Plastični otpad je opasniji od klimatskih promjena

Svake dvije godine na Zemlji se proizvede plastika čija količina odgovara težini sedam milijardi ljudi, odnosno težini cjelokupnog svjetskog stanovništva
242 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 07.11.2011. 19:38h

Prema procjenama Ujedinjenih nacija, svako od nas godišnje koristi oko 140 kilograma plastike. Od toga najmanje 6,4 tona završi u okeanima. Ekolog aktivista Čarls Mur otkrio je da u nekim područjima ima više plastike nego životinjskog planktona, odnosno osnovne hrane u okeanima, i da ona nerijetko dospijeva u lanac ishrane.

Jednom davno okeani naše planete su bili izuzetno čisti. To se promijenilo. Kapetan i okeanograf Čarls Mur današnje vrijeme naziva "vremenom plastike".

"Svake se godine proizvede između 250 i 300 miliona tona plastike. Drugim riječima, svake dvije godine proizvedemo plastiku čija količina odgovara težini sedam milijardi ljudi, odnosno cjelokupnog svjetskog stanovništva."

U njegovoj novoj knjizi "Plastični okean," Mur kaže da se u svijetu reciklira manje od pet posto od ukupno proizvedene plastike, a skoro tri posto baca se u okeane. Taj otpad svake godine ubija milione morskih životinja.

"Pouzdano znamo da svake godine umire preko 100.000 albatrosa jer su im želuci puni plastike; imamo dokaze da godišnje ugine oko 100.000 sisara u okeanima jer se upletu i uguše ostacima plastike."

Pošto je cijeli svoj život proveo na okeanu, kapetan Mure svjedoči o njegovoj transformaciji. U knjizi "Plastični okean" opisuje svoje putovanje 1997. godine na kojem je otkrio tone plastike koja plovi u beskrajnoj spirali. Na mjestu koje je sada poznato kao "Velika pacifička mrlja smeća", ima čak šest puta više plastike nego planktona, kaže Mur.

Nakon što je osnovao udruženje za istraživanje okeana Algalita, on je počeo da sakuplja uzorke iz svjetskih okeana. Kaže da plastični otpad dolazi u okeane iz rijeka, sa obala i sa brodova:

"Ne samo mornarički brodovi, već i komercijalni redovno su odlagali sav svoj otpad u mora i okeane sve do osamedesetih godina prošlog vijeka."

Mur kaže da danas brodovi raznih namjena koji plove pod zastavom bilo koje zemlje i dalje ignorišu međunarodne sporazume, bacajući smeće u okean: sintetičke hemikalije, pesticide, nuklearni otpad, nervne otrove i iperit. On kaže da je vrlo uznemiren uništavanjem staništa koje smatra svojim vlastitim:

"Bilo da surfujem, jedrim ili plivam, ja dodirujem, gledam u svuda prisutno smeće, koje će ostati tamo duže nego što će živjeti naša djeca i naša unučad - vjekovima. Neće nestati jer mi, umjesto da ga uklanjamo, samo još gomilamo novi otpad."

Kapetan Mur nosi sa sobom vreću s pijeskom koju je donio s jedne obala na Havajima. Nakon što ju je poslao na analizu, otkrio je da njen sastav čini 90 posto plastike. Mur već neko vrijeme radi ss snimateljem dokumentaraca o ekološkim problemima Bilom Mekdonaldom.

Zajedno bilježe proces kojim plastika doslovno "osvaja" okeane. Mekdonald je kao dokaz snimio obilje video materijala. Na jednom od njih vidi se hobotnica koja živi u plastičnoj glavi od tuša:

"U rijeci punoj smeća nema više ničeg lijepog...vidim čaplje koje su zastrašene plutajućim stiroporom oko njih. Vidim galebove koji pokušavaju da jedu gumene rukavice, vidim svakakve životinje kako očajnički traže hranu tamo gdje je nekad bilo organskog otpada, a sada je sve kontaminirano sintetikom."

Dakle, njihova se kampanja nastavlja. U knjizi "Plastični okean" kapetan Čarls Mur kaže da je zagađenost plastikom štetnija od klimatskih promjena i poziva buduće generacije da zaštite okeane - mjesto gdje je nastao i sam život.

Bonus video: