Prijateljima državna zlatna koka, Đukanoviću pozajmica

Trajektna linija preko tjesnaca Verige u Boki Kotorskoj na kojoj “Pomorski saobraćaj”, preduzeće u vlasništvu biznismena Dušana i Dejana Bana i Željka Mihailovića, ima monopol je svojevrsni “rudnik novca”, jer godišnje više od milion vozila raznih kategorije bude trajektima prebačeno sa jedne na drugu stranu zaliva
14183 pregleda 53 komentar(a)
Đukanović, Foto: Boris Pejović
Đukanović, Foto: Boris Pejović

Prijatelji predsjednika države Mila Đukanovića koji su mu prije 12 godina bili žiranti sa milion i po eura, da bi on tim kreditom i dešavanjima na berzi sa akcijama Prve banke zaradio prvi legalni milion eura, Dušan Ban i Željko Mihailović, odlično su prošli u poslovima sa njegovom Vladom i učešćem u privatizaciji.

Nakon sukoba sa Đukanovićem predsjednik Atlas grupe Duško Knežević, preko čije je firme 2007. uplaćen milion i po za garanciju, kazao je da taj novac potiče od prijatelja iz perioda šverca cigareta.

Duško KneževićKnežević

Ban i Mihailović operativno su preko podgoričke firme MIA, kako je ranije objavljeno, učestvovali 90-ih godina u takozvanom “tranzitu cigareta”.

CigaretePotiču li milioni od “tranzita cigareta” iz 90-ih (Ilustracija)

Trajektna linija preko tjesnaca Verige u Boki Kotorskoj na kojoj “Pomorski saobraćaj”, preduzeće u vlasništvu biznismena Dušana i Dejana Bana i Željka Mihailovića, ima monopol je svojevrsni “rudnik novca”, jer godišnje više od milion vozila raznih kategorije bude trajektima prebačeno sa jedne na drugu stranu zaliva.

Pomorski saobraćaj, trajektMonopolska firma sa milionskim profitom skoro na poklon: Pomorski saobraćaj

Cijena prevoza na liniji koja je kraća od jedne nautičke milje iznosi od 1 euro za bicikl, do 25 eura za specijalna i vangabaritna vozila, dok karta za mali putnički automobil u jednom pravcu košta 4,5 eura.

„Pomorski saobraćaj“ je već 14 i po godina u većinskom vlasništvu braće Ban koji su bliski sa liderom DPS-a Milom Đukanovićem. Oni su 2004. tada državnu firmu koja je bila u većinskom vlasništvu Fonda PIO i svojom zaradom dopunjavala hronično deficitarni crnogorski penzioni fond, po odluci Vladinog Savjeta za privatizaciju dobili bez javnog tendera - kupovinom državnih akcija na berzi.

Za to je firma Prohouse u kojoj su braća Ban sarađivala sa Željkom Mihailovićem državi platila 1,2 miliona eura, od čega samo 680 hiljada eura u kešu, a ostatak obveznicama stare devizne štednje koje su prethodno kupili po diskontovanim cijenama.

Prodaju ubrzali, konkurencije nigdje

Na čelu Fonda PIO koji je u ljeto 2004. odlučio da naprasno proda „zlatnu koku“ - „Pomorski sabraćaj“ bio je tada visoki funkcioner DPS-a, aktuelni guverner CBCG, Radoje Žugić. Javnosti nikad nije objašnjeno zašto je država čiji je predsjednik Vlade tada bio lider DPS-a Milo Đukanović, naglo odlučila da privatizuje jednu od ekonomski najuspješnijih kompanija u državi koja joj je tada donosila oko pola miliona eura čistog profita godišnje.

Nikad nije objašnjeno ni zašto manjinski akcionari „Pomorskog saobraćaja“ u tada većinskom vlasništvu Fonda PIO, nisu bili obaviješteni da će država na berzu iznijeti svoje akcije, iako su manjinski akcionari bili spremni da ih plate do dva miliona eura - znatno više nego što su to učinili braća Ban i Prohouse kao konačni kupci.

Jedan bokeljski biznismen, iz oblasti drumskog prevoza, koji je tada bio zainteresovan da u partnerstvu sa manjinskim akcionarima kupi ovu firmu, navodno je iz Podgorice dobio prijateljsku preporuku da odustane od te namjere i da se “drži autobusa, jer ovo nije posao za tebe“.

Dio mještana u Boki, i danas, zbog toga što firma ima brojne povlastice i čak je lagano u svoju korist rješavala i povremene probleme sa lokalnim vlastima u Herceg Novom i Tivtu koje su joj svojevremeno pokušavale uvesti dodatne dažbine na poslovanje, vjeruje da je pravi vlasnik „Pomorskog saobraćaja“ zapravo “Milo Đukanović, te da su braća Ban i Mihajlović samo paravan“.

Povlastice ugovorene preko Morskog dobra prije privatizacije

Godinu prije nego što je privatizovan, tada državni „Pomorski saobraćaj“ je 2003. sa takođe državnim preduzećem „Morsko dobro“ iz Budve sklopio „Ugovor o korišćenju morskog dobra“ kojim je ovo javno preduzeće iz Budve, pored ostaloga „uvažilo značajna investiciona ulaganja „Pomorskog saobraćaja“ u izgradnju i uređenje morskog dobra“ u Lepetanima i Kamenarima gdje je tada državna firma investirala oko 970 hiljada eura u uređenje i dogradnju trajektnih pristaništa.

Po ugovoru koji su 18. februara 2003. potpisali tadašnji direktori dviju državnih firmi Ilija Balić i Dragan Ivančević, „Morsko dobro“ je „Pomorskom saobraćaju“ izdalo u dugoročni zakup djelove obale u Lepetanima i Kamenarima na mjestu gdje se nalaze trajektna pristaništa, a po kojem je firma, što će već naredne godine biti privatizovana, dobila pravo ne samo da koristi obalu već i da obavlja djelatnost trajektnog prevoza između dva zakupljena pristaništa.

Ugovor je bio na snazi do 31. decembra prošle godine, a „Pomorski saobrćaj“ po njemu, „Morskom dobru“ trebalo je da plaća mjesečnu naknadu u visini od 4% ukupnog svog mjesečnog prihoda od prodaje karata za trajekte.

Ugovorom je „Pomorskom saobraćaju“ data garancija da će monopol imati narednih 8 godina, ali iako je taj rok istekao 2011. država se do danas nije potrudila da animira još nekog trajektnog operatera da dođe u Crnu Goru i uvede konkurenciju firmi braće Ban i Mihailovića.

Novi poziv odgovara samo sadašnjim vlasnicima

U međuvremenu, „Morsko dobro“ je po odluci Vlade iz decembra 2018. raspisalo novi javni poziv za prikupljanje ponuda za zakup morskog dobra u Lepetanima u opštini Tivat i Kamenarima i u opštini Herceg Novi „sa obavezom izgradnje novog pristaništa u Kamenarima“. Kako je precizirano u uslovima za izbor zakupca, traži se minimalna godišnja zakupnina u iznosu od 230 hiljada eura kao fiksni, te minimalno 2% prihoda ostvarenog prodajom karata za prevoz trajektom kao varijabilni dio naknade za zakup.

Prema propozicijama konkursa, čak do 20 od ukupno 100 mogućih bodova za ponuđače rezervisano je za „ponudu dosadašnjeg korisnika/zakupca koji je ispunio ugovorom predviđene obaveze“.

Ponuđena zakupnina nosi do 70 bodova, a investicioni program samo 10 poena, iako je „cilj tenderskog postupka da obezbijedi realizaciju investicionog programa kojim se unapređuje pomorski prevoz“.

Država traži od zakupca da izgradi novo pristanište u Kamenarima, te da obezbijedi sanaciju i održavanje postojeće obale i obalne infrastrukture tokom trajanja ugovora“.

Ponuđač ima rok od tri godine da sanira postojeću obalu, a potom dodatni rok od dvije godine da izgradi novo pristanište u Kamenarima, što je uslov da svu zakupljenu državnu imovinu može koristiti najduže do 15 godina.

Prema propozicijama, na javni poziv ponude može podnijeti samo ponuđač koji ima „pretežnu privrednu djelatnost pomorski i priobalni prevoz putnika“ (što je slučaj sa „Pomorskim saobraćajem“ AD), kao i koji u floti posjeduje najmanje pet trajekata minimalnog ukupnog kapaciteta ne manjeg od 150 vozila i 1.000 putnika („Pomorski saobraćaj“ ima šest takvih brodova, a niko drugi u državi nema najmanje pet trajekata).

Milioni za prijatelje, državi mrvice

Ta firma konstantno ostvaruje veliku zaradu pa je tako, prema podacima objavljenim na sajtu Poreske uprave, poslovnu 2017. završila sa bruto dobiti od 2.262.907 eura.

Kompanija ima i neraspoređenu dobit od ukupno 4.619.562 eura.

Skupština akcionara je 28. marta 2017. godine donijela odluku da se vlasnicima kapitala (Dejanu Banu lično i kompanijama Prohouse i Prohousemontenegro iz Podgorice) isplati dividenda u ukupnom iznosu od 1,6 miliona eura.

Dejan Ban vlasnik je 33,4% „Pomorskog saobraćaja“, kompaniji „Prohouse“ njegovog brata Dušana pripada 44,4 %, a 22,2% kapitala upisano je na kompaniju „Prohousemontenegro“ čiji je osnivač Željko Mihailović.

„Pomorski saobraćaj“ je 2017. inače, ostvario ukupne prihode od 5.531.834 eura, dok su rashodi iznosili 3.253.124 eura.

Prihodi su povećani za preko 400 hiljada eura u odnosu na 2016, dok su rashodi porasli za oko 130 hiljada eura.

„Pomorski saobraćaj“ je 2017. godine „Morskom dobru“ na ime zakupnine trajektnih pristaništa u Kamenarima i Lepetanima platio ukupno 183.249 eura.

To znači da je kompanija od prodaje karata za trajekte zaradila preko 4,5 miliona eura. Što se ostalih državnih prihoda od poslovanja ove monopolističke privatne firme tiče, „Pomorski saobraćaj“ je, navodi se u materijalima objavljenim na sajtu Poreske uprave, lani platio ukupno 195.031 euro poreza na dobit i 41.528 eura PDV-a.

Vlada ih častila i da ne plaćaju akcize

Zahvaljujući rješenjima koje im omogućava Zakon o akcizama, braća Ban i Mihailović su lani uštedjeli 484.000 eura koje bi inače platili državi, jer im je Uprava carina odobrila da u 2017. za pogon svojih šest trajekata kupe ukupno 1.100.000 litara dizel goriva oslobođenog od te dažbine.

Član 54 Zakona o akcizama pored ostalog propisuje da se akciza ne plaća na mineralna ulja “koja se upotrebljavaju kao pogonsko gorivo u avionskom i pomorskom saobraćaju, kao i za pogon registrovanih ribarskih brodova, osim u slučaju upotrebe aviona, plovnih objekata i ribarskih brodova za privatne svrhe”. Akciza na mineralna ulja iznosi 440 eura za 1.000 litara, pa su time vlasnici „Pomorskog saobraćaja“ 2017. oslobođeni obaveze da državi plate skoro pola miliona eura.

„Pomorski saobraćaj“ je pored ostaloga, odlukom Ministarstva pomorstva i saobraćaja izuzet od obaveze da odmah ugradi tzv. crne tankove za prihvat otpadnih voda iz brodskih sanitarija, a koju je 2011. uveo Zakon o sprečavanju zagađenja mora sa plovnih objekata. Iako su ta ulaganja za tri od šest brodova u njihovoj floti koji ih nemaju mjere sa ukupno najviše oko 200 hiljada eura, firmi kumova lidera DPS ta je obaveza pomjerena do 2020. godine.

Žugić: Pripisuju mi moć koju nijesam imao

Guverner Centralne banka i bivši direktor Fonda PIO koji je 2004. u skraćenom postupku na berzi prodao akcije “Pomorskog saobraćaja” braći Ban, Radoje Žugić juče je negirao da je uradio bila šta nezakonito.

Radoje ŽugićŽugić

“Sa indignacijom odbacujem optužbu koju je iznio Duško Knežević da sam, sa pozicije direktora Fonda PIO, uticao na postupak privatizacije preduzeća „Pomorski saobraćaj“, onemogućavajući firmi Autoprevoz Herceg Novi da učestvuje u ovom postupku. Pripisujući mi moć koju, obavljajući tu funkciju nijesam imao, Knežević se služi neistinama. Podvlačim da je cjelokupan postupak sproveden transparentno i u skladu sa zakonom, o čemu postoji uredna dokumentacija u Fondu PIO koja to potvrđuje”, naveo je Žugić.

Knežević je u reagovanju na izjavu Dušana Bana kazao da su “Pomorski saobraćaj” kupili zahvaljujući njemu.

“Jer me je tadašnji direktor PIO Radoje Žugić zamolio da ne produžim garanciju preduzeću Autoprevoz Herceg Novi, kako bi ta firma bila onemogućena da bude konkurent braći Ban i Mihailoviću. To je bio način da braća Ban kupe ovo preduzeće jer, kako mi je rekao Žugić, on je lično zainteresovan za ovu transakciju”, kazao je Knežević.

Bonus video: