Sloboda se probudila

Vladan Šćepanović čiji je govor na protestima "Odupri se" izazvao čak i suze kod prisutnih ističe da od borbe ne odustaje i da će biti u politici dok se ne razriješi tridesetogodišnja agonija
11487 pregleda 43 komentar(a)
Prigrabimo slobodu: Šćepanović na jednom od mitinga Radničke partije, Foto: Svetlana Mandić
Prigrabimo slobodu: Šćepanović na jednom od mitinga Radničke partije, Foto: Svetlana Mandić

Zagrijao je srca i dlanove okupljenih, bilo je i suza, a utisak mnogih je da srčani Nikšićanin Vladan Šćepanović preksinoć u Podgorici prosto razdrmao protest “Odupri se – 97.000”.

Predstavio sa riječima da je revolucionar i opozicionar, a o ideologiji nije bilo potrebe da priča nakon što je nekoliko hiljada okupljenih pozdravi i sa “drugovi i drugarice”.

Oni koji ga znaju nijesu se iznenadili njegovim govorom, jer je Šćepanović uvijek pričao srcem, a ne glavom. Zato je, kako priznaje, uvijek imao problema, ali od borbe ne odustaje.

“Komunista i revolucionar sam bio i ostao. Nijesam jugonostalgičar, već sam Jugosloven po nacionalnosti. Zakleo sam se kao pionir zemlji koju jedino priznajem, u kojoj je svima bilo dobro i koju nijesam želio da mijenjam. Politika je došla sama po sebi. Čim smo ušli u ’90. godine i čim sam vidio šta se radi, kako se vodi politika i koji ljudi vode politiku, usprotivio sam se tome. I nikada nijesam ni izašao iz toga. Politika je kod nas hljeb, voda, vazduh, ono od čega ti zavisi život, egzistencija. Sve dok se ne razriješi ova tridesetogodišnja agonija, biću u politici. Politika je za mene borba. Jedino što se u toj borbi plaća žestok ceh, a moja porodica i ja smo to platili dužničkim ropstvom, nemaštinom, ugledom koji smo uzdrmali zbog tog stanja. Imali smo izbor - ili da se ‘prodamo’ ili da se borimo i prolazimo kroz to kroz šta smo prošli. Izabrali smo ovo drugo”, priča za “Vijesti” nesuđeni profesor književnosti i svojevrsni junak dveteog protesta “Odupri se”.

Za razliku od gotovo svih dosadašnjih govornika, Šćepanović je na protestu oštro kritikovao i policiju zbog postupaka tokom ranijih protesta opozicije, poručivši im: “Stidite se pendreka, kad obraza nemate”. Kaže da je fakultet napustio kada je bio druga godina studija i umjesto olovke uzeo pušku. Dobrovoljno se prijavio za služenje vojnog roka, što nikoga nije ni iznenadilo znajući njegove ideale.

“Možda će neko reći da za ‘ideale ginu budale’, ali ako je taj ideal sloboda - spreman sam da budem ‘budala’. I znam da su spremni za to na hiljade ljudi. Na mom ramenu je već 20 godina istetoviran lik Če Gevare. Upravo duh Če Gevare koji trenutno hoda našim ulicama je naš adut i ne smijemo da ga iznevjerimo jer ne dolazi nam on tako često”.

U subotu je građanima okupljenim na ulici ispričao da je 8. marta ove godine dobio treću kćerku koju je nazvao Sloboda i da, kada mu djeca kažu da se “Sloboda probudila”, on povjeruje i u buđenje druge slobode - one narodne.

“Vjerujem u rođenje slobode jer bi bio apsurd da ne vjerujem u ono za šta se borim godinama. Ne bih volio da neko moj govor protumači kao patetičan, jer patetika je rezervisana za kukavice. Nemam veze sa tim. Pad ove vlasti i pobuna protiv nje je moj san. Živim taj san. Kap u prepunoj čaši se davno desila. Pitanje je samo koliko narod ima moć da istraje da bi se sva ta borba valorizovala i da bi došli do cilja. Ne smijemo zaboraviti nijedan detalj, počev od devedetih, da bi ljudi shvatili koliko su zla ovi na vlasti nanijeli ovoj lijepoj, ali nesrećnoj zemlji. Problem je što ljudi štite najsitnije benefite providnim pravdanjima - svi su isti. Mene to ne interesuje. Nije tako. Svako od nas može naći hiljadu razloga da ne izađe na ulicu. Ali, ovaj razlog zbog koga se izlazi je jači od svih tih hiljadu”.

Vladanova najstarija kćerka Nikoleta ima osam godina, a Jelena je tri godine mlađa.

Priča da ga boli što je od pet rođendana Jeleni bio samo na jednom jer je išao u inostranstvo da “fizikališe”.

“Te propuštene rođendane niko ne može da vrati. Ali, išao sam zbog njih. I borim se zbog njih. Ta moja borba traje i dalje. Vrlo brzo idem ponovo vani da radim. To su najteži fizički poslovi, ali moram. To što zaradim nije dovoljno za egzistenciju ili da riješi situaciju u kojoj se nalazim, ali borim se. I ponovo ću se vratiti porodici i Crnoj Gori. I kada sam u Crnoj Gori, ni jednu stopu nazad neću. Ne mogu moju porodicu, mene i moje saborce da kupe ni za život, a ne da nas kupuju za pakete, posao, pare. Naša cijena je sloboda”.

Šćepanović je prije nekoliko godina na jednom mitingu poručio: “Neka naš mir bude njihov nemir”. Kaže da se i dalje drži toga.

Moramo se izboriti za smjenjivost vlasti

Šćepanović kaže da je član Predsjedništva Radničke partije i ističe da bi sjutra ustao protiv nje ili bilo koga drugog, ako kao vlast ne bi radila kako treba.

“Da ista ta partija dođe na vlast, ili bilo ko drugi, i da ne procesuira ljude koje treba da procesuira, da ne sprovede promjene kakve svi očekuju, ustao bih. Ne bih prećutao nijednu pogrešnu riječ ili potez. Na jednom od mitinga, u vrijeme demonstracija Demokratskog fronta, rekao sam da me ne interesuje koja će vlast doći, ali ako ne bude radila posao kako treba prvi ću ustati protiv nje. Moramo doći do te linije smjenjivosti vlasti, da se niko na vlasti ne osjeća sigurno i ustoličeno i da misli da može vječito da vlada”.

Bonus video: