Državnik u sjenci afera - Vijesti.me
PORTRET IVANA BRAJOVIĆA

Državnik u sjenci afera

Kao stranački lider nije uspio da spriječi odluke koalicionog partnera sa kojima nije saglasan, dok njegovi ministri nisu pravili probleme u Vladi

Težina fotelje može se iskoristiti: Brajović
Težina fotelje može se iskoristiti: Brajović (Foto: Boris Pejović)

Siguran sam da u 27 godina nijesam napravio potez kojeg bih se zastidio.

Tim riječima se Ivan Brajović zahvalio poslanicima nakon što je izbaran za predsjednika crnogorskog parlamenta, jednu od brojnih državnih funkcija koje je pokrivao u višedecenijskoj karijeri. Samo godinu kasnije, Brajović se pred Višim sudom pravdao kako nije znao da su stranački skupovi njegovih Socijaldemokrata (SD) plaćani iz državne kase. Tada se pozivao na vjeru u pravosuđe baš kao i u srijedu, kada su iz kancelarije specijalnog državnog tužioca Milivoja Katnića poručili da već dvije godine izviđaju transakcije sa Brajovićeve rivolving kartice u Atlas banci.

“Uvjeren da sam sve radio u skladu sa zakonom i, sa punim povjerenjem u nepristrasan rad državnih organa, stojim na raspolaganju i iskazujem spremnost za saradnju“, poručio je tada Brajović.

Ukoliko ga Katnić pozove da pojasni kako je prodajom zemlje u Bjelopavlićima otplatio dugove Dušku Kneževiću, Brajoviću to neće biti prvi put da testira nepristrasnost crnogorskog pravosuđa. Tužioci i sudije već su pokazali da mu vjeruju u aferama “Ramada” i “Limenka”, koje su platili građani i poneki Brajovićev partijski kolega.

Greške plaćene državnim novcem

Umijeće u plivanju političkim vodama, Brajović je pokazao kada se krajem osamdesetih, kao najbolji student Građevinskog fakulteta, našao u organizacionom odboru AB revolucije. Nakon što je vlast smijenjena sa ulice, momak u kariranoj košulji i džemperu je 1989. izabran za potpredsjednika Skupštine Socijalističke Republike Crne Gore. Kao funkcioner Reformskih snaga i Socijaldemokratske partije (SDP) prošao je put od odbornika i potpredsjednika SO Danilovgrad do poslanika u Skupštini državne zajednice, ali politički uspon počinje tek izborom za potpredsjednika SDP-a. Iako je među partijskim kolegama slovio za političara koji ne čita novine i zazire od medija, uz podršku stranačkog šefa Ranka Krivokapića imenovan je za šefa poslaničkog kluba, a ubrzo i za ministra unutrašnjih poslova.

Da u ministarskoj fotelji ne uspijeva da nadomjesti političku mudrost, Brajović je pokazao bezuspješnim pokušajima da disciplinuje direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Iako je odbijao da Veljoviću produži mandat zbog njegove sklonosti da raportira samo premijeru i preko medija obavještava ministra o policijskim akcijama, novi direktor policije je izabran tek kada je zbog afere “Listing“ vrh DPS-a Veljovića preselio u kabinet šefa države. Brajovićeva loša komunikacija sa šefom policije pokazala se pogubnom i za državnu kasu, kada je Acu Đukanoviću isplaćeno 10 miliona odštete jer nadležni nijesu na vrijeme iselili zgradu MUP-a koju je biznismen zakupio. Brajovića je tada, prvi put u političkoj karijeri, saslušavao državni tužilac, a nakon četiri godine ocijenio da ministar i direktor policije nijesu zloupotrebili službeni položaj.

Zaboravni ministar i lažni iskazi

Državna kasa ponovo je osjetila Brajovićev uticaj iz ministarske fotelje kada je prošle godine kineska kompanija CRBC od Vlade tražila 115 miliona eura za dodatne radove na izgradnji auto-puta. Kinezi su novac tražili za gradnju prve faze petlje Smokovac, koje je Brajović kao ministar saobraćaja “zaboravio” da stavi u ugovor o gradnji prioritetne dionice auto-puta. Dok je Vlada Kinezima za dodatne troškove nudila 60 miliona, Brajović se pravdao kako se petlja nalazi u projektnom zadatku.

“Moram da konstatujem da je ovo nedobronamjerno i nestručno petljanjenje petlji, a nekima treba petlja da bi se vratili u parlament, suočili s nama i razgovarali o tome“, pravdao se tada bivši ministar.
Političku konkurenciju krivio je i kada su pred Višim sudom njegove partijske kolege osumnjičene da su novcem Direkcije željeznice Crne Gore platile osnivačku konferenciju Socijaldemorata u hotelu Ramada. Iako je Brajović pred sudijom tvrdio da je slučaj iskonstruisan, njegov partijski drug i prvi čovjek Direkcije željeznice Nebojša Obradović osuđen je zbog zloupotrebe službenog položaja, a funkcioneri SD-a optuženi za lažno svjedočenje pred sudom. Tužilaštvo je i tada vjerovalo na riječ šefu parlamenta izuzimajući ga iz tužbe za lažno svjedočenje iako se u presudi pominje kao jedan od svjedoka koji je dao lažni iskaz.

Funkcija jača od autoriteta

Iako ga je državnička funkcija čuvala pred Tužilaštvom, Brajović u politici nije uspio da iskoristi težinu fotelje šefa parlamenta. Ostaće upamćen kao jedini predsjednik Skupštine koji je suprugu imenovao za člana parlamentarne delegacije i u čijem su mandatu poslanici novčano kažnjavani zbog izgovorene riječi. Kao stranački lider nije uspio da spriječi odluke koalicionog partnera sa kojima se ne slaže, a zbog toga ni njegovi ministri nisu pravili probleme u Vladi.

Opozicioni lideri zamjeraju mu što od državnih čelnika nije uspio da sazna razloge za hapšenje Nebojše Medojevića niti da brani poslanički imunitet. Iako je obećavao da će vratiti ugled parlamentu, predsjednik Skupštine nije doveo tužioce na kontrolna saslušanja dok su mu koalicioni partneri sa dnevnog reda skidali interpelacije koje su prethodno podržali. U stranci mu zamjeraju zbog žrtvovanja partijskih drugova pred sudom, dok mu u SDP-u nikad nisu oprostili ulogu u stranačkom raskolu.

Ipak, teško je očekivati da Brajovićeva politička karijera bude prekinuta i pored istraga tužilaštva i ambicija mlađih kolega. Njegovi politički partneri očekuju da bi, zbog sklonosti da čuva funkciju i ne uznemirava saveznike, lider Socijaldemokrata mogao načeti i četvrtu deceniju u politici.

Njegovu političku dugovječnost možda najbolje opisuje konstatacija jednog iskusnog opozicionara tokom prošlogodišnje krize u parlamentu: “Možda nema realan uticaj, ali se može iskoristiti težina fotelje u kojoj sjedi“.


Vidi sve komentare