“Volja građana jedne zemlje predstavlja osnovu za autoritet vlade. Ako imamo situaciju da u tu volju ne vjeruje polovina populacije onda je jasno da izbori, umjesto da budu put u stabilnost, postaju izvor neizvjesnosti, bojkota, ili mogućih sukoba”, navodi se u analizi Centra za demokratsku tranziciju (CDT) koju je uputio premijeru Dušku Markoviću u ponedjeljak, uz poziv da se nastavi dijalogom u okviru “Saveza za Evropu”.
U dokumentu “Kritične tačke u daljem razvoju crnogorskog društva” navodi se da političke elite nijesu pokazale da su sposobne da kroz rad u parlamentu riješe pitanja izborne reforme, navodeći da to “nije bila samo demonstracija nezrelosti društva nego i opasno gubljenje vremena”.
“Došli smo u situaciju da do dana izbora nije moguće dobiti nepartijsku izbornu administraciju ili riješiti pitanje prebivališta iseljenika i onih građana koji povremeno borave van Crne Gore. Ono što nam je preostalo, pod uslovom brze i efikasne intervencije, odnosno postojanja političke volje i promjene političke kulture u dijalogu, je da do izbora možemo imati bolju kontrolu finansiranja partija, biračkog spiska, zloupotreba državnih resursa, partijskog zapošljavanja, profesionalniji javni servis i druge institucije koje se bave izborima”, navodi se.
CDT upozorava i da nikad nije otvorena ozbiljna društvena rasprava, umjesto ovoga, partije i vjerske zajednice su, kako podsjećaju, za sebe uzele ekskluzivno pravo da odlučuju o ovome.
Dio političke elite na obje strane, kako navode, zaboravlja da je Crne Gora građanska država, a koncept “jednonacionalne istine”, prijeti da postane obilježje i zvanične politike. Dodaje se i da afirmativna akcija nerijetko predstavlja sredstvo za politička namirivanja, a sve manje instrument za afirmaciju prava manjina.
CDT zaključuje da je uloga parlamenta devalvirana, da dominira izvršna vlast, a da je Vlada pored toga “ostvarila dominaciju i nad različitim nezavisnim agencijama čija je svrha trebalo da bude korekcija i “kontrola” njenih odluka”.
“Gotovo da se ne možemo sjetiti nijedne odluke ovih institucija koja je bila protiv predloga institucija izvršne vlasti. Međutim, ovako dominantna Vlada nije našla snage da se odupre takođe veoma opasnim pojavama – partitokratiji i klijentelizmu. I naravno, platila je ceh u veoma organičenim dometima reforme javne uprave. Državna uprava je ostala depo, često ne pretjerano sposobnih, partijskih vojnika. U želji da obezbijede sebi dovoljan broj glasova i beneficije koje nosi vlast, vladajuće partije su gotovo zatvorile institucije. Malo je mjesta za neistomišljenike, bez obzira na sposobnosti i vještine”, navode civilni aktivisti.
Dodaju i da se politika zarada i drugih beneficija dijela zaposlenih u državi pokazala kao nepravedna i neuspješna.
“Primjereno visoka zarada nekog ko upravlja javnim dobrima u javnom interesu može biti razumljiva. Ali visoke zarade, dodatne ogromne materijalne beneficije, uz skromne efekte rada, jesu signal ozbiljnog problema. Takođe, sve su češći primjeri povlašćenih i sa vlašću povezanih biznisa. Ako visokim funkcionerima i njima bliskim biznisima dodamo i brojne pripadnike srednjeg menadžmenta države, njihove partijske kadrove, povlašćene rođake, kumove i slično - jasno je da vidimo obrise nove klase. Ove devijacije realan su i legitiman izvor nezadovoljstva građana”, piše u analizi.
CDT je objasnio da kroz dokument želi da da doprinos dijalogu koji je Vlada pokrenula sa važnim društvenim akterima.
“Pravih političkih ideja je sve manje na sceni, politikantstva je sve više.... Zajednički imenitelj za rješenje ključnih problema je što hitnije obnavljanje započetog dijaloga”, navode oni.
Nepristojno i nasilno ponašanje postali dio kulture u parlamentu
U dokumentu se upozorava na nedostatak balansa između grana vlasti i nepoštovanja Ustava, što je kulminiralo trećim izborom Filipa Vujanovića za predsjednika Crne Gore.
“Tada je otvorena ustavna Pandorina kutija koja do danas nije zatvorena. Ako je Ustav referendumska volja građana, onda je njegovo nepoštovanje gaženje te volje.... Crna Gora je trenutno u stanju ozbiljnog deficita političke kontrole institucija. U ovome nedostatku demokratije sadržani su korijeni ključnih problema države. Parlament ne samo da nije središte političkog života, ključnih inicijativa i kontrole drugih grana vlasti, već su nepristojno i nasilno ponašanje, uvrede i incidenti postali dio njegove institucionalne kulture. Takav parlament nema autoritet niti političku snagu da kontroliše Vladu, već se ona tamo osjeća veoma komotno. Ovakvo vođenje politike prirodno dovodi do toga da se umjesto konsolidovane uvodi “skandal demokratija”, a naš se politički život svodi na “nebitne” događaje između afera.
Podsjećaju da niko stvarno ne kontroliše ni sudsku vlast koja je mahom u v.d. stanju.
“Ona može da uradi šta želi, pa i da prihvati modu trećih mandata od bivšeg predsjednika Crne Gore. I nema nikoga u državi ko povodom toga nešto može i da uradi. Potrebna je intervencija u Ustavu i zakonima u pravcu ostvarivanja stvarnog balansa i kontrole među institucijama i promjena političkih praksi koje neprekidno izazivaju krize i blokade. Potrebni su zakoni o Skupštini i Vladi koji će na demokratski i efikasan način urediti kontrolu vlasti. Potrebno je temeljno reformisati i Ustavni sud. I što je najvažnije, potrebna je politička pamet i dobra volja za poštovanje Ustava i zakona. A ne takmičenje u tome ko će ih bolje izigrati”, navodi se u analizi.
Mediji treba da kontrolišu politiku i moć, a ne da im prave štimung
Vlada, Skupština i drugi državni činioci, kako piše, su se pokazali neefikasnim u pogledu rješavanja brojnih pitanja koja opterećuju ambijent za funkcionisanje medija.
“Medijske zakone koji bi trebalo sda budu okvir za rješavanje nagomilanih problema, čekamo dvije godine, dok je stanje u medijima iz dana u dan sve gore. Prvo pitanje koje je neophodno riješiti je osiguravanje stvarne nezavisnosti nacionalnog i lokalnih javnih servisa. Dalje, zaustavljanje napada i prijetnji novinarima, unapređenje regulatorne kontrole, pomoć u uspostavljanju kvalitetne samoregulacije i materijalnog položaja novinara samo su neka od pitanja koja čekaju rješavanje. Takođe, tu su i pitanja ispravnog načina suprotstavljanja dezinformacijama i izgradnje otpornosti medija i građana na ove pojave. Jako je važno da Vlada razumije da kompletnom društvu, čiji je i ona dio, trebaju ozbiljni i profesionalni mediji, bez obzira na to da li su naklonjeni njenim politikama. Mediji treba da kontrolišu politiku i moć, a ne da im prave štimung... Stanje na medijskoj sceni se mora popravljati, a Vlada je odgovorna da napravi prve korake u pravcu pozitivnih promjena”, piše u dokumentu.
Bonus video:
