Bećković: Srpske seobe i dalje traju, Crnjanski je idealan filmski junak

“I djelo Crnjanskog u velikoj mjeri je politično. Sudbina pojedinca je kod njega uvijek neraskidivo povezana sa sudbinom naciona”
186 pregleda 2 komentar(a)
Danilo Bećković, Foto: 2015.fest.rs
Danilo Bećković, Foto: 2015.fest.rs
Ažurirano: 27.03.2016. 12:03h

Dugometražni dokumentarni film “Crnjanski” Danila Bećkovića, reditelja filmova “Mali Budo" i “Jesen samuraja”, uvršten je u program festivala “L'Europe autour de l'Europe” - “Evropa oko Evrope”, koji je održan u Parizu. Ovaj film prikazan je i u Kulturnom centru Srbije, 17. marta.

Film prati životni put velikog pisca - od mladosti i vojevanja u Prvom svjetskom ratu, burnih dana u Beogradu između dva rata, preko godina koje je proveo u diplomatskoj službi i emigraciji širom Evrope, pa sve do starosti i povratka u otadžbinu... Iako je bio među najcjenjenijim srpskim i evropskim književnicima, živio je jednu od najtragičnijih sudbina u novijoj srpskoj istoriji. O Crnjanskom u ovom dokumentarcu govore najbolji poznavaoci njegovog djela, istoričari i književnici, a među njima i mnogi koji su ga lično poznavali. Narator je glumac Bojan Žirović.

Direktorka Centra, Slavica Petrović, pozdravila je prilično brojnu publiku iako se to veče poklapalo sa otvaranjem Salona knjiga. Ipak, bilo je onih koje je znatiželja za Crnjaskim dovela u centar Pariza. Bila je to izuzetna prilika da se vidi njegov život poslije manje od trideset godina kada je u Francuskoj bio u žiži po prevodu njegovih “Seoba“.

Festival ”Evropa oko Evrope” osnovala je Irina Bilić i održava se dugi niz godina, a film o čuvenom srpskom i jugoslovenskom piscu pokazao se idealnim za prikazivanje pred domaćom publikom. Irina Bilić uzela je riječ poslije projekcije i rekla da “taj festival ravnopravno predstavlja autorski film malih i velikih evropskih kinematografija i da je je film o Crnjanskom pravi kreativni istraživački dokumentarni film koji zaslužuje svaku pohvalu prije svega zbog toga što se odgovorno i profesionalno i umetnički odnosi prema ogromnom materijalu koji sa sobom nosi sama ideja da se pristupi ličnosti i djelu Miloša Crnjanskog.”

Poslije projekcije, pošto je film vrlo toplo pozdavljen, reditelj Danilo Bećković za “Vijesti“ je govorio o svom dokumentarcu i motivaciji za ovakvo ostvarenje.

Zašto ste se odlučili da snimite film o Milošu Crnjanskom?

Miloš Crnjanski je idealan filmski junak. Njegova biografija djeluje kao da je prepisana iz nekog avanturističkog romana. Na početku filma nabrajamo šta je sve bio u životu: pisac, pjesnik, diplomata, novinar, avio-entuzijasta, učesnik u dvoboju, fudbaler, slikar, knjigovođa, profesor u srednjoj školi… Za razliku od nekih svojih kolega za koje ne možemo reći mnogo više od toga da su se rodili, pisali i umrli, o njegovom životu bi se mogli napisati cijeli tomovi. Život Crnjanskog pratio je burnu sudbinu srpskog naroda od kraja 19. do sedamdesetih godina 20. vijeka. Istorijski događaji su u većoj mjeri nego kod bilo kog drugog srpskog pisca, osim možda Njegoša, odredili njegov životni put.

Isto tako je i djelo Crnjanskog u velikoj mjeri politično. Sudbina pojedinca je kod njega uvijek neraskidivo povezana sa sudbinom naciona. Zato je film o Milošu Crnjanskom nužno i film o srpskoj istoriji.

Opsesivne teme Crnjanskog - seobe i život emigranata, danas se čine aktuelnijim nego ikada.

Emigracija u vrijeme Crnjanskog nije bila isto što i sada. Na stranu to što su se i zapadna društva tada oporavljala od posljedica Drugog svjetskog rata. U pitanju je bila izdvojenost iz matične sredine kakva je danas, sa modernim telekomunikacijama, internetom, satelitskom televizijom - potpuno nemoguća. Mnogima se pozicija emigranta i političkog prognanika u Londonu čini romantičnom. Danas svako ko otputuje van Srbije na dvije nedjelje odmah piše roman o svom emigrantskom iskustvu. Međutim, za Crnjanskog su godine provedene u egzilu bile veoma mučne. U Jugoslaviji nije mogao da objavljuje, a u Londonu nije imao za koga. Usta su mu godinama bila vezana, a poniženja koja je prošao ogomna. Čim su međunarodna potkusurivanja dovela do toga da se diktatura u Jugoslaviji malo olabavi, on je požurio da se vrati svom narodu i svom jeziku, bez obzira na sva šikaniranja koja je, s vremena na vrijeme, morao da istrpi. Što se tiče srpskih seoba, one i dalje traju, samo nisu tako vidljive kao seobe nekih drugih naroda.

Da li je Crnjanski i dalje aktuelan?

Mi smo društvo čudne sredine u kojoj nikada ništa ne prolazi i nijedna svađa ne zastarijeva. I danas bi mnogi htjeli da se obračunavaju sa Crnjanskim i da ga otpišu jer nije bio politički korektan u vrijeme kada politička korektnost još nije bila izmišljena. Ima i onih koji bi otpisali ne samo Crnjanskog, nego i cijelu našu kulturu kao nešto prevaziđeno i nepotrebno. Stalno nas ubjeđuju da smo funkcionalno nepismeni i da nam je bolje da takvi i ostanemo, ali ne umiju da objasne zašto je onda Sajam knjiga u Beogradu drugi najposjećeniji u Evropi, zašto Fest svake godine posjeti jedan grad srednje veličine i kako je moguće da u beogradskim knjižarama možete da nađete sve - od Gilgameša do Uelbeka. Za koga se, u zemlji nepismenih, štampaju sve te knjige? U tim knjižarama naći ćete i nova izdanja svih djela Miloša Crnjanskog.

Bonus video: