Godine teške ekonomske krize, obilježene najvećom inflacijom u istoriji sve do pojave Miloševićeve Jugoslavije, iznurile su veliku Njemačku.
U stanju velikog nezadovoljstva, nacija je pomislila da se pojavilo svjetlo na kraju tunela - Nacionalsocijalistička partija. Adolf Hitler i njegovi podanici zaludjeli su Njemce s pričom o plavoj krvi, aristokratstvu i jedan od najvećih zločinaca svijeta svih vremena mogao je da stupi na scenu...
Na izborima održanim u novembru 1932. godine, nacisti su osvojili 196 mjesta u Rajhstagu, a Hitler je postao premijer već naredne godine.
Kako ta vlada nije bila stabilna, Hitler je ubijedio predsjednika Paula fon Hindenburga da raspiše nove izbore već za 6. mart iste godine. Sedam dana pred izlazak na birališta, u zgradi Rajhstaga je izbio požar.
Za to je optužen holandski komunista Marinus van der Lube, koji je ekspresno osuđen na smrt. Kasnije se ispostavilo da je Van der Lube bio samo „žrtveno jagnje” čuvenog Gestapoa, ali je bilo kasno za bilo šta - taj događaj je promijenio istoriju svijeta.
Hitler je iskoristio situaciju da bi zabranio Komunističku partiju, a državljani, kojima je konstantno servirana priča o mogućem ataku ruskih boljševika, bili su oduševljeni reakcijom tek postavljenog kancelara - Nacionalsocijalistička partija je na martovskim izborima osvojila 17 miliona i 277 hiljada glasova, čak pet miliona i 540 hiljada više nego četiri mjeseca ranije.
U novom parlamentu, nacisti su imali gotovo apsolutnu većinu i ludnica je mogla da počne, pa je tri godine kasnije, kada se o ljudskim slobodama u Njemačkoj nije smjelo ni govoriti, Berlin bio domaćin XI Olimpijskih igara.
Prenos otvaranja zaprepastio je svijet - gotovo svi na „Olimpijaštadionu” podigli su desne ruke i uzvikivali „Hajl Hitler”.
Firer je, u svom prepoznatljivom tonu, otvorio Igre koje su mnogi, na čelu sa njim i ministrom sporta Hansom fon Čamerom, vidjeli kao idealnu priliku da se dokaže nadmoć njemačke plave krvi.
Fon Čamer je vjerovao da je sport način „da se dokaže nemoć slabih, Jevreja i ostalih neželjenih rasa”, pa je mnogim Jevrejima i Romima zabranjen nastup na OI.
Hitleru su Igre poslužile da širi ideologiju. Njegovu ljubimicu, rediteljku Leni Rifenštal, čiji se film „Trijumf volje” u mnogim enciklopedijama navodi kao najbolji primjer kako da se napravi sjajna propaganda, MOK je odredio kao glavnu za snimanje smotre u Berlinu.
Njene genijalne ideje, prikazane u filmu „Olimpija”, i danas se koriste u snimanju sportskih događaja. Kancelar je, uzgred, dozvoljavao samo arijevcima da predstavljaju Njemačku, kako bi se dokazala superiornost.
Čelnici Sjedinjenih Američkih Država su razmatrali mogućnost da njihovi sportisti ne učestvuju u Berlinu zbog njemačkog antisemitizma. Hitler je, međutim, „našminkao” Berlin pred početak OI, jer je naredio da se sa svih turističkih atrakcija sklone svi grafiti i natpisi na kojima je stajalo: „Jevreji su nepoželjni”. Uzgred, svi Romi su pohapšeni i držani u specijalnom kampu, a tokom trajanja Igara za strance su stavljeni striktni zakoni o zabrani homoseksualizma.
Ako bi se u obzir uzela samo statistika, moglo bi se reći da se potvrdila nacistička teza o superiornosti. Njemačka, koja je nastupila pod zastavom Trećeg rajha (sa čuvenom svastikom), osvojila je 89 medalja, od čega 33 zlatne. Hitlerova ideologija je, međutim, pala na ispitu u najatraktivnijim atletskim disciplinama.
I što je još bilo teže nacistima, zlatne medalje je osvojio Afroamerikanac Džesi Ovens. Unuk robova, koji je 25. maja 1935. godine na mitingu „Big ten” u Mičigenu ušao u istoriju sa tri oborena svjetska rekorda (u skoku udalj - 8,13, sprintu na 200 metara - 20,7 sekundi i 200 metara sa niskim preponama - 22,6) i jednim izjednačenim (na 100 jardi, to jest 91,4 metra - 9,4 sekunde) i to za samo 45 minuta, bio je prva zvijezda Berlina.
Prvo je 3. avgusta trijumfovao na 100 metara i izjednačio olimpijski rekord sa 10,3, zatim je narednog dana nadmoćno trijumfovao u skoku udalj (tri njegova rezultata bolja od svih ostalih), a već sjutradan je bio najbolji i na 200 metara. Zlatnu kolekciju zaokružio je 9. avgusta u štafeti 4x100 metara i sa četiri najsjajnija odličja u najatraktivnijih disciplinama bio rekorder OI sve do 1984. godine, kada je Karl Luis ostvario istovjetan uspjeh u Los Anđelesu.
Ovens nije samo srušio arijevsku teoriju, već je na zaprepašćenje Hitlera postao ljubimac berlinske publike. Uzgred, postao je veliki prijatelj sa njemačkim skakačem udalj Lucom Longom, sa kojim je bio u kontaktu sve do smrti sportiste iz Lajpciga 1943. godine.
Zapravo, Long je najviše uticao na trijumf tamnoputog Amerikanca u toj disciplini - nakon dva prestupa u kvalifikacijama, prišao mu je i nagovorio ga da se odrazi daleko od odskočne daske, jer „ima daljinu”. Ovens ga je poslušao i stigao do zlata, a prvi koji mu je čestitao bio je niko drugi do Long.
"Trebalo mu je mnogo hrabrosti da se sprijatelji sa mnom pred očima Hitlera. Možete da istopite sve medalje i pehare koje sam dobio i to zlato ne bi imalo 24 karata, kao prijateljstvo koje sam u tom trenutku osjetio prema Lucu", prisjećao se kasnije Ovens.
A Džesi se u Njemačkoj, gdje je prije Igara postao ekskluzivac „Adidasa” nakon sastanka sa osnivačem te kompanioje Adijem Daslerom, osjećao mnogo bolje nego u Americi - koristio je javni prevoz i ulazio u barove, o čemu je mogao samo da mašta u svojoj državi, u kojoj su Afroamerikanci imali status građana drugog reda (i taj izraz je preblag).
Istina, Firer je odbio da se rukuje sa njim prilikom dodjele medalja, ali mu to nije previše zasmetalo.
"Kada sam prolazio pored kancelara, podigao je ruku da me pozdravi i ja sam mu uzvratio. Hitler me nije nipodaštavao, iako su to mnogi govorili nakon Igara u Berlinu. Nipodaštavao me samo tadašnji predsjednik SAD Frenklin Delano Ruzvelt, koji se nije sjetio ni da mi pošalje telegram", naglasio je Ovens.
Sjedinjene Američke Države su svijetu podarile još jednog heroja Igara u Berlinu - Mardžori Gestring osvojila je zlato u skokovima sa daske. To ne bi bilo čudno, da Mardžori tada nije imala samo 13 godina i 268 dana.
Ona je, naravno, najmlađa olimpijska šampionka svih vremena. Igre u Berlinu bile su kao stvorene za djevojčice - Dankinja Inge Sorensen imala je 12 godina i 24 dana kada je u olimpijskom bazenu osvojila bronzu na 200 metara prsnim stilom. Treba li napominjati da niko mlađi do sada nije prigrabio odlične na OI?
Reprezentativac Jugoslavije Leon Štukelj nisku medalja na najvećim svjetskim smotrama zaokružio je srebrom na krugovima.
U Berlinu je nastupilo 3.963 sportista iz 49 zemalja, prvi put su realizovani direktni prenosi, a od sportova su „debitovali” košarka i rukomet, a mečevi su se igrali na otvorenom.
Bonus video:
