Sportske fotelje u Crnoj Gori i dalje rezervisane za muškarce

“Ženski rukomet je dominantan sa rezultatima, a u strukturi Saveza nigdje žena”. Predsjednica Opštine Danilovgrad Zorica Kovačević, predsjednica je Skupštine Rukometnog saveza, ali u sastavu njegovog Upravnog odbora broj žena je - nula
529 pregleda 8 komentar(a)
Maja Bulatović, Predrag Bošković, Radmila PEtrović, Branimir Gvozdenović, Foto: ŽRK Budućnost
Maja Bulatović, Predrag Bošković, Radmila PEtrović, Branimir Gvozdenović, Foto: ŽRK Budućnost
Ažurirano: 12.08.2018. 13:27h

Žene čine tek 10 odsto svih pojedinaca u crnogorskom sportu i nisu dovoljno zastupljene u sportskim profesijama - samo 8,8 odsto žena nalazi se na poziciji trenera, četvrtinu medicinskog osoblja u crnogorskom sportu i tek 13,3 odsto sudija na državnom nivou čine žene, kazao je “Vijestima” Marko Begović, konsultant za međunarodne odnose.

Rezultati su dio istraživanja iz 2012, no Begović navodi da je situacija u godinama koje su uslijedile, samo postala gora.

Među rijetkim ženama koje su na funkcijama su Ivana Radinović, košarkaška sutkinja. Žene su u sportskim profesijama najzastupljenije, te Bojana Popović, sportska direktorica Rukometnog kluba “Budućnost”. Radmila Petrović je od marta na čelu Ženskog rukometnog kluba “Budućnost”, gdje je zamijenila ministra odbrane Predraga Boškovića. Izvršna direktorica kluba je Maja Bulatović. Jelena Mitrović i Anđelina Kažanegra su u elitnoj grupi Zajednice rukometnih sudija Crne Gore, uz šest muškaraca. No, već u narednoj kategoriji, među 16 sudija, nema nijedne žene.

Ilustrujući koliko su žene u Crnoj Gori zapravo slabo zastupljene u sportskim profesijama, Begović navodi primjer Rukometnog saveza.

“Ženski rukomet je dominantan sa rezultatima, a u strukturi Saveza nigdje žena”.

Predsjednica Opštine Danilovgrad Zorica Kovačević, predsjednica je Skupštine Rukometnog saveza, ali u sastavu njegovog Upravnog odbora broj žena je - nula.

Iz Ministarstva sporta, ne komentarišući poziciju žena u sportskim profesijama, navode da je učešće djevojčica, odnosno žena u crnogorskom sportu na nivou zemalja regiona. Dodaju i da u kontinuitetu rade na unapređenju učešća žena u sportu, te da će nastaviti rad na jačanju svijesti i aktivnoj promociji rodne ravnopravnosti u sportu.

Manje-više, ono što navode u odgovorima, odnosi se na planove i strategije u budućnosti…

Govoreći o djevojčicama i ženama u crnogorskom sportu, Begović je kazao da se one sportom počinju baviti najviše kroz uticaj iz porodice.

“Naročito muških članova porodice, prijatelja i ‘ljubavi prema igri’. Porodica igra ne samo ključnu ulogu u tome da se djevojčice počnu baviti sportom, ona ima i važnu ulogu u davanju podrške i podsticanju njihovog učešća u sportu. U isto vrijeme, nedostatak podrške ili odobrenja postaje prepreka”, kazao je on.

Žene koje se nalaze na profesionalnim pozicijama, nakon završetka svoje sportske karijere, žele da ostanu uključene u sport i tako biraju zanimanje trenera, sudija ili medicinskog osoblja. Ipak, u Crnoj Gori ih, zapravo, na tim pozicijama nema mnogo.

“Samo 8,8 odsto žena se nalazi na poziciji trenera, 12,3 odsto na pozicijama menadžera na regionalnom nivou i 5,9 odsto na pozicijama menadžera na državnom nivou. Samo 25 odsto medicinskog osoblja i 13,3 odsto sudija na državnom nivou čine žene”, rekao je “Vijestima” Begović.

Dodaje i da se žene u Crnoj Gori, kada je sport u pitanju, suočavaju sa barijerama za učešće kroz visoke izdatke - cijene članarine, putovanja, opreme. Analiza na kojoj je radio pokazala je i da se žene u Crnoj Gori suočavaju sa nedostatkom ili nejednakim pristupom salama za obuku, odnosno vježbanje. Begović je stava da se sportistkinje i žene profesionalci suočavaju i sa nizom rodnih stereotipa.

“Na primjer, na neke sportove se gleda kao da su prikladni za jedan rod, ali ne i za drugi: rukomet je za djevojčice, a fudbal je za dječake; posljedica fudbala su krive noge; žene profesionalci treba da ‘dokažu’ da su sposobne da zadobiju poštovanje svojih kolega muškaraca. Suočavaju se i sa izazovom balansiranja obaveza u školi i učešća u sportu. Sportistkinje shvataju da postoji veoma malo prilika da žene mogu da zarađuju platu baveći se sportom, i tako škola postaje prioritet”, dio je analize na kojoj je Begović radio sa timom o rodno-senzitivnom nasilju u sportu i kroz sport.

Na učešće sportistkinja i žena profesionalaca, dodaje on, ima uticaja i rodna podjela rada unutar porodice i rodne uloge u društvu.

“U Crnoj Gori, žene se smatraju stubom porodice. To predstavlja prepreku, jer stoga žene moraju da balansiraju između zahtjeva koje nameće sport i porodičnih obaveza”, rekao je Begović.

Dodaje i da neki muškarci profesionalci “ne vjeruju da u sportu postoji rodna nejednakost”, pa je poriču.

“To je prepreka za sportistkinje, jer ti muškarci profesionalci rade kao treneri sa sportistkinjama ili u ženskim sportskim udruženjima. Ako oni ne vjeruju da problem postoji, to predstavlja izazov za implementaciju strategija za poboljšanje učešća žena u sportu”, rekao je on.

Iz Ministarstva sporta se pozivaju na novi Zakon o sportu, koji je usvojen 26. juna, navodeći da je njegov duh “jednaka dostupnost sporta svima bez diskriminacije”.

“Smatramo da jednaka dostupnost sportu, kao jedno od najznačajnih načela sportske oblasti, treba da promovišu svi subjekti sportske oblasti, a prije svega, zbog svojih uloga u sistemu sporta, Crnogorski olimpijski komitet (COK), kao krovna asocijacija sporta u Crnoj Gori, ali, i nacionalni sportski savezi”, kazali su iz resora Nikole Janovića.

Dodaju i da su na javnom konkursu za raspodjelu sredstava sportskim subjektima, “poseban senzibilitet imali prema ženskim sportskim klubovima”.

“Naročito u sportovima u Crnoj Gori gdje su žene rjeđe zastupljene, poput fudbala”, kazali su iz Ministarstva sporta, dodajući da su podržali ženske fudbalske klubove, te organizaciju međunarodnog kvalifikacionog turnira UEFA Lige šampiona za žene, koja je tokom 2017. organizovana u Podgorici i Nikšiću. Među ženskim fudbalskim klubovima koji su u protekle dvije godine dobili podršku Ministarstva sporta su “Cvetex” i “Mladost 2015”.

Iz resora Nikole Janovića su u posljednje dvije godine, kako navode, putem javnog konkursa, afirmisali i sportove u kojima su žene zastupljenije. Tako su podršku Ministarstva sporta dobili ženski rukometni klubovi “Budućnost”, “Berane 2003”, “Devetka”, “Jedinstvo”, “Luna”, “Nikšić”, “Podgorica-2013”, “Sutjeska”, ženski odbojkaški klubovi “Luka Bar”, “Mladost”, “Nikšić”, te ženski košarkaški klubovi “Budućnost Podgorica”, “Berane”, “Primorje”.

Iz Ministarstva sporta su kazali i da je na listi stipendiranih sportista približno 50 žena.

“Što predstavlja oko 30 odsto od ukupnog broja stipendiranih sportista”.

Iz Ministarstva sporta dodaju da će još aktivnije nastaviti da rade na stvaranju preduslova za veće učešće djevojčica, odnosno žena u sportu.

“No, osim Ministarstva sporta, ključnu ulogu u promociji sporta kod djevojčica odnosno žena, moraju imati i COK, ali i nacionalni sportski savezi, koji još angažovanije treba da se posvete ovom pitanju. Ne treba zanemariti činjenicu da država izdvaja velika sredstva za sport kroz podršku COK-u i nacionalnim sportskim savezima, upravo u cilju obezbjeđivanja uslova za rad na unapređenju sportske oblasti”, kazali su iz resora Janovića.

Begović je stava da država mora pružiti podršku profesionalnim sportistkinjama i predlaže da se one angažuju kako bi nastavile karijeru u sportu.

“Mora se pružiti ekonomska podrška za obrazovanje i profesionalni razvoj. Žene treba da budu plaćene proporcionalno u odnosu na svoje kolege muškarce”, rekao je on.

Begović preporučuje i institucionalnu podršku za majke koje rade, te predlaže da to bude u obliku pristupa ustanovama, poput dnevnih centara i vrtića i fleksibilnog radnog vremena. Predlaže i dodjelu nagrada za sportistkinje i ženski sport.

Barijera je, smatra on, mnogo, ali je ključna ona koja se odnosi na rodne stereotipe, odnosno rodne uloge.

“Biće potrebni i vrijeme i podrška raznih institucija da bi došlo do kulturološke promjene. Ali kroz obrazovanje i kroz sve veću pokrivenost ženskog sporta, ovi stereotipi se mogu promijeniti”.

Na neke sportove se gleda kao da su prikladni za jedan rod, ali ne i za drugi: rukomet je za djevojčice, a fudbal je za dječake; posljedica fudbala su krive noge; žene profesionalci treba da ‘dokažu’ da su sposobne da zadobiju poštovanje svojih kolega muškaraca. Suočavaju se i sa izazovom balansiranja obaveza u školi i učešća u sportu, kaže Begović

Odbojka za djevojčice, košarka za dječake

Iz Ministarstva sporta navode da su u cilju stvaranju uslova za unapređenje učešća djevojčica, odnosno žena u sportu, pored ostalog, uspostavili kup sistem takmičenja za učenike VI i VII razreda. “Na osnovu prethodno sprovedene ankete o interesovanju učenika za bavljenje sportom, definisali smo da se školsko sportsko takmičenje u odbojci organizuje za djevojčice, odnosno u košarci za dječake, kako bi smo stvorili uslove za podjednako učešće i djevojčica i dječaka u školskom sportu”, kazali su iz tog resora.

Dodaju i da je realizacijom tog takmičenja, učenicima VI i VII omogućeno kontinuirano bavljenje sportskim aktivnostima, u koje je uključeno 67 osnovnih škola, oko 2.000 djece i preko 150 nastavnika fizičkog vaspitanja.

COK bez mjera za prevenciju i zaštitu žrtava nasilja

Više od 140 djevojaka i žena žrtve su seksualnog zlostavljanja doktora američkog gimnastičkog tima, navodi Begović jedan od primjera, dodajući da uprkos tome i prema rezultatima studije o rodno-senzitivnom nasilju u zemljama članicama EU, 28 odsto sportskih organizacija i dalje ne smatra da je rodno-senzitivno nasilje prisutno. Skoro 40 odsto organizacija nije preduzelo nikakve aktivnosti u cilju obezbjeđivanja sistemske zaštite sportistkinja, a samo 22 odsto njih je uspostavilo sistem zaštite sportistkinja i podrške žrtvama. Kao pozitivnu, Begović navodi činjenicu da je 90 odsto nacionalnih olimpijskih komiteta preduzelo odgovarajuće preventivne mjere i aktivnosti, ali dodaje da COK nije jedan od tih.

700.000 eura je Ministarstvo sporta u protekloj godini uložilo u podršku 20 projekata, u cilju unapređenja uslova za bavljenje sportom. Navode da je to “najbolja potvrda promocije većeg učešća građana u sportskim aktivnostima, a samim tim i djevojčica, odnosno žena”

Suspendovana jer je osnovala svoj klub

Sportistkinjama je, kaže Begović, “bitno otežano da štite svoja prava, jer ne postoji mehanizam anonimne prijave ili sistemske zaštite, kako u radno-pravnim sporovima, tako i u samom bavljenju sportom”. Kao primjer, on navodi diskriminaciju sportistkinje M. V., koja je, kako je rekao, suspendovana jer je odlučila da osnuje svoj klub, kako bi lakše štitila svoja prava.

“Taj primjer pokazuje da su sportistkinje i sportisti isključeni iz procesa donošenja odluka – oni su prije objekt, nego subjekt u svojim sportovima i sportskim disciplinama”, rekao je on. Dodaje da nijedna krovna sportska organzacija – savez ili COK, nemaju definisanu rodno-senzitivnu politiku ili akcioni plan i da se prilikom formiranja organa sportskih organizacija ne vodi se računa o rodnom balansu.

Bonus video: