Amfilohije i crkva: Fanatizam, podvale, granice

Slobode nema ako nema vjerske slobode, ali nema slobode ako vjerska sloboda dovodi u pitanje bilo koju drugu ljudsku-građansku slobodu
252 pregleda 73 komentar(a)
Amfilohije Radović, Foto: Arhiva "Vijesti"
Amfilohije Radović, Foto: Arhiva "Vijesti"
Ažurirano: 06.07.2013. 20:21h

Oreol bezgraničnosti, koji mitropolit Amfilohije pridaje crkvi, dovodi u pitanje ljudsku slobodu. Vjera je potrebna čovjeku ali, ne kao „jeftin izgovor da ljudi ne moraju da misle i procjenjuju dokaze“ (Dokins).

Šta znači Amfilohijeva tvrdnja: „Ne mogu se crkvi postaviti granice“ (Pobjeda, 15. maj 2013).

Negiranje Crnogorske pravoslavne crkve, znači negiranje ne samo vjerske slobode Crnogoraca, nego i njihove građanske slobode

On obrazlaže ovu tezu tvrdnjama da je crkva bezgranična, i da joj se, prema tome, ne mogu postavljati granice, da crkva ne može biti smještena u male, sitne stvari ovozemaljske, da on čezne za onim što je s one strane vasione, bezgranično, da on zna šta je čovjek i radi čega postoji čovjek i narod ovdje na zemlji i da je to malo i sićušno!

Sve to Njegoš reče: “Ovoga su u grobu ključevi”. Njegoš nije dao mogućnost konačnog odgovora na ova pitanja ni jednom pojedincu, narodu, pa čak ni samom Bogu. U odbranu “bezgranične crkve” Amfilohije upozorava: ”Hoće da crkvu u Crnoj Gori ograniče na granice Crne Gore. Crkva koja je bezgranična, da joj postave granice.

Crkva ne može da bude smještena u male, sitne stvari ovozemaljske”! Da li to znači da crkva može i da negira i ruši granice Crne Gore? Da li bi u skladu sa bezgraničnošću crkve Amfilohije trebao da predloži da se briše ime Srpske pravoslavne crkve, jer se crkva i time “smješta” u granice Srbije?

Da li Amfilohije negira da je SPC u svom biću nacionalna institucija duboko povezana sa svojim narodom? Naprotiv, Amfilohije, i čitav kler SPC, tvrde da SPC najznačajnija nacionalna institucija koja je odigrala i igra najznačajniju ulogu stvranju i očuvanju nacionalnog bića srpskog naroda i njegove države.

Otvorenost crkve

Amfilohije ponovo „zatvara dveri“ - „Znam šta je čovjek i radi čega postoji čovjek i narod ovdje na zemlji, to je malo i sićušno!“. Drugima, građanima i državi, ostavlja jedinu mogućnost da prihvate njegovo stanovište

Na kojim, onda, principima „bezgraničnosti crkve“ Amfilohije negira duhovnu i kulturnu povezanost CPC sa crnogorskom nacijom i crnogorskom državom?

Amfilohije čezne za onim što je s one strane vasione, bezgranično! Da li apsolutizacijom eshatološkog, potpuno negira i ovo što je s ove starane vasione, univerzalno (bitno se razlikuje od eshatološkog) i životno biće čovjeka i njegove zajednice?

Totalno suprotno predhodnim stavovima Amfilohije postavlja pitanje: Ko navlači zavjese na crkvene dveri? (Politika, 14 avgust 2008.). "Zatvorene dveri i čitanje molitvene tajne, ne odvajaju li laike od suštinskog razumevanja sadržaja svete liturgije".

Suština liturgije, ističe mitropolit Amfilohije, je bitna za vjernike, a to znači da forma ne smije imati prednost u liturgijskom životu.

Suština razumijevanja liturgije znači ne samo otvorenost laika prema crkvi, već to neizbježno povlači i neophodnost otvorenosti crkve prema državi. Crkva ne može imati "zatvorene dveri" prema državi, kao ni država prema crkvi u ime demagoške teze o odvojenosti crkve i države.

Crkva i država treba da doprinose progresu čovjeka i njegove zajednice u smislu ostvarivanja fundamentalnih ljudskih vrijednosti. Na tom planu neophodna je njihova neprestana saradnja, kvalitativno posredovanje uz poštovanje potrebne autonomije crkve i države.

Amfilohije ponovo „zatvara dveri“: „Znam šta je čovjek i radi čega postoji čovjek i narod ovdje na zemlji, to je malo i sićušno!“. Drugima, građanima i državi, ostavlja jedinu mogućnost da prihvate njegovo stanovište.

Ja bih to poštovao kada to ne bi i za mene i za druge imalo negativne posljedice!

Kakvu Crnu Goru hoće mitropolit

Koja je to onda Crna Gora koju hoće Amfilohije izvan i iznad one koju su izabrali građani Crne Gore? Da li ta druga Crna Gora potkopava temelje ove koju su izabrali građani Crne Gore? Amfilohiju su dobro poručili iz Srbije da izađe na izbore ako hoće neku drugu Srbiju!

Da li i država može da prihvati stav: Zbog poštovanja odvojenosti crkve od države, da poštuje sve što crkva radi, bez obzira na posljedice koje iz toga proizilaze i za državu i za građane? Da li je odvojenost crkve i države kad Amfilohije javno osuđuje: „Političari hoće da Crnu Goru vrate paganstvu!...

Crkva ne poistovjećuje sebe sa bilo kakvom zemaljskom veličinom... „crkva samo preobražava i univerzalizuje ograničene zemaljske vrijednosti, bile to nacije, bile države...“ Samo nije lijepo, nije pametno, nije mudro, lažljivo je, potkopava temelje Crne Gore, ograničavanje bezgranične crkve Božje na granice fildžan-avnojevske Crne Gore“!

Koja je to onda Crna Gora koju hoće Amfilohije izvan i iznad one koju su izabrali građani Crne Gore? Da li ta druga Crna Gora potkopava temelje ove koju su izabrali građani Crne Gore? Amfilohiju su dobro poručili iz Srbije da izađe na izbore ako hoće neku drugu Srbiju!

Po Amfilohiju građani Crne Gore ne znaju, političari ih vode kao slijepce, ni koju hoće državu ni koju hoće crkvu! Za njega su i država i Crkva koju hoće građani i vjernici CPC paganske, neznabožanske, samo one koje Amfilohije hoće to su Božje i država i crkva!

Amfilohije dalje upozorava: „Obogotvoravanje crnogorstva ili srpstva - ista je priča, to je povratak paganstvu, Crkva božja je univerzalna, i sramno je i stidno da Crnoj Gori Svetog Save, Svetog Petra Cetinjskog i lovćenskog tajnovidca Njegoša, hoće da u taj mali fildžan smjeste Crkvu Hristovu“.

“To je s one strane pameti i primitivizam“. Veoma nevoljno, ali moram upotrebiti Amfilohijevu kostataciju: zaista sramna i stidna kostatacija. Koliko protivrečnosti u jednoj rečenici, koliko paganstva u jednoj rečenici, koliko odsustva etičke odgovornosti za teške riječi “sramno i stidno“.

Salvador Dali, Iskušenja Svetog Antonija

Gdje se Bog može ostvarivati sem u čovjeku i narodu, pa i u srpskom i crnogorskom narodu? Kako je moguće univerzalno bez konkretno-univerzalnog kako bi rekao Hegel? Zašto Amfilohije u istoj rečenici to univerzalno veže za Svetog Savu, Svetog Petra Cetinjskog, za Njegoša. Da li su oni zamislivi bez srpskog i crnogorskog naroda?

Amfilohije se stalno poziva na Njegoša, a zaboravlja univerzalni zakon prirode čovjeka i društva koji je samo Njegošev genije mogao tako lapidarno formulisati: „Sveti tvorac veličanstvom sjaji, u iskrama kako u suncama“ (Luča). Sve su iskre u pitanju. Bez njih nema univerzalnog.

Fanatizam monoteizma

Veoma je jasno da cilj Amfilohijeve „univerzalne“ crkve u Crnoj Gori nije crkva, već negiranje društvenog bića Crne Gore i Crnogoraca tj. svih momenata njenog istorijskog, kulturnog, političkog i moralnog, pa i religijskog samorazumijevanja

Odbijajući fanatizam monoteizma, ljudski rod je na svom logosno-istorijskom putu razvio više monoteizama: judaizam, budizam, hrišćanstvo, islam. Pa u njima opet, razne varijante.

To najbolje govori i o antiuniverzalizmu same religije, a samim tim i otklonu od fanatizma „univerzalne“ crkve. Fanatizam “univerzalne” crkve negira logos i istoriju nastanka, postojanja i razvitka ljudskog roda.

Fanatizam „univerzalne“ crkve negira nepobitnu istinu da sveto prati proizvodnju društvenog života na svim nivoima: od globalnog načina proizvodnje društvenog života; društveno-istorijskih sistema; konkretno-istorijskog oblika reprodukcije određenog društva do svakodnevnog života pojedinaca koji čine neku društvenu zajednicu.

Negirati ovu vezu, znači negirati svaki smisao samog svetog. Puni smisao svetog jeste upavo u toj vezi u kojoj sveto obezbjeđuje, ne samo deterministički, nego i indeterministički karakter društvene cjeline.

Humanistički koncept društvenog sistema sadržan je u mogućnostima koje nudi čovjeku i njegovoj zajednici za razvoj i iskorišćavanje vlastitih sposobnosti u cilju zadovoljavanja fundamentalnih ljudskih potreba.

Statika i dinamika odnosa djelova i cjeline neprestano je bazirana na dijalektici njihovog kvalitativnog posredovanja koje istovremeno obezbjeđuje autonomiju sistema i autonomije djelova, pri čemu ni jedan dio ne može zadobiti autarhičnu poziciju, poziciju apstraktne i nedodirljive univerzalnosti, čak „nadvasionske“, kakvu traži Amfilohije za crkvu u Crnoj Gori.

Međutim, veoma je jasno da cilj Amfilohijeve „univerzalne“ crkve u Crnoj Gori nije crkva, već negiranje društvenog bića Crne Gore i Crnogoraca tj. svih momenata njenog istorijskog, kulturnog, političkog i moralnog, pa i religijskog samorazumijevanja.

Pitanje građanske slobode

Slobodan građanin nije ako nije slobodan vjernik, ali i ateista. To se može ostvarivati samo u situaciji atonomnosti crkve i države, njihovoj saradnji u funkciji slobodnog građanina i slobodnog vjernika u isto vrijeme

Zaista bi bilo interensantno čuti Amfilohijeve argumente: zašto takvu poziciju crkve ne traži bilo gdje drugo, pogotovo ne za Srpsku pravoslavnu crkvu? Svi drugi, po Amfilohiju, imaju pravo na svoju svetost, osim Crne Gore i Crnogoraca.

Zašto sloboda svetosti Crne Gore i Crnogoraca, koja ni jednim elmentom ne ugrožava, bilo koju drugu svetost, pogotovo ne srpsku, zaista ne može biti objašnjeno bilo kojim argumetom iz ukupnog logosno-istorijskog razvoja ljudskog roda.

Takođe, ne može biti objašnjeno istorijskom, pravnom, moralnom ili bilo kojom ljudskom potrebom negiranje slobode svetosti Crne Gore i Crnogoraca koja se reflektuje i u postojanju autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve.

Na kraju, nije u pitanje samo sloboda vjere, nego građanska sloboda uopšte. Slobodan građanin nije ako nije slobodan vjernik, ali i ateista. To se može ostvarivati samo u situaciji atonomnosti crkve i države, njihovoj saradnji u funkciji slobodnog građanina i slobodnog vjernika u isto vrijeme.

Slobode nema ako nema vjerske slobode, ali nema slobode ako vjerska sloboda dovodi u pitanje bilo koju drugu ljudsku-građansku slobodu. Konačno, negiranje Crnogorske pravoslavne crkve, znači negiranje ne samo vjerske slobode Crnogoraca, nego i njihove građanske slobode.

Crnogorska pravoslavna crkva može imati svoju slobodu jedino u svojoj Crnoj Gori i nigdje drugo na bijelom svijetu, a Crnogorci svoju vjersku i građansku slobodu sa svojom Crnogorskom pravoslavnom crkvom.

Lapidarnu konstataciju Vasilisa, vrhunskog teoretičara Nove ere: „Dok ne budem poznavao crkvu, neću poznavati Grčku“, možemo primijeniti na Crnu Goru: Cjelinu društvenog bića i bivstvovanja Crne Gore i Crnogoraca možemo upoznati tek kad upoznamo Crnogorsku pravoslavnu crkvu!

Bonus video: