Po osnovu novčane nadoknade koja mu pripada kao počasnom predsjedniku, bivši predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je do sada primio oko 25 hiljada eura, a to pravo ostvarivaće do penzionisanja ili novog zaposlenja.
S obzirom na to da trostruki predsjednik naredne godine stiče pravo na starosnu penziju, do tada će, ukoliko se u međuvremenu ne zaposli, primiti još oko 16.000 eura.
Vujanović je to pravo stekao Zakonom o predsjedniku Crne Gore, kojim je predviđeno da šefovi države koju su izabrani nakon 2006. godine stiču titulu počasnog predsjednika.
Time je, između ostalog, predviđeno da počasni predsjednik dobija 70 odsto plate koju je primao dok se nalazio na čelu države, a po tom osnovu Vujanović prima 1.435 eura do penzionisanja ili novog zaposlenja.
Za razliku od Vujanovića, bivši predsjednici Makedonije privilegije mogu da koriste doživotno. Iz tog razloga su tamošnja Komisija za sprečavanje korupcije i nevladina organizacija “Civil” zatražili ukidanje svih privilegija bivšim predsjednicima. Najavili su i da će zatražiti ocjenu ustavnosti zakona koji im omogućava penziju u visini predsjedničke plate do kraja života, kao i kancelarije.
Takva inicijativa u Makedoniji, prema ocjeni sagovornika “Vijesti”, predstavlja rezultat unutrašnjih političkih prilika u toj zemlji i nije slučajna, “ako znamo koje probleme je ta država imala kada su u pitanju izborni procesi”.
Poslanik Demokratske Crne Gore Vladimir Čađenović istakao je da bi takva inicijativa bila opravdana i u Crnoj Gori.
“Postojalo je veliko nepovjerenje u izborni proces pa se postavlja pitanje legitimiteta tih ljudi koji su na takvim izborima izabrani. Iz ovih razloga ovakva inicijativa bi bila u potpunosti opravdana i u Crnoj Gori”.
Čađenović je kazao da je u demokratskim državama normalna stvar da predsjednici država uživaju određene privilegije koje se uređuju zakonom nakon prestanka funkcije i da je to, “u neku ruku, i stvar poštovanja funkcije predsjednika”.
“Inicijativa koja je pokrenuta u Sjevernoj Makedoniji oko ukidanja svih privilegija bivšim predsjednicima nije slučajna, ako znamo koje probleme je ta država imala kada su u pitanju izborni procesi”.
Koordinator za razvoj u “Centru za građansko obrazovanje” (CGO) Damir Nikočević istakao je da primjer Sjeverne Makedonije nije instruktivan, jer predstavlja rezultat unutrašnjih političkih prilika u toj zemlji.
“Zato vjerujem da takva inicijativa ima svoje specifične i interne razloge, a koji nisu uporedivi sa Crnom Gorom, ali ni brojnim drugim državama“.
Nikočević je ocijenio da je dobro da koristimo uporedna i regionalna iskustva, ali onda kada imaju utemeljenje i kada uvažavaju kontekst:
“Konačno, nije sporno da najviši državni funkcioneri, poput predsjednika, uživaju jedan nivo razumnih privilegija i nakon isteka mandata“.
On je rekao da je uobičajena praksa da bivši predsjednici imaju pravo na naknadu i određeni nivo privilegija, i to ne samo u regionu, već i u državama zapadne demokratije.
“Ipak se tu radi o nosiocima jedne od najvažnijih državnih funkcija. Ma šta mislili pojedinačno o nekom predsjedniku, njegovom mandatu, potezima i politikama, sistemski mora postojati uređen mehanizam zaštite digniteta funkcije predsjednika države koji se direktno i neposredno bira od strane svih građana i građanki Crne Gore“.
Nikočević je naglasio da je podjednako važno da se te privilegije ne zloupotrebljavaju, da ne budu nesrazmjerne realnim budžetskim mogućnostima države, odnosno da troškovi opredijeljeni za bivše predsjednike budu razumni.
“Kada je riječ o bivšim predsjednicima, nakon obnove nezavisnosti imali smo jednog predsjednika u tri mandata i on ima pravo na nadoknadu, a logično bi bilo da su slična pitanja za prethodne predsjednike u okviru širih državnih zajednica riješena drugim zakonima“.
Čađenović, međutim, ističe da bi, prema predsjednicima države “koji su izabrani na nedemokratskim izborima, gdje je izražena volja građana plod raznih zloupotreba, a naročito korišćenja javnih resursa u partijske svrhe kakav je slučaj sa izabranim predsjednicima iz DPS-a, potpuno bilo opravdano da im se ukinu privilegije koje im sadašnje zakonsko rješenje daje”.
“Lako će se građani prisjetiti tobožnje ‘pobjede’ Filipa Vujanovića 2013. godine i ranijih njegovih izbora na ovoj funkciji. U kakvom izbornom ambijentu je za predsjednika izabran Milo Đukanović i što se sve moglo vidjeti i samog izbornog dana i tokom kampanje najbolje pokazuje to što je Evropska unija nakon nepunih tri mjeseca posle izbora na kojima je izabran za predsjednika sa Demokratama inicirala sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva”.
Čađenović je rekao i da “ovako izabrani predsjednici” ne zaslužuju nikakve privilegije, jer nijesu izabrani slobodnom voljom birača.
Ima obezbjeđenje, pravo na vozača ne koristi
Zakonom o predsjedniku Crne Gore predviđeno je da počasni predsjednik ima pravo i na kancelariju, po jednog savjetnika i službenika za administrativne i tehničke poslove i na upotrebu službenog vozila sa ili bez vozača. Počasni predsjednik ima pravo i na stalno lično obezbjeđenje.
Iz Generalnog sekretarijata Vlade “Vijestima” je ranije saopšteno da Vujanović neće zapošljavati vozača i da će za konkretne potrebe sarađivati sa nadležnim državnim organima, pa će imati samo službenika za administrativno-tehničke poslove.
“Bivši predsjednik ima obezbjeđenje koje, u skladu sa bezbjedonosnom procjenom, utvrđuje nadležni državni organ”, saopšteno je ranije iz Generalnog sekretarijata.
“Inicijativa koja je pokrenuta u Sjevernoj Makedoniji oko ukidanja svih privilegija bivšim predsjednicima nije slučajna, ako znamo koje probleme je ta država imala kada su u pitanju izborni procesi”.
Slične privilegije imaju i bivši predsjednici Srbije. Bivši predsjednik te republike ima pravo na naknadu plate u iznosu plate predsjednika dok se ne zaposli ili dok ne ispuni uslove za penziju, ali najviše šest mjeseci od dana kada mu je prestao mandat, međutim pravo na naknadu plate može da se produži dok on ne ispuni uslove za penziju. Bivši predsjednik Srbije ima pravo na kancelarijski prostor, savjetnika, sekretara i pravo na službeni automobil s vozačem na onoliko vremena koliko je trajao njegov mandat predsjednika.
Zakon u Hrvatskoj, bivšem predsjedniku omogućava da pet godina po prestanku vršenja funkcije, ima kancelariju, dva državna službenika, ličnog vozača i službeno vozilo. Ukoliko je po prestanku funkcije nastavio korišćenje prava na fizičku zaštitu shodno posebnim propisima, na teret države, može to pravo koristiti i trajno. Bivši predsjednik Hrvatske po prestanku funkcije ima pravo povratka na rad kod poslodavca kod kojeg je bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme prije početka dužnosti ili kod poslodavca s kojim je zaključio poseban ugovor.
Nakon prestanka funkcije do povratka na rad kod poslodavca ima pravo na naknadu najviše do iznosa dvije plate, a ako se ne vrati kod poslodavca, ima pravo na naknadu plate shodno posebnom propisu od dana nakon prestanka obavljanja dužnosti.
Bonus video:
