Juče su održani još jedni „izbori“ u Crnoj Gori. Kao i svi do sada, „izbori“ su bili obična farsa, farsa koja se sastojala od pritisaka, ucjena, kupovine glasova...
I sam sam kriv za tu farsu jer sam kao kandidat za odbornika pristao da budem dio nje.
Jučerašnji „izbori“ su bili „demokratski i transparentni“ tačno onoliko koliko su čelni ljudi DPS-a (Đukanović, Roćen, Marović), koji su sinoć, na završnoj konferenciji za štampu slavodobitno objavili rezultate, „demokratski i tranparentno“ zaradili stotine miliona eura; svoje genexe i cenexa, avale i zavale, prve, druge i ostale banke.
Čak i u toj i takvoj farsi zvanoj „izbori“, opozicija je uzela većinu u Podgorici. Siguran sam većinu samo na papiru. Sad slijedi druga farsa, pravljenje postizbornih koalicija i pozivanja na principe.
Dakle, neko će sada da nam priča i soli pamet o svojim principima poslije ovakvih „izbora“!?
Ja ću upravo iznijeti svoje principe, kao budući (???) odbornik u glavnom gradu:
-U slučaju da „učinjeni“ Slavoljub Migo Stijepović bude izabran za gradonačelnika Podgorice a u cilju očuvanja ličnog dostojanstva istog momenta ću podnijeti ostavku na mjesto odbornika.
-Ako DPS-u priđe neki „nezavisni odbornik“ koji se preko noći „razočarao“ u svoju partiju i listu, shvativši da je bio u velikoj zabludi i da je DPS naša „evropska budućnost“, naravno da ću, pored ostalog i iz higijenskih razloga, podnijeti ostavku.
Kao nestranački odbornik(???) na listi DF-a, sa punom autonomijom u odlučivanju, upravo sam iznio svoje lične stavove i principe za koje ne trebam, nijesam i neću tražiti odobrenje od rukovodstva Demokratskog fronta. I to je jedna od razlika između odbornika DF-a (bar onih nestranačkih) i DPS-ovih odbornika i poslanika, najčešće nijemih dizača ruku bilo koje i kakve odluke vrha partije.
Bonus video:
