evropske unije.
Bonus video:
