Portret Stankovića: Posijao obećanja, žanje nepovjerenje - Vijesti.me
REKAO DA "NEĆE BITI NIČIJI PION I POSLUŠNIK"

Portret Stankovića: Posijao obećanja, žanje nepovjerenje

Kao i početak, i istek njegovog mandata obilježila je korupcionaška afera. Umjesto da se povuče i pozove na istragu, kao što je to uradio kada je sjeo u fotelju, Stanković je, siguran u svoju nevinost, pobjegao od javnosti, izviđaja... čime je stvoren utisak da se bježi od istine

Ivica Stanković
Ivica Stanković (Foto: Savo Prelević)

Nastojaću da ravnopravno postupam i time pojačamo povjerenje građana i zahtijevati od tužilaca da postupaju bez predrasuda, podlijeganja uticajima i osluškivanja dnevne politike, da štite ustavnost i zakonitost oštećenog i okrivljenog”, rekao je Ivica Stanković u Skupštini prije pet godina, kada su poslanici vijećali da li će podržati predlog Tužilačkog savjeta da on bude vrhovni državni tužilac.

Na primjedbu opozicionog poslanika da je dio izbornog paketa vlasti, tadašnji sudija Vrhovnog suda rekao je da “neće biti ničiji pion i poslušnik”.

Po percepciji dijela javnosti, on to obećanje nije održao. Posljednje oštre ocjene iz Vlade upućuju na sumnju da je makar pokušao. Da li je tako - sudiće budućnost, kada u javnost izađu podaci koji sada nijesu dostupni i budu okončane afere koje sada tresu državu.

Stanković je za VDT-a izabran 7. oktobra 2014, uglavnom zahvaljujući podršci dijela poslanika SNP-a. U situaciji kada je u Tužilaštvu 18 mjeseci bilo v.d. stanje, a advokat Goran Rodić jedini dobio ozbiljnu podršku poslanika (opozicinih) u prvom pokušaju izbora tužioca, Stanković je za DPS bio manje zlo.

I tada su ga pratile glasine koje se i danas ponavljaju - da je korumpirani sudija. Mediji su objavili nezvanične informacije da je tadašnji i sadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović 2007. na Odboru za bezbjednost rekao da policijske istrage opstruiraju neke sudije i advokati. “Vijesti“ su tada objavile da je na sjednici Odbora za bezbjednost pomenuo tadašnje sudije Stankovića, Radovana Mandića i Ratka Vukotića. Veljović je poslije demantovao da je pominjao Vukotića.

Ivica Stanković
Ivica Stanković(Foto: Savo Prelević)

Prilikom saslušanja na Odboru za politički sistem, Stanković je 2014. objasnio da je Veljovića tužio i da “postupak nije potvrdio tu spekulaciju”.

Ta afera oživljena je ponovo čim je sjeo u fotelju vrhovnog tužioca. Opozicioni poslanici tvrdili su da je Stanković kao sudija primao mito, koje je navodno u jednom predmetu iznosilo 150.000 eura. Specijalna tužiteljka Đurđina Ivanović tada je pokrenula istragu, bez rezultata koji bi to potvrdili.

Ako se i ostavi po strani da se za mandata Ivanovićeve i njene šefice (sada članice Tužilačkog savjeta Ranke Čarapić) tužilaštvo baš nije miješalo u svoj posao, ostaje činjenica da su Stanković i Mandić bili pod tajnim nadzorom koji je inicirala SDT Stojanka Radović. Navodno je bilo sumnje u zloupotrebe sudskih dozvola za posjete optuženih za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.

Taj tajni nadzor je zatim zataškan, a spisi nestali iz Višeg suda, iako je o tome javno svjedočio i sam Mandić. Samu proceduru pokrenuo je navodno tadašnji viši tužilac Novak Ražnatović, a nalog potpisao istražni sudija Višeg suda Hamid Ganjola.

Stanković je i tada svoju nevinost dokazivao pred sudom, ali nedugo zatim, po isteku mandata predsjednika Višeg suda, nije reizabran. Na njegovo mjesto je došao Mušika Dujović, istražni sudija Višeg suda.

Stanković je napredovao za sudiju Vrhovnog suda. Prema nezvaničnim objavama u medijima, ni tamo nije bio u idiličnim odnosima sa predsjednicom Vesnom Medenicom.

Nakon Ranke Čarapić koja je u penziju otišla sa hipotekom da u aferi “jedan čovjek četiri glasa” nema odgovornosti vrha DPS-a, i da su kriminalci moralni jer cijene njen rad, dio javnosti je Stankovićev izbor na tužilačku funkciju doživio sa velikim očekivanjima.

Sudija sa velikim brojem potvrđenih presuda, koji je u nemilosti Medenice, sa specijalnim tužiocem koji je ukazivao na pokušaj dijela vlasti da ga odmah kompromituje (afera “čokolada”) - stvorili su iluzuju da će konačno pasti oblak korupcije i organizovanog kriminala nad Crnom Gorom.

Nažalost, velika očekivanja izrodila su i veliko razočaranje. Afere “Državni udar” i “Koverta”, selektivna optužnica za korupciju u privatizaciji “Telekoma”... - stvorili su drugačiju sliku.

Kao i početak, i istek njegovog mandata obilježila je korupcionaška afera. Umjesto da se povuče i pozove na istragu, kao što je to uradio kada je sjeo u fotelju, Stanković je, siguran u svoju nevinost, pobjegao od javnosti, izviđaja... čime je stvoren utisak da se bježi od istine.

Iako upućeni iz pravosudnih krugova tvrde da je sekretar tužilaštva Nenad Vujošević bio problematičan još od mandata Božidara Vukčevića, te da ga je Medenica tokom svog mandata zbog toga smijenila, Stanković je aferom ozbiljno poljuljan.

Inaćenjem da ostane i na mjestu vršioca dužnosti vrhovnog tužioca, samo je otvoreno izazvao vladine zvaničnike koji su čekali da mu vide leđa. Od premijerove opaske pred jednim poslanikom, kada je nakon stupanja na dužnost Stankovića 2014. prokomentarisao da ništa ne radi sem što mijenja tepihe i zavjese, odnos povjerenja nije se pretjerano promijenio.

Eskalirao je prije okončanja ponovljenog konkursa za VDT-a i očekivanja “non papera” Evropske komisije.

Kao što za izbor može da zahvali podršci lidera DPS-a Mila Đukanovića, tako je prethodnih dana rijetku javnu pohvalu dobio od njega.


Vidi sve komentare