Posljednjih godina sjeverni magnetni pol pomiče se od Kanade prema Sibiru. Ovo brzo kretanje zahtijeva i češća ažuriranja navigacionih sistema, uključujući one koji upravljaju funkcijama mapiranja na pametnim telefonima.
Tim naučnika sa Univerziteta u Lidsu to ponašanje objašnjava nadmetanjem dviju magnetnih masa na rubu Zemljinog spoljašnjeg jezgra.
Promjene protoka rastopljenog materijala u unutrašnjosti planeta izmijenile su snagu gore navedenih područja negativnog magnetnog toka.
“Ova promjena u obrascu protoka oslabila je zakrpu pod Kanadom i tako malo povećala snagu flastera ispod Sibira”, objasnio je dr Fil Lajvmor. “Zbog toga je Sjeverni pol napustio svoju poziciju iznad kanadskog Arktika i prešao međunarodnu datumsku liniju. Sjeverna Rusija pobjeđuje u toj igri potezanja konopca”.
Zemlja ima tri pola na vrhu planete. Geografski pol je tačka u kojoj rotacijska osa probada Zemljinu površinu, odnosno presjek geografskih meridijana. Geomagnetni pol je tačka presjeka slobodne zemljine površine i ose magnetnog dipola koji najbolje aproksimira Zemljino magnetno polje. Osa dipola prolazi Zemljinim središtem, a prema osi rotacije priklonjena je oko 11,5 stepeni. Sjeverni geomagnetni pol nalazi se na sjeverozapadnom Grenlandu, a južni na Antarktiku.
Postoji i Zemljin magnetni pol, tačka u kojoj je Zemljino magnetno polje vertikalno. Ti magnetni polovi tokom vremena mijenjaju svoj položaj, u prosjeku nekoliko desetina kilometara godišnje. Kada ga je 1830. godine identifikovao istraživač Džejms, nalazio se na kanadskom teritoriju Nunavut.
U ta se vremena magnetni pol nije pomicao brzo. Počeo je da ubrzavao devedesetih godina prošlog vijeka, da bi krajem 2017. prešao datumsku crtu. U tom procesu našao se na samo nekoliko stotina kilometara od geografskog pola.
Koristeći podatke sa satelita koji su posljednjih 20 godina mjerili Zemljino magnetno polje, dr Lajvmor i njegovi kolege pokušali su modelovati lutanja Sjevernog magnetnog pola.
Svoja zapažanja predstavili su prije dvije godine na sastanku Američke geofizičke unije. Sugerisali su da bi to ubrzanje moglo imati veze s mlazom rastopljenog materijala u spoljašnjem Zemljinom jezgru.
“Mlaz je vezan uz prilično visoke sjeverne širine, a promjena protoka u spoljašnjem jezgru, odgovornom za promjenu položaja pola, nalazi se južnije”, rekao je dr Lajvmor. “Tu je i vremenski problem. Mlazno ubrzanje javlja se u ovom vijeku, a ubrzanje polova počelo je devedesetih”.
Najnovije modelovanje pokazuje da će pol nastaviti da se pomjera prema Rusiji, ali i da će s vremenom usporavati. Pri najvećim brzinama, kreće se 50 do 60 kilometara godišnje. “Možemo samo nagađati hoće li se jednom vratiti na staro mjesto”, kaže naučnik iz Lidsa.
Zbog tih pomicanja američki Nacionalni geofizički centar i Britanski geološki zavod lani su ažurirali takozvani Svjetski magnetni model, veliki prostorni prikaz Zemljinog magnetnog polja.
Ovaj model integrisan je u sve navigacione uređaje, uključujući moderne pametne telefone kako bi se ispravile eventualne greške lokalnih mjerenja.
Bonus video:
