”Ukraden prst ratnika od terakote!“
Prilično bizaran novinski naslov privukao mi je pažnju početkom godine i naveo da pročitam tekst o tome kako je Amerikanac odlomio i kući odnio dio statue kineskog vojnika od terakote koja je bila izložena u muzeju u Filadelfiji. Statua nazvana Konjanik, koja je privremeno ostala bez prsta, potiče iz 210. i 209. godine prije nove ere, kada je sa još 8.000 - potpuno različitih - napravljena za kineskog cara Ćin Ši Huanga, koji je vjerovao da će ga ova vojska štititi u zagrobnom životu. Tada nisam ni pomislila da ću ikada dobiti priliku da čuvene ratnike, o kojima sam ranije čitala, vidim igdje osim u knjizi i na kanalu Nacionalna geografija. Minule sedmice, međutim, nakon posjete Pekingu i Velikom kineskom zidu, obrela sam se u Si’anu, staroj prijestonici Kine, početnoj tački Puta svile. Zahvaljujući domaćinima, kolegama iz Svekineskog udruženja novinara, posjetila sam jedno od najvećih arheoloških nalazišta modernog doba i najpoznatijih turističkih tačaka Kine.
Udaljena više od 1.000 kilometara od Pekinga, okružena neprobojnim zidovima od zemlje i opremljena teškim štitovima, vojska od 8.000 vojnika stoji spremna da brani svog vladara u vječnosti, a ne zna se koliko ih još čeka sakriveno u tajnoj grobnici blizu Si’ana, glavnog grada provincije Šansi u centralnoj Kini.
Vojsku od terakote otkrila je grupa seljaka 1974. godine, 50 kilometara istočno od Si’ana. Kopajući bunar, ugledali su glavu od terakote kako proviruje iz zemlje i otrčali u grad da prijave. To nije bio prvi put da su se pojavile priče o tajanstvenim glavama koje vire iz zemlje: navodno je jedan seljak doživio isto 60 godina ranije, ali, čim ju je iskopao, njegov bunar je presušio. Praznovjerni seljak glavu je, prema legendi, ponovno zakopao.
Već 1. oktobra 1979. godine, na Nacionalni dan Kine, za javnost je otvoren prvi dio nalazišta, nazvan Jama 1. Najmanje nalazište, Jama 3, predstavljena je 1989. godine, a Jama 2, iako je otkrivena godinu dana ranije, otvorena je tek pet godina kasnije.
Pronađeno je još nekoliko manjih nalazišta 1994. godine spojenih u Muzej prvog cara dinastije Ćin, pod čijim je rukovodstvom ojačana centralna vlast i počelo formiranje jedinstvene kineske nacije i države, a u njega je uvrštena i neobjašnjiva prazna jama, enigma koju grobnica čuva do dan-danas. Cijelo područje od 1987. nalazi se pod zaštitom Uneska, kao dio svjetske kulturne baštine.
Prvo što dočekuje posjetioca nesvakidašnjeg mjesta je Jama 1, površinom veća od fudbalskog terena, s oko 6.000 statua vojnika. U Jami 2 se nalaze najbolje sačuvani terakota ratnici, u formaciji u obliku slova L, gdje je otkrivena skulptura komandanta vojske, čuvenih strijelaca koji kleče i vojnika s konjem i sedlom. Jama 3 površinom je najmanja i u njoj su, osim skulptura, pronađene kosti životinja i razni predmeti za prinošenje žrtava. Ona je, istovremeno, veza između prethodne dvije jame i vjeruje se da je zamišljena kao glavni štab Ćin Ši Huangove vojske. Na to mogu upućivati izrazi lica vojnika, izrađeni s više pažnje i više detalja, njihova visina od dva metra - viši su od ostalih - 1,80 cm i posebno oružje šu koje se koristi više u odbrani nego u napadu. Ova impozantna armada posmatraču djeluje kao da je u času spremna da odbrani vladara. Ratnici su izrađeni od gline bronzane boje, koja se pekla na visokoj temperaturi; glava, ruke i dlanovi pečeni su odvojeno i pričvršćeni naknadno na tijelo pomoću glinenih traka. Torzoi su šuplji, a noge pune da bi držale prosječnu težinu od oko 160 kilograma. Na njima su još vidljivi i tragovi prirodnih pigmenata kojima su bili obojeni. S obzirom na zapanjujuću činjenicu da je svaka skulptura pravljena prema stvarnom modelu, svaka glava ima jedinstvene crte i izraz lica s odjećom, obućom i oruđima uobičajenima za rang kojem je stvarna osoba pripadala. Fascinantan detalj su i različite linije na dlanovima besmrtne vojske iz Si’ana!
Legenda o nastanku terakota vojske zanimljiva je koliko i njen vladar. Ćin Ši Huang zabilježen je u istoriji kao vladar koji je ujedinio Sedam kineskih kraljevstava. Mislio je da ono što je učinio premašuje trud svih njegovih prethodnika, pa je zato uzeo ime: prvi car iz dinastije Ćin. Mada je u razdoblju njegove vladavine carstvo doživjelo procvat u privredi i trgovini, ipak je karakterisan i zapamćen kao hirovit vladar kojeg je opsjedala misao o dugovječnosti i besmrtnosti tolikoj da su njegovi savjetnici i mudraci putovali po zemlji u potrazi za eliksirom mladosti. Prema legendi, na kraju je i skončao koristeći neki od mnogih eliksira vječnog života.
Pomirivši se, ipak, u jednom trenutku sa smrtnošću, car je odlučio da vojnici moraju biti zakopani zajedno s njim. Savjetnici su ga danima odgovarali od suludog nauma i tek je popustio na predlog da se izradi kopija vojske. Kompleks je gradilo 700.000 seljaka, radnika i robova, a prema jednoj od brojnih priča, svi su oni tajnu lokacije groba zauvijek odnijeli sa sobom, ako ne prirodnom smrću, onda - ubistvom.
Tokom posljednjih 30 godina pronađeno je više od 8.000 glinenih pješaka, strijelaca, konjanika, kočija s konjima, kao i oružja, keramičkih posuda i figurica, a vjeruje se da je većina artefakata i dalje skrivena i da tek treba da bude otkopana. Nedaleko od ovog nalazišta otkriven je mauzolej cara Ćin Ši Huanga, ali do danas nije istražen, dijelom jer tehnologija još nije dovoljno dobra, a i iz velikog poštovanja prema mrtvima.
Dok sam boravila u Kini, predsjednici Si Đinping i Donald Tramp navodno su odložili trgovinski rat, čuveni modni tandem Dolče&Gabana otkazao je reviju u Šangaju nakon što su kineske zvijezde rekle da će je bojkotovati zbog izrugivanja kineske kulture i promocije neprijatnih stereotipa u reklamama brenda. Internet je bio zatrpan verzijama obje vijesti, komentarima, interpretacijama...Sve to, i sve ostalo, jednostavno, u trenu, iščezava pred prizorom besmrtne vojske iz Si’ana. Vrijeme na tom mjestu drugačije teče, kao što ga i Kinezi poimaju potpuno drugačije od nas. Tek u susretu sa ovom drevnom civilizacijom, gotovo potpuno drugom planetom u odnosu na ovu koju poznajemo, samodovoljnom, a ipak radoznalom i otvorenom da sazna sve o svijetu oko sebe - bez agresivne potrebe da nametne svoj način bivstvovanja ili da se umiješa u tvoj na bilo koji način - shvataš da ne počinje sve od našeg svijeta, Atine, Rima, Konstantinopolja...
Zato još ne razumijem onog posjetioca muzeja u Filadelfiji sa početka priče i njegov postupak. Mada, da li se može više očekivati od nekog čija država traje tek onoliko vremena koliko su ratnici nastali prije rođenja Hrista i kome može pasti na pamet da prst drevne i jedinstvene statue može da bude - suvenir.
Spaliti knjige i pobiti učenjake
Nakon ujedinjenja Kine počela je surova, represivna politička kampanja cenzurisanja mišljenja koja se nisu slagala sa politikom vladajuće dinastije i Prvog cara, Ćin Ši Huanga.
Car je 213. p. n. e. donio dekret po kome sve knjige, osim „Istorije dinastije Ćin“ i knjiga u vezi sa zemljoradnjom, proricanjem sudbine i medicinom, moraju biti spaljene. Od filozofskih spisa, dozvoljeni su bili samo spisi legalističkih filozofa.
„I ko se usudi da razgovara o Knjizi pjesama ili o Knjizi istorije biće javno pogubljen na tržnici. Ko god bude preko prošlosti kritikovao sadašnjost biće pogubljen sa cijelom svojom porodicom”. (S’-ma Ćijen, Istorijski zapisi)
Ovaj dekret u istoriji predstavlja prvo zakonsko ograničenje slobode mišljenja i govora.
Godinu dana od izdavanja dekreta, 212. p. n. e. 460 učenjaka je bilo pogubljeno.
Od ove političke kampanje kasnije je nastao kineski idiom „Spaliti knjige i pobiti učenjake“ da označi donošenje uredbi protiv obrazovanih ljudi.
Ni desetine vjekova kasnije, ovaj “izum” ne izlazi iz mode širom svijeta.
Galerija
Bonus video:
