Vujanović se opozicijom suprotstavlja Đukanoviću - Vijesti.me
oponiranje

Vujanović se opozicijom suprotstavlja Đukanoviću

Računa li Marovićevo krilo DPS-a na mogućnost ostanka na vlasti uz pomoć opozicije?

Porukom da je srpski jezik realnost koja se mora uvažiti, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović ponovo se javno suprotstavio stavovima svoje partije, pružajući ruku opozicionim strankama i glasačima.

Najnovija Vujanovićeva podrška opozicionim zahtjevima, koja liči na ranije poruke o izmjeni državnih simbola i rješavanju pitanja crkve, potvrda je njegove dosadašnje strategije nuđenja kompromisa kada su u pitanju osjetljiva identitetska pitanja.

Iako DPS, čiji je Vujanović potpredsjednik, zvanično nije oponirala stavovima svog potpredsjednika, nakon skupštinske sjednice o izbornom zakonu gdje je vladajuća većina odbila zahtjev za ravnopravan tretman srpskog jezika sa crnogorskim, jasno je da Vujanović nije na talasima partije.

Vujanovićevo javno oponiranje Vladinoj politici, učestalo je u posljednih skoro dvije godine, što se poklapa sa Đukanovićevom najavom da će se povući iz izvršne vlasti i konkretnim planom, u kojem je donekle uspio, da njega i drugog potpredsjednika Svetozara Marovića politički neutrališe
U prilog tome govori i kategorična izjava premijera Igora Lukšića u parlamentu da će se u školama učiti na crnogorskom, dok će djeca koja govore srpski taj jezik izučavati fakultativno.

Zahtjev za kompromisno rješenje, porema nezvaničnim informacijama, čuo se i na jednoj od julskih sjednica predsjedništva DPS-a, ali on nije naišao na razumijavanje većine članova.

Sve manje prostora za manevre

Predsjednik države tako nastavlja sa približavanjem političkim pozicijama SNP-a i Nove srpske demokratije, odnosno Srpske pravoslavne crkve, što se može tumačiti kao priprema terena da svoj i Marovićev dio DPS-a održi na vlasti uz pomoć tog dijela opozicije. Druga opcija je da je sve to dio njegovog dogovora sa šefom DPS-a Milom Đukanovićem.

Ipak, njegovo javno oponiranje Vladinoj politici, bilo da joj je na čelu Đukanović ili Lukšić, učestalo je u posljednih skoro dvije godine, što se poklapa sa Đukanovićevom najavom da će se povući iz izvršne vlasti i konkretnim planom, u kojem je donekle uspio, da njega i drugog potpredsjednika Svetozara Marovića politički neutrališe.

Svjestan da nakon partijskog kongresa u stranci ima sve manje prostora za političke manevre, Vujanović jača svoju poziciju u prosrpskom biračkom tijelu, plasirajući pomirljive teze.

U tome ima podršku Marovića, kome je takođe pozicija u partiji sve nestabilnija. Nakon što su ostali bez tri bliska člana predsjedništva DPS-a (Miomir Mugoša, Dragan Đurović i Tarzan Milošević), njihov uticaj slabi i moraju razmišljati o alternativnim rješenjima.

Ukoliko bi sebe izgradili kao političare spremne na dogovore, u slučaju eventualnog izlaska iz stranke, obezbjedili bi buduće glasove u prosrpskom biračkom tijelu i otvorili vrata saradnje sa opozicijom.

Priprema bitke za opstanak

Da Vujanović ne želi da se pomiri sa Đukanovićevim planom da ga marginalizuje nakon što mu za godinu i po prestane mandat šefa države, potvrdio je nekoliko puta do sada.

Predsjednik države suprotstavio se partiji kada je poručio da neće potpisati Zakon o pravima dinastije Petrović zbog spornog člana u kome piše da je Crna Gora 1918. godine Srbiji pripojena aneksijom. Iako ga je i opozicija prozivala da vrati zakon, Vujanović ga je na kraju potpisao, priznajući da to čini teška srca.

Predsjednik je svojim potpisom prijetio i kada se konfronitirao sa partijskim šefom Đukanovićem i ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom zbog uspostavljanja diplomatskih odnosa sa Kosovom. On je tada Đukanoviću i Roćenu poručio da neće potpisati imenovanje ambasadora na Kosovu prije nego Međunarodni sud pravde odluči po tužbi Srbije o legalnosti proglašenja kosovske nezavisnosti.

Oko Kosova Vujanović je oponirao stranačkim kolegama i kada je govorio da diplomatskih odnosa neće biti dok se ne rješi pitanje statusa crnogorske zajednice u toj zemlji.

Oprečne stavove u javnosti je kasnije pravdao činjenicom da je predsjednik države i tvrdeći da nikada nije tražio podršku stranke za svoje izjave. Stranačku podršku nije imao ni kada je rekao da mitropolit Srpske pravoslavne crkve Amfilohije nikada nije negirao crnogorsku nacionalnu samobitnost, zbog čega se suočio sa otvorenim kritikama u nekim državnim glasilima i izazvao bijes Krivokapićeve SDP.

DPS nikada nije branio Vujanovića

Funkcioneri SDP-a, čiji je lider Ranko Krivokapić vrlo blizak sa Đukanovićem, oštro su ga napadali i čak indirektno optuživali za veleizdaju i popustljivost prema predsjedniku Srbije Borisu Tadiću. Iz DPS-a niko nikada nije stao u Vujanovićevu odbranu, čak ni nakon serije skupova na kojima su predstavnici crnogorskih “patriotskih” organizacija izrekli niz teških optužbi na njegov račun.

Iako je jasno da u najjačoj parlamentarnoj stranci ni nakon kongresa ne teče sve glatko, postoji solucija da u vrhu DPS-a postoji dogovor da se Vujanović uporno ulaguje “prosrpskom” biračkom tijelu kako bi privukao dio opozicionih birača.

Osim flertovanja sa opozicionim biračima, Vujanovićev poziv mogao bi značiti i pokušaj DPS-a da prije mišljenja Evropske komisije (EK) ipak usvoji izborni zakon, koji je prvi uslov za početak pristupnih pregovora.

Nakon ispipavanja pulsa opozicionih stranaka, prema tom scenariju, DPS bi prije septembra ponudio kompromisno rješenje za status srpskog jezika u obrazovnom sistemu i izbjegla odbijanje Brisela i moguće štrajkove u školama.

Zbog toga će već nakon političkog “feragosta” biti jasnije da li je Vujanović u Plužinama u ime partije slao dimne signale opoziciji ili je stranačkom šefu još jednom poručio da se neće predati bez borbe.