Osumnjičeni za pokušaj terorističkog napada u Crnoj Gori, kojeg podgorički Interpol potražuje pod imenom "Vladimir Popov", zove se Vladimir Nikolajevič Moisejev i agent je ruske tajne službe (GRU).
To je pokazalo istraživanje britanske istraživačke mreže Belingket (Bellingcat) i ruskog magazina "Insajder" (The Insider).
Oni su ranije u svojim istraživanjima otkrili i pravi identitet drugog Rusa Eduarda Šišmakova, koji je, prema optužnici Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), sa Popovim pokušao da na dan parlamentarnih izbora 2016. godine izvede teroristički napad (popularno nazvan "državni udar"), sa ciljem smjene vlasti.
Kodno ime Šišmakova bilo je "Eduard Širokov".
Moisejev je, kako se navodi u istraživanju, potpukovnik ili pukovnik ruske obavještajne vojne službe, a rođen je 29. juna 1980. godine, kao i fikcionalni “Popov”.
Navode da je njihovo istraživanje suprotno zvaničnom stavu Rusije da je "Popov" bio "nevini ruski turista nepravedno optužen od strane neprijateljskih stranih vlada".
"Nalazi Bellingketa u slučaju Popov/Moisejev donosi važne i intrigantne detalje modusu operandi GRU-a u tajnim operacijama, uključujući korišćenje lažne poslovne operacije, i doprinosi razumijevanju svijeta 'tajnih operativaca' GRU-a, što je ranije pružio i naš izvještaj o dvojici osumnjičenih za pokušaj ubistva (Sergeja) Skripalja, Anatolija Čepige i Aleksandra Miškina", navodi se u istraživačkom tekstu.
Novinari "Belingketa" i "Insajdera" su do pravog identiteta "Popova" došli putem zvanično dostupnih podataka ruskih institucija i službi, porodičnih fotografija, pretragama interneta i društvenih mreža, šta su detaljno objasnili u svom istraživanju.
Moisejev je rođen u malom zapadnosibirskom selu Pivkino, populacije od 500 ljudi, u uralskom regionu Kurganska nedaleko od Čeliabinska. Osnovno obrazovanje stekao je u lokalnoj seoskoj školi prije nego se preselio da služi vojsku u Tjumenju, oko 200 kilometara sjeverno od Pivkina. Tokom služenja vojnog roka, Moisjejev se priključio Tjumenjskom Vojno-inžinjerskom Institutu, naprednom programu koji izbacuje vojne inžinjere specijalizovane u svemu od šifrovanja radijskih veza do daljinskog detoniranja bombi. Studije je završio sa činom poručnika.
U "Belingketu" tvrde da nije jasno kada je tokom studija ili kasnije, GRU regrutovala Moisejeva, jer su njegovu adresu u Tjumenju posljednji put zabilježili 2005. godine u Institutu.
Navode da je negdje između 2005. i 2009. godine, premješten u Moskvu da služi u GRU-ovoj vazdušnoj jedinici "Specnaz" (Vojska za specijalne zadatke). Jedinica "Specnaz" je 2008. operisala tokom rusko-gruzijskog rata.
Novinari "Belingketa" navode da je Moisejev vjerovatno učestvovao u gruzijskim vojnim operacijama.
"Mojisjejev je novi identitet pod imenom 'Vladimir Popov' dobio 2009. godine. Kao i njegove kolege iz GRU-a, osumnjičeni za pokšaj ubistva Skripalja - Čepiga i Miškin, Moisejev u ruskim bazama 'postoji' sa dva paralelna identiteta, kao Vladimir Moisjejev i kao Vladimir Popov", tvrde novinari istraživačke mreže "Belingket".
Moisejev je sa porodicom do 2014. boravio u "Specnazovim" vojnim prostorijama u Moskvi.
U straživanju "Belingketa" piše da se u martu 2015. godine Moisejev dobio stan u istoj zgradi, u kojoj je Miškin živio nekoliko mjeseci ranije.
Kao i u Miškinovom slučaju, tvrde, stan je upisan na ime Moisejeve žene i djece, dok se agent GRU-a ne pominje u posjedovnim listovima.
Britanski mediji su ranije objavili da je "Popova" i "Širokova" par dana nakon nesupjele misije iz Beogarda "izvukao" Nikolaj Petrušev, bivši vođa ruske obavještajne službe (GRU).
SDT dvojicu navodnih agenata ruske službe sumnjiči da su organizatori kriminalne grupe koja je planirala "haos" na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima.
Za njima je raspisana potjernica zbog sumnje da su organizatori pokušaja terorizma, da su podstrekivali na rušenje ustavnog poretka i sigurnosti Crne Gore.
Navodno, oni su planirali da haos u izbornoj noći počne ispred Skupštine, gdje bi se grupa demonstranata sukobila sa policijom.
Tom grupom navodno je trebali da komanduju nekadašnji šef srpske Žandarmerije Bratislav Dikić i političar iz Demokratskog fronta.
Organizatorom te terorističke grupe SDT prvo je označilo Aleksandra Sinđelića, koji je kasnije postao ključni svjedok u tom postupku kao "svjedok saradnik".
Tajni identitet
Sa tajnim identitetom, "Popov" je bio zaposlen kao "foto-dopisnik" i "novinar" periodičnika "Morepoplovačko osiguranje" i koristio je taj alibi kako bi putovao šrom Evrope u periodu od 2012. do 2016. godine.
Pod alibijem novinara magazina "Moreplovačko osiguranje" doputovao je u Srbiju u oktobru 2016. godine, kada je takozvani "državni udar" trebao da se sprovoede u djelo.
Izdavač magazina Nikita Minin za "Belingket" je kazao da je "Popov" poslat na poslovni put u Srbiju kako bi "prikupio dodatne informacije o temi učešća srpske riječne flote u Prvom svjetskom ratu", što je nazvao "razrađeno istraživanje istorijskih činjenica za koje su naši čitaoci bili veoma zainteresovani”.
Minin je novinarima kazao da se istraživanje nije materijalizovalo u publikacijama iz komercijalnih razloga.
"Istorijsko" suđenje
Suđenje optuženima za pokušaj "državnog udara" počelo prije više od godine, a mnogi ga smatraju "istorijskim" jer su optužnicom, pored ruskih operativaca, obuhvaćeni i lideri opozicionog bloka Demokratski front - Andrija Mandić i Milan Knežević.
Crna Gora zbog umiješanosti u "državni udar" potražuje i bivšeg agenta američke kontraobavještajne službe (CIA) Džozefa Asada.
Pred vijećem sutkinje Višeg suda Suzane Mugoše u odsustvu se sudi srpskim državljanima Nemanji Ristiću i Predragu Bogićeviću.
Na optuženičkoj klupi su Bratislav Dikić, kao i Mandićev vozač Mihailo Čađenović.
Optužnicom su obuhvaćeni i srpske državljanke Kristina Hristić i Branka Milić, koje se brane sa slobode, kao i njihovi sunarodnici - Srboljub Đorđević, Dragan Maksić, Milan Dušić koji su u pritvoru. Postupak je razdvojen protiv prevodioca DF-a Ananija Nikića.
U optužnici, između ostalog, piše i da je Šišmakov na sastanku sa svjedokom saradnikom Aleksandrom Sinđelićem, tražio da pronađe osobu koja će ubiti tadašnjeg predsjednika Vlade Mila Đukanovića.
Bonus video:
