Uprava opstruira oporavak Plantaža

“Menadžment profit pravi revalorizovanjem vrijednosti zaliha, a ne realnom prodajom vina. Za 8 godina dugovi narasli na 24 miliona”
217 pregleda 84 komentar(a)
Aleksandar Jovović, Foto: Luka Zeković
Aleksandar Jovović, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 13.06.2016. 18:43h

Od domaćinski vođene i izuzetno profitabilne kompanije Plantaže su za nepunu deceniju dovedene u poziciju da nemaju pozitivne novčane tokove i realan profit od prodaje proizvoda, kazao je u intervjuu „Vijestima“ predstavnik malih akcionara u bordu direktora Aleksandar Jovović. On tvrdi da menadžment „nema osjećaj odgovornosti za sadašnju situaciju i da opstruira njen oporavak“.

„Vrijednost zaliha je učetvorostručena od 2007, ali sa druge strane količinski su povećane za manje od 50 odsto. Da bi laiku bilo jasno, profit je većim dijelom pravljen revalorizovanjem vrijednosti zaliha, a ne realnom prodajom vina. Plantaže su do 2008. poslovale bez potrebe za kreditnom podrškom i bile izuzetno likvidna firma sa konstantno više od dva miliona eura na računu i godišnjim investicionim ulaganjima iz sopstvenih sredstava između 3-6 miliona. Sada su ukupni dugovi 24 miliona eura, odnosno 85 odsto godišnjih prihoda od prodaje, istakao je Jovović.

  • Iz različitih izvora se plasiraju različite informacije. Čini se da je Sindikat, ipak, zadovoljan kako se kompanijom upravlja. Kako vi gledate na trenutnu situaciju u Plantažama?

Nakon odlaska u penziju Đorđija Rajkovića novi menadžment je opteretio Plantaže ogromnim troškovima radne snage, koji su posljedica nekontrolisanog povećanja zarada i kompanija je postala „troma i debela“ i sve teže se bori sa sve jačom konkurencijom na tržištu vina. Najbolji pokazatelj svemu tome jeste rast troškova radne snage za 29 odsto u odnosu na plan tokom 2008. godine (kada je Verica Maraš preuzela upravljanje kompanijom), odnosno povećanje za 41 odsto u odnosu na prethodnu godinu, dok su u 2009. troškovi zaposlenih bili veći u apsolutnom iznosu za više od sedam miliona, odnosno 92 odsto u odnosu na 2007. Taj rast je nastavljen sve do 2011. kada su iznosili rekordnih 16,16 miliona eura.

Posljedice takvih odluka Plantaže osjećaju i danas. Ono što me čudi da ljudi u menadžmentu koji su imali enormne i nezaslužene zarade nemaju osjećaj odgovornosti za sadašnju situaciju i čak sam mišljenja da opstruiraju oporavak.

  • Menadžment Plantaža je više puta isticao da postoje mešetari i pojedini interesni krugovi koji urušavaju Plantaže. Da li prepoznajete sebe u tim kvalifikacijama?

Mendžment mora da shvati da je ova kompanija u vlasništvu 14.000 akcionara i da je prirodno da se akcionari interesuju za svoj kapital koji se topi posljednjih osam godina. Takođe, prirodno je da postoje različiti stavovi o uzrocima konkretnih problema i načinu njihovog rješavanja. Nama akcionarima je isključivi interes da kompanija prevaziđe sve probleme i teškoće i vrati se na stare staze uspjeha. Siguran sam da će tada biti bolja klima u javnosti, i u samoj kompaniji. Kompanija da bi opstala u uslovima sve teže konkurencije mora da vodi računa o troškovima, o kvalitetnim kadrovima i njihovom usavršavanju, o selekciji prilikom zapošljavanja, a ne kao do sada da bude prepoznata kao simbol nepotizma.

Ono što mi očekujemo od menadžmenta je da kompanija mora da nastavi da organski raste, mora da izmiruje redovno obaveze prema zaposlenima, državi, dobavljačima i da to što na kraju preostane raspodijeli akcionarima kroz dividendu. Ako je to urušavanje Plantaža zarad nečijih interesa onda prihvatamo takve kvalifikacije.

Tako da priče o mešetarima, špekulantima i interesnim grupama iz redova akcionara koji zarad nečijih interesa žele Plantažama loše se graniče sa zdravim razumom. Mnogo opasniji su interesni krugovi koji imovinu Plantaža gledaju kao plijen i koji koriste trenutnu situaciju kako bi ostvarili ekstra profit.

  • Posljednjih dana aktuelno je pitanje oko Predloga Kolektivnog ugovora. Sindikat se oglasio da je to pitanje veoma bitno za njih, a kako vi akcionari gledate na to?

To pitanje je jako kompleksno i bitno i za akcionare i za zaposlene. Ono što je nesporno jeste da zaposleni imaju izuzetno dobre uslove, prosječna plata u Plantažama je 655 eura i 35 odsto je veća od prosjeka na nivou države. Takođe, Plantaže su, u proteklom periodu, izdvojile preko 3,5 miliona eura beskamatnih stambenih kredita svojim zaposlenim pri čemu je stopirano njihovo vraćanje odlukom Borda direktora iz 2012. To su neki benefiti koje nemaju zaposleni ni u jednoj drugoj kompaniji u Crnoj Gori. Takođe, ako Sindikat shvati da trenutna situacija nije ni približno dobra kao za vrijeme Rajkovića lakše će se naći kompromis oko visine otpremnina. Mislim da nije pravedno da neko ko je zaposlen za stalno prije na primjer godinu dana, a svojim radom i odnosom prema Plantažama ne pokaže da zaslužuje da ostane u kompaniji, da dobije 16.000 eura, kako je predviđeno predlogom Sindikata. Smatram da više treba cijeniti dužinu radnog staža i naći neki kompromis o visini otpremnine shvatajući trenutnu situaciju.

Plate 46% troška, treba do 20%

  • Prigovarate ne visoke troškove radne snage u Plantažama. Šta pokazuju uporedni podaci kod konkurentskih kompanija u regionu?

„Danas troškovi radne snage čine 46 odsto ukupnih rashoda. U ovoj branši, odnosno direktnoj regionalnoj konkurenciji Plantaža su između 15-20 odsto. Na primjer u Kutjevu oko 19 odsto, Tikvešu malo preko 15 odsto. Time se neutrališu konkurentske prednosti Plantaža čak i na domaćem tržištu, a to su kvalitetan proizvod, dobar i cijenjen brend i najveći vinograd u jednom kompleksu u Evropi.

Država da utiče da se ne troši više nego što se zarađuje

  • Prošle sedmice račun Plantaža blokirala je Poreska uprava zbog duga za dažbine. Kako gledate na to?

„Mislim da država ima obavezu da pomogne, ne da oprosti dug za poreze i doprinose. Ali ima obavezu da utiče na svoje predstavnike u Odboru direktora da se poslovanje Plantaža vrati u zakonske okvire i da se ne troši više nego što se prihoduje od prodaje. Mislim da bi to za početak bilo sasvim dovoljno“.

Bonus video: