Posljednji slučaj, sina šefa organizovane kriminalne grupe, osnivača i četvrtvjekovnog stratega DPS-a, najbolje pokazuje šta, po shvatanju vladajuće partije, predstavljaju “zdrave biznis ideje”, ocijenio je predsjednik cetinjskog odbora pokreta URA Filip Adžić.
“Dok vam pozicija vlasti uklanja “biznis barijere”, oštetite i pokradete državnu imovinu za desetine miliona eura, zatim zaključite Sporazum o priznanju krivice kojim se obavežete na vraćanje desetog dijela, a onda se odreknete crnogorskog državljanstva u cilju izbjegavanja zatvorske kazne. Jer, DPS-ov patriotizam vrijedi isključivo dok posjeduje upotrebnu vrijednost. Međutim, ukoliko država dozvoli takav cirkus, ponižavanje i obesmišljavanje svojih institucija, logično bi bilo očekivati da bivši premijer Milo Đukanović, nakon što ga osude za sva nepočinstva, krene istim putem – pa svoju ideologiju vrati na fabrička podešavanja, te uputi molbu za dobijanje ruskog državljanstva”, istakao je Adžić.
Adžić navodi da je posebno degutantno slušati svakodnevne izlive patriotskog naboja predsjednika DPS-a, koji je, ne toliko davno, “politiku kreirao sa Mladićem, Karadžićem i Krajišnikom, a sve pod pokroviteljstvom svog ideološkog oca Slobodana Miloševića”.
“U maniru sjajnog konvertita, Đukanović je mijenjao ideologije, države, saradnike i prijatelje, ali nikada nije promijenio svoju nezasitu potrebu da od drugih otima, kako bi njemu bilo bolje. Tu sebičnu matricu, usadio je u temlje svoje političko-profiterske organizacije. A nakon što su zajedno uništili industriju, rasprodali sve resurse, debelo obezbijedili svoje porodice i prijatelje – lako je drugima propovijedati patriotske ideje. Samo se njihova realnost, u ogromnoj mjeri, razlikuje od realnosti najvećeg dijela osiromašenih građana - odnosno svih žrtava DPS-ove politike”, zaključio je Adžić.
Adžić navodi da bi izostanak snažne reakcije države, u slučaju Miloša Marovića, samo potvrdilo poljuljano povjerenje građana i političkih predstavnika u rad Specijalnog državnog tužioca, “izazvano njegovim direktnim miješanjem u izborni proces i pomaganjem DPS-u”.
“Sa druge strane, narastajuća nervoza u redovima DPS-a je savim logična: dok je “kolač” koji decenijama dijele sve manji, politička kriza koju su sami produkovali je sve veća. Baš kao i socijalni jaz, između njih i njihovih tajkuna sa jedne, i svih slobodnih građana sa druge strane. Međutim, uprkos svakodnevnim podmetanjima, naša savjest je mirna. Jer, kada god Vas DPS okarakteriše “anti-državnim”, možete biti sigurni da ste na pravom putu. Kako devedesetih, tako i danas, za razliku od DPS-ove, naša ljubav prema Crnoj Gori nije kleptokratska”, zaključio je Adžić.
Bonus video:
