Iako javno postavljeni uslovi za otpočinjanje dijaloga nijesu ispunjeni, sagovornici prvo treba da počnu nezvanične razgovore, kazao je ambasador Njemačke u Crnoj Gori Hans Ginter Matern, odgovarajući na pitanje šta predstavnici vlasti i opozicije treba da urade da bi došlo do pomaka u rješavanju političke krize.
Matern je u razgovoru za “Vijesti” kazao i da ambasada Njemačke sa velikom pažnjom prati suđenje za aferu “državni udar”, navodeći da očekuju svima “razumljivu ocjenu dokaza” koja će biti od velikog značaja za crnogorsku javnost i stvaranje mišljenja u inostranstvu.
Iako politička kriza u Crnoj Gori traje više od godinu, ambasadori članica EU tek su se nedavno intenzivnije uključili u razgovore sa političkim akterima. Da li su opravdane kritike dijela političke javnosti da EU time šalje sliku o nezainteresovanosti da pomogne u rješavanju problema u budućoj članici?
Zvanični predstavnici Evropske unije i zemalja članica u Crnoj Gori, među njima i Njemačke, oduvijek vode intenzivne razgovore sa političkim akterima zemlje domaćina, koji često o tome obavijeste medije. Uostalom, diplomatija je često upravo zato uspješna, ne samo kad sadržina razgovora ne biva publikovana, već i informacija o samom obavljenom razgovoru. Kao i u privatnom životu, politički suparnici često sjednu za istim stolom samo ako u javnost odmah ne procuri informacija da su sa ljudima sa strane pričali o svojim međusobnim svađama.
Iako je Delegacija EU, nakon tih razgovora, pozvala da se kriza riješi dijalogom, on nije još pokrenut. Ko je na potezu, vlast ili opozicija, i šta jedni a šta drugi treba da urade da bi došlo do pomaka?
Osnovna pretpostavka za otpočinjanje svakog dijaloga jeste da nijedna strana ne postavi uslov za njegovo otpočinjanje, ako tačno zna da druga strana isti ne može ili ne želi da prihvati. Postoji dokazani postupak za slučajeve u kojima se postavljaju uslovi za otpočinjanje dijaloga: iako javno utvrđeni uslovi još nijesu ispunjeni, sagovornici prvo otpočinju nezvaničan dijalog. Kada im se stavi do znanja da njihovi uslovi još nijesu ispunjeni, potvrđuju da nezvanično vođeni razgovori ne predstavljaju odricanje od uslova za otpočinjanje zvaničnog dijaloga.
Dio crnogorske javnosti smatra da dosadašnji tok suđenja za aferu "državni udar” više djeluje kao politička predstava nego kao ozbiljno suđenje, dok drugi dio misli suprotno. Američki zvaničnici, uključujući i potpredsjednika Pensa, tvrde da je stvar dokazana, iako suđenje još nije završeno. Šta Vi mislite?
Ambasada SR Njemačke pomenuti krivični postupak prati sa velikim interesovanjem. Pri tom, posebno obraća pažnju na ponašanje svih učesnika u postupku, kao i na poštovanje krivično-procesnih pravila. Sada čekamo da glavni pretres dovede do detaljne i za zainteresovanu javnost razumljive ocjene dokaza. To je od velikog značaja i za stvaranje mišljenja u inostranstvu, ali prije svega za građane Crne Gore.
Smatrate li da je Vlada dovoljno učinila na jačanju vladavine prava i u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije? S obzirom na to da EU zvaničnici hvale saradnju u regionu, kako gledate na slučaj bivšeg potpredsjednika Vlade Svetozara Marovića, koji u Srbiji uspješno izbjegava odsluženje zatvorske kazne u Crnoj Gori?
Usvajanjem novih zakona i osnivanjem novih državnih organa zaduženih za njihovo sprovođenje u praksi, Crna Gora je učinila prve korake na planu borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala. Sve nadležne institucije - Uprava policije, Tužilaštvo, sudovi, Agencija za sprečavanje korupcije - moraju aktivno i djelotvorno raditi na sprovođenju svojih obaveza. Dosadašnji rezultati po pitanju istražnog postupka i sudskih presuda, uključujući i izdržavanje pravosnažne kazne zatvora, kao i prevencije, nisu dovoljni. Ovu ocjenu Evropske komisije iz Izvještaja o napretku Crne Gore od 9. novembra 2016. i dalje dijelim.
Trećeg oktobra je veliki praznik ponovnog ujedinjenja Vaše zemlje. Šta balkanske zemlje, uključujući Crnu Goru, a šta EU, mogu naučiti iz njemačkog iskustva integracije istočnog dijela zemlje sa zapadnim? Kako Berlinski proces tu može pomoći, a da nije samo zamjena za stvarne integracije ovih zemalja u EU?
Jasna i glasna izražena volja njemačkog naroda, predvođena istočnim Njemcima, dovela je 1990. do mirnog ponovnog ujedinjenja moje zemlje. Na Zapadnom Balkanu, suverene države koje su ranije pripadale zajedničkoj državnoj tvorevini, žele, nezavisno jedna od druge, da pristupe Evropskoj uniji. Iako se pritom takmiče, svima je u interesu da, makar na ekonomskom planu, sarađuju na evropskom putu koji je za sve njih različito dug.
To ne usporava nikog od njih, već podstiče pritupni proces kroz jačanje ekonomske snage, nakon uklanjanja štetnih trgovinskih prepreka. Ovakvo jačanje tokom pristupnog procesa, ne umjesto njega, u fokusu je i tzv. Berlinskog procesa - pomoću konkretne i za građane regiona osjetno pozitivne saradnje, naročito na poboljšanju infrastrukture, kao na pr. prenos električne energije i saobraćajne povezanosti.
Komentarišem stanje u zemlji kada smatram da je potrebno
Diplomate zastupaju interese svoje zemlje. To prije svega činimo kroz zatvorene sastanke sa političkim akterima zemlje domaćina, kao što sam već ranije naglasio.
Putem “javne diplomatije”, kao što su predavanja, diskusije i davanja intervjua, ambasador može javno predstaviti interese svoje države i saopštavati svoje stavove povodom stanja u zemlji domaćina. To činim rado i redovno, po pitanju tema za koje ja smatram da je potrebno.
Bonus video:
