Ono si što jedeš, bio je moto kampanje započet prije nekoliko decenija širom svijeta, propovijedajući ne samo vitkost već i medicinske razloge za smanjenje unosa životinjskih namirnica. U međuvremenu trend je stigao do ekstrema, veganske ishrane, a sada stručnjaci opominju i na moguće kontraefekte.
Specijalista interne medicine Radmila Starčević, u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) kaže da je veganska ishrana prisutna sve više, a da je dobrim dijelom tome kumovala i medicina u posljednjih pola vijeka, koja je prvo propagirala isključenje masti životinjskog porijekla, a zatim je uslijedila i propaganda protiv crvenog mesa.
Ona tvrdi da su u posljednjih pet decenija, suzbijanjem hrane životinjskog porijekla, širom otvorena vrata trans-mastima i šećerima, vještačkim zaslađivačima, pojačivačima ukusa, aditivima, emulgatorima… U prevodu - industrijskoj vještačkoj hrani. Starčević podsjeća da se počelo sa smanjivanjem i izbacivanjem hrane životinjskog porijekla zbog velike kisjelosti koja ostaje u krvotoku nakon konzumacije, a i protokol za smanjivanje holesterola podrazumijevao je isključivanje tih namirnica.
“Međutim, metabolički sindrom kardiovaskularne bolesti, kao i maligna oboljenja, nijesu se smanjili već znatno povećali u posljednjih 10 godina”, upozorava Starčević.
Mladi, kao i oni u srednjim godinama, sve češće se okreću veganskoj ishrani, a taj trend prisutan je u većoj mjeri nego ranije i kod učenika, pogotovo onih u pubertetu. Starčević tvrdi da izbacivanje namirnica koje su vjekovima prisutne u ljudskoj ishrani “svakako ne može da bude dobar izbor”:
“Dosta minerala i vitamina, poput B12 i D, kao i gvožđa ima samo ili znatno više u hrani životinjskog porijekla. A pogotovo su tu prisutne i amino kisjeline koje su značajne, posebno kod mladih, u izradi dobrog mišićno - vezivnog i koštanog sistema”, kaže doktorka Starčević.
Ona objašnjava da, kada se isključi unos masnoće, pogotovo životinjskog porijekla i u ranim jutarnjim satima, odnosno u doručku, tijelo dobija loš signal i često ostajemo gladni, a masti se čuvaju. Vremenom se, tvrdi, povećava glad koju rješavamo hranom koja kao izvor nosi ugljene hidrate, koji podižu nivo insulina, što je uvod za razne poremećaje, tegobe i bolesti.
Starčević kaže da trend da se forsiraju samo voće i povrće, zbog dobre PH vrijednosti, vitamina i minerala jeste preporuka i hrono ishrane koju ona zagovara.
“Međutim, to je nedovoljno. Biljke su danas hranjene vještačkim đubrivom, prskane raznim sredstvima za brzo sazrijevanje, insektidima, pesticidima, pa automatski ne mogu da budu dovoljni za normalan psihofizički razvoj”.
Njena preporuka za ljude koji su neodlučni u moru savjeta kako da se zdravo hrane je - da se osvrnu u prošlost i blago je imitiraju.
“To što se hiljadama godina razvijalo u našim genima za metabolizam ne možemo promijeniti kroz neku novu novu a često neispitanu studiju koju preporučuje grupa ljudi”, poručuje Starčević.
Psiholog Al-Ammar Kašić, sa druge strane, jedan je od vegana koji se toj ishrani okrenuo prije desetak godina, dok je još bio u srednjoj školi. On je, kaže za CIN-CG, u tom periodu svog života počeo intenzivnije da se interesuje za istočnjačku filozofiju i učenja, pa je razmišljao o sebi i tome na koji način može da unaprijedi sebe. Između ostalog, razmišljao je i o hrani koju vidi i jede.
“I kada bih, recimo, jeo pririnač, vježbao bih zahvalnost za hranu koji imam, tako što bih polako u svojim mislima zamišljao kako je to zrno pirinča došlo do mene, koji put je prevalilo da bi se našlo u tanjiru na mom stolu. Počeo bih zamišljajući kako je neko negdje posadio zrno pirinča, koje je neko drugi njegovao, ubrao, očistio, sredio, spakovao, transportovao, prodao, kupio, prebacio, opet prodao, pa opet kupio, pa preprodao, prepakovao i tako dalje, sve dok nije završilo kao zrno upakovano u kutiji na polici u prodavnici...”, priča Kašić. On tvrdi da se ključni uvid desio kada je na isti način posmatrao batak od kokoške.
“U jednom trenutku sam postao svjestan da skidam meso sa kostiju nečije noge. Postao sam svjestan da ne jedem ukusni batak, već ostatke mrtve životinje”. Kašić tvrdi da je “osjećaj tog uvida” bio dovoljno snažan da mu ne dozvoli da više ikad svjesno pojede ubijenu životinju. Priznaje da je vegane ranije doživljavao kao mršave, umišljene, imućne i bespotrebno bučne ekstremiste koji nešto izvolijevaju, jer su opsjednuti svojim zdravljem i stilom života i da je bio svjestan da su živoinje koje ne bi pojeo svoje živote provodile u patnji i iskorišćavanju na farmama mlijeka ili jaja. On objašnjava da je “etički vegan”, za koje nije prihvatljiva eksploatacija životinja u bilo kom smislu. Priznaje, međutim, da mu je u početku bilo teško da se organizuje sa ukućanima i pripremanjem obroka.
“Potrebno je bilo neko vrijeme, a sebi sam odredio rok od dva mjeseca da polako pređem na vegansku ishranu. U međuvremenu, prestao sam da kupujem mlijeko i jaja, a počeo da nabavljam više ovsene pahuljice i sjemenke... Polako sam prestao da koristim i puter, kajmak, konačno i sir. Sir je bilo najteže ostaviti, jer mnogo sam ga koristio kao vegetariajnac, dok nisam shvatio da lako mogu da napravim ukusne i zdrave zamjene od sjemenki suncokreta i maslina, ili da jednostavno kupim tofu”, priča Kašić. Pored uvjeravanja da veganska ishrana nije bezukusna, on tvrdi da nije ni skupa.
“Izazivam svakoga ko misli drugačije da proba i da prati svoj budžet za kupovinu namirnica kako bi vidio na šta najviše troši i koliko to košta iz dana u dan, nedljelje u nedjelju, iz mjeseca u mjesec. Biće dovoljno i dva mjeseca i vidjeće da najveći dio novca odlazi na mese, mesne prerađevine, ili mliječne proizvode, mlijeko i jaja. Povrće je vrlo jeftino često i na akcijskim cjenama i manje vremena uzima njegova priprema”, kaže Kašić. On, ipak, poručuje ljudima koji žele da pređu na vegansku ishranu da je uvijek dobro imati konsultacije sa ljekarom i tražiti informacije iz relevantnih izvora. To je, izgleda, jedina tačka u kojoj se dodiruju oprečna mišljenja o načinu ishrane, Pod uslovom da dolaze od odgovornih stručnjaka.
Ni kašika meda
Vegani ne jedu ništa što je životinjskog porijekla, a u njihovim frižiderima nema ni meda, za razliku od vegetarijanaca, na čijem se jelovniku mogu naći mlijeko, mliječni proizvodi i jaja.
Podvrsta veganske ishrane, o kojoj se sve više priča na društvenim mrežama, je frutarijanstvo. Ljudi koji su na tom režimu ishrane jedu samo plodove, koje voćka sama daje, a radikalni frutarijanci konzumiraju samo voćne plodove pale sa drveta.
Bonus video:
