Dubrovnik 20 godina kasnije: Srce je pobijedilo ludilo

Banac kazao je kako je Dubrovnik “nedosanjani san velikosrpskih ideologa kojima je vojno-politički poraz na jugu Hrvatske prilikom raspada bivše SFRJ izuzetno teško pao"
0 komentar(a)
Ažurirano: 02.10.2011. 07:53h

I prije dvadeset godina znalo se da je brutalni napad bivše JNA na Dubrovnik uz potpunu političku, vojnu, logističku i svaku drugu podršku Srbije i Crne Gore bio tek dio plana o okupaciji južnog dijela Hrvatske radi stvaranja Velike Srbije.

Dvije decenije kasnije bez ikakve se sumnje može ustvrditi da je vojni pohod na krajnji jug Hrvatske bio izveden uz punu saglasnost ondašnjih saveznih, beogradskih i podgoričkih institucija koje su se otvoreno stavile u službu velikosrpskih osvajačkih ciljeva.

Izmišljen je “problem” Prevlake koji je poslužio kao “casus belli” i neubjedljivo opravdanje za otvorenu agresiju.

Takozvana Operacija Dubrovnik je zamišljena, planirana i izvedena u političko-vojnom saglasju Beograda, Podgorice i Trebinja.

To je, između ostalog, naglašeno na skupu “Izvještavanje o napadima na Dubrovnik i međunarodno priznanje Hrvatske – 20 godina kasnije”, koji je organizovalo Odjeljenje za komunikologiju dubrovačkog Univerziteta.

Nedosanjani san

Istoričar i profesor univerziteta u Zagrebu Ivo Banac kazao je kako je Dubrovnik “nedosanjani san velikosrpskih ideologa kojima je vojno-politički poraz na jugu Hrvatske prilikom raspada bivše SFRJ izuzetno teško pao”.

Izmišljen je “problem” Prevlake koji je poslužio kao “casus belli” i neubjedljivo opravdanje za otvorenu agresiju

Govoreći o ratnoj 1991. kada je živio i radio u SAD-u, Banac je naglasio da se istina o stvarnim uzrocima raspada SFRJ i Miloševićevoj destruktivnoj politici teško probijala do vašingtonske administracije i međunarodne zajednice.

Ratni ministar informisanja u hrvatskoj Vladi Branko Salaj podsjetio je na brojna lutanja ondašnjih centara moći, ali nakon Vukovara i posebno Dubrovnika, u međunarodnoj se zajednici konačno počeo spoznavati karakter Miloševićeve politike.

I dr Albert Bing iz hrvatskog Instituta za povijest iz Zagreba je kazao da je napad na Dubrovnik, posebno 6. decembra 1991. godine, (dan kada su Dubrovčani navodno palili gume, op.) označio prekretnicu u razumijevanju ratnih zbivanja u Hrvatskoj u međunarodnoj zajednici.

Brutalna razaranja

Berta Dragičević, izvršna sekretarka u ratu potpuno spaljenog dubrovačkog Interuniverzitetskog centra (IUC) podsjetila je na veliku ulogu prof. dr Kathleen Wilkes.

Ona je '91 bila predsjednica Izvršnog odbora IUC-a i svojim je dopisima univerzitetskom svijetu umnogome promijenila sliku o dotadašnjem ratu u bivšoj SFRJ.

Takozvana Operacija Dubrovnik je zamišljena, planirana i izvedena u političko-vojnom saglasju Beograda, Podgorice i Trebinja

Naročito u Velikoj Britaniji i tadašnjoj londonskoj Vladi na čelu sa Margaret Tačer, istaknula je Berta Dragičević.

Kao ratni prevodilac i oficir za vezu Hrvatske vojske Mišo P. Mihočević je istaknuo kako su "napadnuto srce i razum dobili bitku protiv ondašnjeg ludila".

Osobito važne uloge u obavještavanju međunarodne javnosti o stvarnim zbivanjima na jugu Hrvatske, naglasio je Mihočević, imali su italijanska ministrica Margarita Boniver i francuski ministar Bernard Kušner, kao i specijalni izaslanik UNICEF-a Stefan de Mistura koji su lično došli u Dubrovnik i uvjerili se u brutalna razaranja i stradanja civilnog stanovništva.

Kako su govorili Đukanović, Milošević, Bulatović...

Dubrovački ratni reporteri Suad Ahmetović (Vjesnik), Vedran Benić (HTV) i Luko Brailo (Slobodna Dalmacija) govorili su o svojim novinarskim iskustvima iz tih dana.

Uprkos nedostatku telekomunikacijskih veza, kao i rada u uslovima bez struje i vode, dubrovački su se ratni novinari samoorganizovali i oformili vlastiti "pool" da bi se mogli nositi s bjesomučnom propagandom iz Beograda, Podgorice, Novog Sada, Trebinja itd.

Posebno su se osvrnuli na nečasno i neprofesionalno izvještavanje tadašnjih crnogorskih državnih medija (Pobjeda i TVCG) u huškanju svoga građanstva i rezervista

Posebno su se osvrnuli na nečasno i neprofesionalno izvještavanje tadašnjih crnogorskih državnih medija (Pobjeda i TVCG) u huškanju svoga građanstva i rezervista tokom "Operacije Dubrovnik".

Isto tako, dokumentovano su govorili o ulogama Slobodana Miloševića, Dragutina Zelenovića, Veljka Kadijevića, Blagoja Adžića, Mila Đukanovića, Momira Bulatovića, Svetozara Marovića, Pavla Bulatovića, Božidara Vučurevića, generala Jevrema Cokića i Pavla Strugara, admirala Miodraga Jokića... i ostalih "istaknutih" likova iz ratnih dana.

Nije u dubrovačkom kraju bilo nikavog "rata za mir", kako sugeriše blasfemična krilatica Svetozara Marovića.

Vojni pohod na jug Hrvatske nije pokrenut zato što je navodno 30.000 Ustaša napalo Crnu Goru

Vojni pohod na jug Hrvatske nije pokrenut zato što je navodno 30.000 Ustaša napalo Crnu Goru, zbog tobože blokiranih kasarni, ili pak ugroženog srpsko-crnogorskog življa na jugu Hrvatske.

Posebno ne zbog Prevlake, rekao je dubrovački saradnik Vijesti Luko Brailo.

Od ljeta i jeseni '91 to je bila organizovana političko-vojna akcija državnog i vojnog vrha bivše SFRJ čiji je cilj bio okupacija prostora od Konavala do Splita, kako bi se zatim Hrvatska i međunarodna zajednica ucjenjivale preogovorima o "razgraničenju" diktiranom iz Beograda i Podgorice, rekao je Brailo.

Skup završava radom u nedjelju.

Bonus video: