Barski ljetopis: Duodrama "Prah" u jedinstvenom ambijentu ljetnje pozornice

"Oduševljena sam ovim ambijentom, nisam ni znala da Bar ima ovakvo kulturno naslijeđe. Ne znam da li sam igrala u ljepšem prostoru, podsjećalo me na dubrovačke zidine, i mislim da u Crnoj Gori nema ljepšeg prostora za igru, a igrala sam svugdje", rekla je za “Vijesti” Nataša Ninković poslije predstave
109 pregleda 0 komentar(a)
Ažurirano: 30.07.2016. 07:56h

XXIX Barski ljetopis priredio je ljubiteljima pozorišta u petak veče istinski događaj unutar zidina Starog grada-duodramu “Prah”, odigranu u jedinstvenom ambijentu ljetnje pozornice crnogorske Pompeje, kako Stari grad odavno zovu. Na ovom mjestu se predstave igraju decenijama, ali, makar u XXI vijeku, nijedna nije imala toliki odzivpublike, koja je stajala na svim stranama, prema procjenama organizatora, u gledalištu je bilo skoro 500 posjetilaca!

Glavni mamac publici bili su protagonisti, poznati i popularni beogradski glumci Nataša Ninković i Zoran Cvijanović, koji su svoj renome opravdali u punom sjaju: za svoje umijeće, tokom predstave bili su nagrađivani gromkim smijehom, a po njenom završetku i vraćanjem na bis četiri puta!

Ova tragikomedija, koprodukcija Narodnog pozorišta Beograd i Šabačkog pozorišta, koju je po drami mađarskog pisca Đerđa Špira adaptirao i režirao Veljko Mićunović, premijernoi je izvedena krajem prošle godine. Kroz salve smijeha provukla je i mnogo gorkih nota, ukazujući da nekad u domu čiji ukućani jedva sastavljaju kraj s krajem “pad s neba” dva miliona eura ne znači kraj starih problema, već početak još većih novih!

“Prah” jednog od najznačajnijih savremenih mađarskih dramskih autora, napisan 2005. prikazao je odnos bračnog para srednjih godina, rastrzanog između materijalne i moralne krize, koji su vrhunski glumci obojili paletom emocija od sreće i uzbuđenja do straha, očaja, razočaranja i paranoje, a sve zbog “sedmice” na lutriji! Krah nada i iluzija na kraju je simbolično sažeo naslov…

"Oduševljena sam ovim ambijentom, nisam ni znala da Bar ima ovakvo kulturno naslijeđe. Ne znam da li sam igrala u ljepšem prostoru, podsjećalo me na dubrovačke zidine, i mislim da u Crnoj Gori nema ljepšeg prostora za igru, a igrala sam svugdje", rekla je za “Vijesti” Nataša Minković poslije predstave.

Njen kolega Zoran Cvijanović, koji je džentlmenski izašao u susret svim gledaocima koji su za uspomenu željeli zajedničku fotografiju, takođe je akcentovao ambijent:

"Ova pozornica je prelijepa i služi na čast i organizatoru i Barskom ljetopisu. Bilo je zaista uživanje igrati večeras ovdje, malo sam se probojavao da neće biti akustično i da nas neće čuti publika, ali, bilo je na kraju iznad svih očekivanja. Inače, Špiro je mađarski Duško Kovačević, i mislim da se to sjajno moglo videti i u ovom komadu", rekao je Cvijanović.

Galerija

Bonus video: