Rudnik uglja dobio spor protiv Opštine Pljevlja

Upravni sud oborio rješenje Opštine po kome je Rudnik trebalo da plati oko milion eura po osnovu poreza na nepokretnost
346 pregleda 1 komentar(a)
Rudnik uglja, Foto: Goran Malidžan
Rudnik uglja, Foto: Goran Malidžan
Ažurirano: 06.12.2018. 20:15h

Upravni sud poništio je rješenje glavnog administratora Opštine Pljevlja kojim je Rudniku uglja na ime posjedovanja nepokretnosti - građevinskog zemljišta utvrđen porez na nepokretnosti za 2015. godinu u ukupnom iznosu nešto većem od milion eura. Sud je Opštini naložio da donese novu zakonitu odluku u kojoj će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom presudom.

Sud je utvrdio da iz akta Sekretarijata za uređenje prostora iz decembra 2016. godine, nema dokaza da je zemljište Rudnika uglja u ukupnoj površini 5.769.013 metara kvadratnih po namjeni građevinsko zemljište.

“Ovo tim prije što je u aktu Sekretarijata iz juna 2015. godine konstatovano da je u vlasništvu Rudnika uglja zemljište za posebne namjene u površini od 3.216.821 metar kvadratni, koje po odluci Ustavnog suda od 13.5.2016. godine, nije moglo da bude osnov za utvrđivanje poreza, i građevinsko zemljište u površini 2.552.192 metra kvadratna. Zbog toga nije moguće ispitati zakonitost rješenja po pitanju nesumnjive namjene spornog zemljišta, odnosno da li cjelokupno zemljište zaista predstavlja građevinsko, kako to navode upravni organi u svojim rješenjima”, navodi se u obrazloženju presude donijete po tužbi Rudnika uglja.

U tužbi Rudnik uglja je naveo da je Opština utvrdila porez na nepokretnosti za 2015. godinu i to na ime posjedovanja nepokretnosti za gradsko građevinsko zemljište površine 5.769.013 metara kvadratnih upisano u katastarskim opštinama Pljevlja, Potkovač, Otilovići, Ilino Brdo, Šumane, Brvenica i Crljenice uz primjenu “prosječne cijene” za metar kvadratni građevinskog zemljišta od 17,40 eura. U Rudniku tvrde da je to urađeno bez prethodnog utvrđivanja i navođenja prosječne tržišne cijene po metru kvadratnom nepokretnosti po zonama i vrsti nepokretnosti, a što je suprotno članu 3 Uredbe Vlade Crne Gore o bližim kriterijumima i metodologiji za određivanje tržišne vrijednosti nepokretnosti.

“Umjesto stvarne tržišne vrijednosti zemljišta u vlasništvu od 20.710.790 eura, utvrđuje tržišna vrijednost zemljišta u njegovom vlasništvu od ukupno 83.009.992, a što odgovara ukupnoj aktivi društva iskazanoj u bilansu stanja na dan 31.12.2014. godine…Nije jasno zašto je prvostepeni organ predmetno zemljište svrstao u građevinsko zemljište, kada je za isto upisana zabrana građenja već punih 20 godina, a jasno je da se ne radi o građevinskom zemljištu predviđenim za gradnju objekata. Ističe da se rudarski objekti i postrojenja ne mogu smatrati građevinskim objektima u smislu Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, s obzirom da rudarski objekti podliježu posebnoj zakonskoj regulativi”, navodi se u tužbi Rudnika uglja.

Bonus video: