Stari lideri opozicije treba da se povuku

Stojiljković je poručio da se “dogovor o jedinstvenom nastupu na predstojećim izborima može postići ako istraživanja pokažu da jedinstvena lista donosi više od prostog zbira glasova pojedinačnih lista i ako njeni lideri zaista teže političkim promjenama”
0 komentar(a)
Zoran Stojiljković, Foto: Zoran Đurić
Zoran Stojiljković, Foto: Zoran Đurić
Ažurirano: 15.06.2015. 16:14h

Opozicija usitnjavanjem u parlamentu građanima šalje poruku o dubini uzajamnog nepovjerenja i nezavršenom poslu traganja za dobitnom izbornom strategijom u kojoj nema mjesta za (pre)razvijene sujete i uzajamne omraze lidera i liderčića,” ocijenio je za “Vijesti” profesor na FPN-u u Beogradu Zoran Stojiljković.

On je poručio da se “dogovor o jedinstvenom nastupu na predstojećim izborima može postići ako istraživanja pokažu da jedinstvena lista donosi više od prostog zbira glasova pojedinačnih lista i ako njeni lideri zaista teže političkim promjenama”.

Nakon novembra 2012, kada je izabran aktuelni sastav Skupštine, opozicija je bila raspoređena u tri opoziciona kluba sa 36 poslanika, koji su predstavljali pet opozicionih partija. Za dvije i po godine te stranke su se pocijepale i stvorene su nove, pa je sada 11 partija stacioniranih u četiri opoziciona kluba.

Stojiljković kaže da je opoziciono raslojavanje uslovljeno izbornom dinamikom i prethodnim (nezadovoljavajućim) rezultatima, te da dobija na ubrzanju najavom novih izbora. “Stagniranje i pad uticaja proizvode u opoziciji frustracije, nepovjerenje, uzajamne podjele i nove pretendente na partijski presto, formiraju se nove stranke. Logično je da nakon izbora dođe do rastakanja koalicija koje nisu imale dovoljnog programskog identiteta i nastale su dominantno kao taktičko udruživanje. Raslojavanje opozicije vodi, i u raslojavanje opozicionog biračkog tijela. Ključno pitanje je da li će dio opozicionog biračkog tela krenuti za "novim” opozicionim strankama i liderima ili će se (što je još uvek manje izgledna varijanta) smoreni potpuno okrenuti od politike i izbora”, procjenjuje sagovornik.

On navodi da raslojavanje opozicije dovodi DPS u relaksiranu poziciju, posebno, ako on ostaje eskluzivni (post)izborni partner manjinskim partijama i SDP-u. Stojiljković je dodao da to ne znači i da DPS direktno "uređuje" i korumpira opozicionu scenu. “Indicije da je to moguće četvrt vijeka nakon obnove višepartizma bi bile porazne po rejting opozicije i , još gore, po kvalitet političkih elita u Crnoj Gori”, naglasio je Stojiljković.

Nastup na izborima, prema njegovim riječima, zavisi od toga da li će se pregrupisavanje opozicije završiti međusobnim konfrontiranjem ili pronalaženjem dobitne izborne formule. “Opoziciono biračko tijelo već je zamoreno tradicionalnim podjelama i liderima koji ih zagovaraju. Ja bih lično nakon decenija relativno neuspješnog izbivanja na političkoj sceni donio odluku da se povučem i dam šansu mlađima i motivisanijima”, kaže Stojiljković.

Bonus video: