Inicijativom za provjeru povjerenja vladi na izmaku 2015. premijer Milo Đukanović stavio je jasno do znanja Ranku Krivokapiću i opoziciji da DPS neće pristati da ga, kroz politički dijalog i mogućnost formiranja tehničke vlade, politički oslabe ili razvlaste.
Ako glasa za povjerenje vladi, u kojoj sjede Vujica Lazović i Ivan Brajović, SDP bi izvršio politički suicid. Sa druge strane, Pozitivna se prekjučerašnjim glasanjem za zakup Kraljičine plaže i Mamule već zalijeće da zauzme mjesto SDP-a u vlasti ili da obezbjeđuje DPS-u većinu u parlamentu u susret izborima koji će se održati u maju ili, vjerovanije u septembru 2016.
Međutim, neformalni ili formalni savez DPS-a i Pozitivne predstavljalo bi brutalno prekrajanje volje građana. To bi moglo dovesti do radikalizacije političkih prilika - od napuštanja parlamentarnog dijaloga, zajedničkih protesta ili bojkota parlametarnih izbora od strane čitave opozicije i SDP-a. To bi sigurno privuklo pažnju međunaronh centara moći na Crnu Goru i DPS koji je, kroz Izvještaj EK, već obilježen aferom “Snimak” i brutalnom akcijom sajovaca prlikom gušenja protesta DF-a.
Zbog toga je inicijativa o nepovjerenju vladi samo na prvi pogled maestralan potez Đukanovića i prije predstavlja uvertiru u politički tešku godinu u kojoj će Đukanović istovremeno morati da nađe odgovor na sve teže socijalno stanje u državi i udovoljava zahtjevima NATO-a i EU za vladavinu prava.
Predsjednik upravnog odbora Instituta alternativa Stevo Muk smatra da će najveći politički izazov biti održavanje fer i demokratskih izbora čije bi rezultate prihvatili svi ključni učesnici i EU.
Upozoravajući da će se DPS do kraja opirati promjenama izbornih pravila, Muk navodi da konačan rezultat zavisi od jedinstva opozicije.
“DPS će biti spreman da pregovara u mjeri u kojoj bude realna prijetnja ključnih opozicionih subjekata da će bojkotovati nelegitimne izbore. Ako bi im se pridružio i SDP, to bi bio ozbiljan signal da DPS mora pristati na krupne ustupke. Vjerujem da takve izbore bez ovih partija, a na kojima bi uz blagoslov DPS-a neke male ili nove partije simulirale opoziciju, ne bi priznala ni EU“, smatra Muk.
Iako obnovljene političke bitke između SDP-a i DPS-a ukazuju na to da će se 2016. defnitivno raspasti sedamnaesto godišnji brak, ostaje mogućnost da ukoliko SDP bude jezičak na vagi nakon izbora, dvije partije opet uđu u savez pod novim uslovima.
Podsjećajući da se slično desilo i nakon izbora u Podgorici, Muk navodi da Krivokapić i dalje drži otvornom opciju saradnje sa DPS-om:
"SDP preko ministra Raška Konjevića učestvuje u vladi DPS-a, vodi najveće ministarstvo u državnoj upravi u čijoj je nadležnosti policija, a nije vidljiv neki veći sukob pri donošenju odluka. Kadrovi SDP se i dalje imenuju na ambasadorska i rukovodeća mjesta u državnim preduzećima. Ako u izbore izađe bez čvrstog obećanja da neće ići u postizborni savez sa DPS-om, moguće je da uđe u takvu koaliciju ako DPS to bude morao da ponudi“, navodi Muk, ističući da samostalni izlazak SDP-a neće proći bez antikampanje DPS-a, ali i novih ”procrnogorskih” partija opozicije.
Iako je Đukanović prihvatio da opozicija uđe u upravne odbore opštinskih preduzeća a građani biraju predsjednike mjesnih zajednica, ostaje dilema mogu li sa tih mjesta smanjiti zloupotrebe resursa tokom izbora.
Đukanović bi kao ustupak mogao predstaviti uvođenje elektronske identifikacije birača i AFIS sistema, istovremeno se trudeći da preko ministarstava i državnih preduzeća zadrži sve kanale kojima obezbjeđuje priliv glasova. Zbog toga su, smatra Muk, formiranje prelazne vlade i aktivna uloga tužilaštva jedina šansa za fer izbore:
"Ako opozicione partije uspiju da koncept prelazne vlade argumentovano objasne kao predlog da se uspostavi privremena, kratkoročna, međusobna kontrola i nadzor izbornog procesa, a ne kao pokušaj da se mimo izbora formira nova vlast, onda će imati mnogo veće šanse na uspjeh".
Tokom godine se spekulisalo i o povlačenju Đukanovića 2106. u kontekstu integracije u NATO. Zasada, nema nikakvih naznaka da će on to uraditi.
Građanske partije moraju praviti neki savez kako ne bi bile marginalizovane
Izbori će dovesti do novih pregrupisavanja unutar opozicije, tokom kojih bi mogli biti formirani novi ideološki savezi ili ojačana sadašnja partnerstva. Ukoliko se nađu na sceni polarizovanoj proslavom desetogodišnjice referenduma i odnosima prema ulasku u NATO, građanske partije moraće da uđu u neku vrstu saveza kako ne bi bile marginalizovane.
Podsjećajući da je važan dio opozicije još uvijek van parlamenta, Muk smatra da opozicionari koji pregovaraju o izbornim uslovima nisu izgradili jedinstvo i niti minimum uslova od kojih neće odustati ni pokoju cijenu.
"Naredne godine izazov je i pitanje odluke o pozivu za članstvo u NATO i načina na koji će ona biti donijeta. O tome postoje krupne političke razlike, koje treba riješiti političkim dogovorom koji bi legitimisao način odlučivanja, ostavljajući građanima da glasanjem za partije ili referendumske opcije donesu odgovarajuću odluku", smatra Muk.
Đukanović žrtvuje još nekog, logika komunističkih partija je da čistke snaže
U iščekivanju još jačeg insistiranja Brisela na borbi protiv korupcije, Đukanović bi nakon Svetozara Marovića mogao žrtvovati još nekog od bliskih saradnika i partijskih drugova. Osim Đukanovićeve političke volje naredne godine će na testu biti i specijalno i državno tužilaštvo koje tek treba da potvrde svoju nezavisnost.
"Opravdano je očekivanje da se borba protiv korupcije i organizovanog kriminala nastavi. Naročito je opravdano očekivanje da se specijalno tužilaštvo sa jednakom pažnjom pozabavi sumnjivim poslovima Đukanovića i njegovog poslovnog okruženja. S druge strane, nema sumnje da će Đukanović i vrh DPS-a upotrijebiti dosadašnje aktivnosti specijalnog tužilaštva kao dokaz da niko nije zaštićen partijskom funkcijom, te da je borba protiv korupcije i organizovanog kriminala stigla i na vrata visokih funkcionera“, smatra Muk ističući da nova hapšenja neće oslabiti lojalnost partijskih kolega.
"Logika komunističkih partija je bila da čistke snaže, a ne slabe partiju. Moguće da će i ovdje hapšenja dovesti do snažnije unutarpartijske discipline i lojalnosti vođi, zbog većeg straha kako u unutrašnjim partijskim strukturama, tako i u krugovima poslovnih partnera i saradnika vlasti".
Bonus video:
