Interesi sakriveni iza nacije

Niko ne treba da bude nagrađen ili kažnjen zato što je Bošnjak, Srbin ili Crnogorac, niti iza nacije, političke opredijeljenosti ili vjere javni funkcioneri treba da se sakrivaju ako su počinili sumnjive aranžmane.

To kaže, između ostalog, sagovornik Vijesti, istoričar i koluminista iz Bijelog Polja Edin Smailović.

Pitanje nacionalne pripadnosti, ali i političke podobnosti za pozicije u javnim preduzećima, aktuelizovano je prethodnih dana tokom rasprave o podjelama funkcionerskih stanova i imenovanjima za odbore direktora.

Tako je na sjednici Vlade u četvrtak potpredsjednik Ervin Ibrahimović (Bošnjačka stranka) problematizovao imenovanje Milutina Đukanovića (Demokratski front) za člana Odbora Elektroprivrede navodeći da on ne dijeli NATO vrijednosti. Donekle je takav stav zastupao i ministar vanjskih poslova Ranko Krivokapić (SDP) koji je, pozivajući se na izjavu bivšeg premijera Zdravka Krivokapića da Đukanović pregovara o prodaji EPCG sa jednom stranom vladom, rekao da ne bi bilo dobro “proruskim snagama dati da vode ključnu infrastrukturu”.

Upitan zašto je zbog političkog stava sporan Đukanović, ali ne i kandidat (Tahir Đonbaljaj) kog je predložio BS, koji je bio pod sumnjom za zloupotrebu službenog položaja, Krivokapić je juče rekao Vijestima:

”Treba se baviti svim kandidatima. Nije to Đukanovićev politički stav. Tu se radi o strategiji. I tu je pod sumnjom bila prodaja EPCG-a. Nije bio sudski postupak, ali je postojala riječ predsjednika Vlade, koju su prije toga podržavali taj isti poslanik i njegova partija. Prethodni predsjednik Vlade je ukazao na pokušaj nečega što je po državu mnogo opasnije od bilo koje presude pojedinca - a to je pokušaj da se strateška, ključna grana naše realne ekonomije, po nekom postupku iza scene, ustupi drugoj državi, po ko zna koju cijenu”, objasnio je.

Krivokapić smatra da je navode bivšeg predsjednika Vlade trebalo da ispita tužilaštvo:

“On je to rekao protiv svoje partije, odnosno liste na čijem čelu je bio. To je najveći stepen društvene opasnosti - podrivanje ekonomske stabilnosti zemlje. Nisam pominjao NATO vrijednosti, već strateški važne infrastrukture. To postoji u dokumentima NATO-a. Ukazao sam na taj dio i na ono što znamo. Jedna je namjera prodaja EPCG-a Srbiji, a druga vođenje proruske politike, što je javno manifestovao. Drugi elementi nisu mi bitni. Bitno mi je da nije za to mjesto”.

Istraživač javnih politika u Institutu alternativa (IA) Marko Sošić je prije dva dana za “Vijesti” rekao da crnogorska preduzeća nisu ugrožena zbog stavova menadžmenta o međunarodnim organizacijama, nego zbog politizacije, zloupotreba, neracionalnog trošenja, prekomjernog zapošljavanja, skrivanja informacija, preuzimanja zasluga za dobit izazvanu višom silom i netačnog predstavljanja izdataka.

”Ako je najveća kritika koju ministar Ibrahimović ima protiv Milutina Đukanoviću njegov stav o NATO-u, a ne činjenica da je političar na čelu odbora kompanije sa hiljadu zaposlenih i još više njih u povezanim društvima, da njegovo preduzeće krije izdate donacije i sponzorstva, da je za 1,6 miliona uvećao troškove za zarade zaposlenih u odnosu na prethodnu godinu - onda i Đukanović zaslužuje da ostane predsjednik odbora EPCG”, naveo je on.

I dok se u ovom slučaju problematizuje politički stav Đukanovića, u drugom se iza njega skrivaju oni koji su u fokusu pažnje javnosti jer su pod privilegovanim uslovima dobili takozvane funkcionerske stanove. Tako je državni sekretar Ministarstva unutrašnjih poslova Mersudin Gredić (BS) prošle sedmice u emisiji “Reflektor“ TV Vijesti kritike zbog privilegija sveo na nacionalno - politički nivo.

Gredić, koji je i sam dobitnik kredita pod povoljnim uslovima za unapređenje stambenog pitanja, kazao je da ne bi mnogo da govori o Komisiji.

“I ja kao i ostali, ne samo moje partijske kolege, već svi koji su pod povoljnim uslovima riješili stambeno pitanje ukoliko su uradili bilo šta zakonito ili protivno propisima ja pozivam nadležne organe da protiv svakog pokrenu odgovarajuće postupke. U javnosti se permanentno problematizuje pitanje da li je neko iz BS ili manjinskih partija dobio nešto”, rekao je Gredić.

Na pitanje da li se javni zvaničnici mogu kriti iza nacije ili vjere od svojih nezakonitih ili neetičkih postupaka i aktivnosti, Edin Smailović odgovara odrečno.

”Na nivou opštih principa svakako je odgovor ne. Ne znam o kojoj i kakvoj se konkretnoj situaciji radi, ali mislim da je problem u nečemu drugome što niko ne želi uraditi i time se ozbiljno baviti. Činjenica je da Crna Gora nije sistemski riješili položaj manjinskih naroda. To je potpuno jasno ako analizirate tri posljednje vlade Crne Gore... Suština je da niko ne treba u ovom društvu da bude nagrađen ili aboliran zato što je Bošnjak, Hrvat, Albanac, Rom”, rekao je on Vijestima, objasnivši da nije gledao emisiju u kojoj je govorio Gredić.

Bivši zamjenik generalnog sekretara Skupštine je inače tokom vlasti DPS-a, u kojoj je takođe participirao BS, bio primjer nepotizma među partijskiom kolegama. Njegov brat bio je direktor jedne bjelopoljske škole, a sestra druge. I Gredićev šura tada je radio u jednom profitabilnom državnom preduzeću.