Građanski savez za promjene uputio je otvoreno pismo novoizabranom predsjedniku Crne Gore, Milu Đukanoviću
Đukanović će danas u Vladinom domu na Cetinju položiti zakletvu pred poslanicima Skupštine, čime će stupiti na tu funkciju.
Pismo prenosimo integralno
Sjever Crne Gore
Ti, što si opustošio sve sjeverno od Podgorice.
Ovo je pismo za tebe, što si nam sva obećanja dao, a sve si nam oteo; i prošlost, ponos, i šansu, vjeru i zemlju, čak i izvore vode stavio si pod šapu svoje familije. Raselio si sjever, rasparčao porodice, i kraj ponosan i bogat doveo do prosjačkog štapa. Ispraznio si i gradove i sela. Sve. Berane, Pljevlja, Bijelo Polje, Plužine...!
Postao si kad su fabrike radile, kad su ljudi imali dom i ponos. Ti si prvi u Crnoj Gori, koji je ikad odredio koliko košta čovjek. Pedeset eura!
Ti nijesi moj predsjednik iako si vlasnik Crne Gore. Ti nijesi predsjednik nijednog slobodnog građanina, jer slobodu ne možeš ni da otmeš ni da kupiš. Ako si naše roditelje upecao na foru „Da živimo bolje“, nas nećeš. Vladaš tri decenije, a nisi uspio ni da okrečiš što su oni prije tebe sazidali.
Nećemo ti oprostiti što si nas prisilio da emigriramo, ni što si nas naučio na korupciju, na mračne i tajne veze, da molimo za posao.
Mi, koji smo ostali, uskraćeni smo za sve, život nam je lutrija. Ostavio si nam jednu šansu da radimo u nekoj podgoričkoj kladionici dok naša sela i gradove ostavljamo prazne, ili da robujemo u firmama tvojih kumova i braće za bonove i bijedne plate od kojih ne možemo pošteno da se prehranimo. O braku, stanu, djeci, moru, odmoru i prosperitetu možemo samo da sanjamo, jer si nam i tu šansu uskratio.
Zato te ne želimo više! I posle tebe će biti Crne Gore, i biće bolja. Smijenićemo te uskoro! I bićemo slobodni, časni i imaćemo budućnost, imaćemo šansu da živimo kao ljudi, a ne kao robovi tebe i hobotnice čije si pipke pružio širom Crne Gore!
Centralna Crna Gora
Predsjedniče ucijenjenih i zavedenih glasača, ti nijesi predsjednik svih. Nismo te glasali i ne bojimo se tebe, a ni tvojih. Otvoreno te preziremo. Stekli smo pravo na to.
Od Cetinja, od doline Bogova napravio si dolinu grobova. Natalitet ne postoji. Posla nema, sreće nema. Ima samo lažnih obećanja. Nama si dao nepostojeće žičare i fabrike čokolade.. Cetinju si ukrao ideju patriotizma, a dao si gradu suve česme i puste škole u kojima je đaka sve manje. Prestani da se hvališ da si nam dao nezavisnost, jer smo je mi svi obnovili, a ti si Crnu Goru strpao u džep.
Toliko si sebičan da si svoj Nikšić od grada koji je bio motor privrede, učinio mjestom iz kog se bježi glavom bez obzira. Sve što si omogućio mladima je da na raskrsnici ispruže ruku i prst, pa da mole nekog da ih preveze do Podgorice ili Budve. Svom si gradu ukinuo dostojanstvo. Naćerao si nas da napuštamo rodne gradove koje volimo, da ostavljamo đedovinu i familiju, da prosimo za poslove, tvojim kadrovima da džepove punimo.
Podgorica je glavni grad ubica, kafića i kladionica. Nikad grđi nije bio. Blizu smo mora, a daleko od vode. Ovo je zemlja za nas, a ti si je dao samo tvojoj familiji i kumovima i misliš da tako bude zauvijek. Ima u Podgorici još duha Titograda, dovoljno trotoarskog prkosa da te u lice pogledamo i kažemo ti „Dosta više! Silazi sa grbače naše! Nema u tebi ničeg dobrog ni ljudskog, Moraču bi zamutio, kliker bi pokvario, dva oka u glavi zavadio.
Nećemo crkavice, nećemo isparanoisane penzionere i ljude kojima si isprao mozak da će posle tebe da nastupi potop. Ti si taj koji otima Crnu Goru od naroda. Ne treba nam pored tebe spoljni neprijatelj i državni udar, ti si dovoljno sposoban da uništiš svu Crnu Goru!
Kad tebe ne bude, razbježaće se i svi tvoji miševi. Ozdraviće Crna Gora! Otvoriće se prostor za građansku državu. Proste ti sve pare, Crnu Goru ti ne damo!
Pismo sa primorja
Toliko puta si nas prevario, da si zaslužio poseban spomenik da ti dignemo, „Spomenik Milovoj laži i obmani“, a mi smo zaslužili titulu poniženih i uvrijeđenih. Glasali smo za Crnu Goru, a tebi smo džepove napunili. Sebi perspektivu uništili. U tvoje vrijeme su nikli klanovi, iz tvojih skuta svi su izašli. Ostavio si nam dva pravca za budućnost, ili glavu u pijesak da držimo, ili da se kriminala latimo. Nećemo, ne želimo, dižemo glas!
Postojaće Crna Gora i bez tebe, postojaće dok je mora pod Barom i Kotorom, a ne dok je Mila Đukanovića! Borićemo se protiv tebe još jače. Stvorio si Crnu Goru kao državu straha. Koga ti ošineš riječima, na te pucaju mecima. Ni većih se nismo bojali, ne bojimo se ni tebe! Kotor je grad istorije, mangupa i intelektualaca, pamte tamo pločnici i prije tebe, i znamo, može bez tebe, i to može bolje i ljepše.
Od Budve si kupleraj napravio, od tvoje ideje elitnog turizma ostala je samo elitna prostitucija!
Niko ne smije ni da te pita za Marovića, Kuljaču i Rađenovića!
Uvodiš nas u Evropu, a izolovao si nas od svijeta, a u stvari si najbolji Slobov đak!
Kad tebe ne bude na vlasti, popašće tvoja kriminalna kula, razbježaće se podanici i otvoriće se prostor da zdravi i sposobni ljudi podignu na noge Crnu Goru i naprave građansku državu po mjeri stanovnika, a ne po mjeri tvoje familije i kumova.
Bonus video:
