Ko utekne sa bojišta doživi da se ponovo bori. Grunf U desnom uglu imamo nemilosrdne investitore, gotovo u pravilu tuđine, iz dalekih zemalja u kojima Sunce ne grije kao što ovo naše Sunce grije: Ruse, Arape, Jevreje, Kanađane i ostale. Ta gospoda suzama ne vjeruje - i svakoga dana jede rumenu dječicu za doručak.
U lijevom uglu imamo naše ljude: čestite djedove, očeve i sinove - redom uzorite domaćine - koji nadasve drže do svojih porodica, do svojih obraza i do svojih vjekovnih ognjišta - do kuća i okućnica, pašnjaka i šuma, ledina i kamenjara i svega što potpada pod opštu odrednicu: nekretnine. A nekretnine su, po definiciji: sve što se mjeri metrom kvadratnim i što se može egzaktno izraziti matematičkim odnosom između stanovite svote u čvrstoj valuti i metra kvadratnog - odnosom koji bi, po pravilu, trebalo da određuje samoregulatorno tijelo: tržište nekretnina - a ne Država CG.
Nemilosrdni investitori i uzoriti domaćini bi na kraju, sva je prilika, ipak našli zajednički jezik, odnosno obostrani interes. Svima je uvijek u interesu, naravno, da se ispjeva ona stara CG pjesma: ja tebi ti meni, ruka - ruci, 'ajmo sad na pivo itd. Bilo bi malo povuci-potegni, prolila bi se i poneka suzica (što nema roditelja), čisto reda radi - i sve bi se na kraju riješilo na obostrano zadovoljstvo - samo kad Državi CG ne bi svaki put bila dodijeljena nezahvalna uloga varjače u svakom loncu u kojem se kuvaju ozbiljnije svote eura.
Investitori koji djeluju na teritoriji CG su u pravilu ljudi bez lica - to su mitske, ili barem polumitske ličnosti - zvijeri kojima se svi klanjamo, htjeli ne htjeli. Možda postoje, možda su izmišljeni, ne zna se. Ako su izmišljeni, onda definitivno postoje ljudi koji su ih izmislili - činjenica je da među nama uvijek ima ljudi koji vole da izmišljalju druge ljude, tj. investitore. Ako li pak investitori stvarno postoje - onda djeluju iz najdublje sjene.
Kako bilo, moćni investitori koji djeluju na tlu CG - i izmišljeni i stvarni - strogo zaziru od medija - nešto se ne sjećam, recimo, da se Piter Mank, polumitska ličnost, pojavio nekada u ulozi gosta na nekoj od CG televizija - pa da razveže nadugačko i naširoko o "benefitima" koje svi mi uživamo od poslova koje je on pokrenuo u CG (on i par njegovih dobrih prijatelja).
Dakle, moćni investitori ne vole da se slikaju, ne vole da se pojavljuju u javnosti, od jutra do večeri broje pare u potaji i kuju lukave planove kako da što brže i što lakše dođu do još para. U to ime, izgleda da su investitori u posljednje vrijeme isključivo zainteresovani da grade ružne stambene zgrade i još ružnije vile na prelijepoj obali našega mora sinjega - zato što su upravo to ulaganja koja se najbrže vraćaju - što će reći da je zarada od prodaje novih kuća i novih stanova na samoj obali sinjega mora vrlo unosna (što je povezano i sa određenim rizicima, naravno - sve je rizik u ovoj i ovakvoj CG - ali ko ne riskira, taj ne profitira itd.).
Investitorima su u posljednje vrijeme zapale za oko mnoge parcele - što manje, što veće parcele - na netaknutoj, djevičanski čistoj obali našega mora sinjega - i sad bi, pogađate, investitori htjeli da "uđu u posjed" pomenutih parcela, svih tih parcela redom - što je vrlo logično i očekivano - međutim, problem je što uzoriti domaćini, vlasnici tih parcela, smatraju da su svotice koje im investitori nude za kvadrat - smiješno niske - često i uvredljivo niske.
Nisu to obične parcele - neke od tih parcela su prvi put upisane u zemljišne knjige - u katastar - prije 300 godina - kad je suverena i međunarodno priznata Država CG bila tek maglovita ideja u povoju. Na stranu što se u međuvremenu na ovoj našoj teritoriji - tj. na pojedinim djelovima teritorije - pogotovo teritorije uz more sinje - izredalo nekih petnaestak država, koje su sve redom propale, nažalost.
Gledao sam nedavno - zimus, valjda - na nekoj od crnogorskih televizija - vjerovatno na TV Vijesti - prilog o ljudima što posjeduju zemlju na poluostrvu Luštica, na samoj obali mora, u zahvatu Urbanističkog projekta Pržno II (Plavi Horizonti su valjda Pržno I, a potez kopna uz more sa zapadne strane uvale Pržno je Pržno II - to je inače ljuti kamenjar, obrastao tipično mediteranskim, neprohodnim gustišem + nešto malo kržljave šume). Iskopao sam i nekakav "Urbanistički projekat Turistički kompleks Pržno II - Tivat", iz 2011. godine - ali nemam snage da se udubljujem u taj dokument - vrlo je odbojan, ukratko - moguće da je i upravo zamišljen kao odbojan - da nikad nikome ne bi palo na pamet da se upusti u tumačenje istoga.
I sad bi Arapi - što nastupaju pod firmom Qatari Diar - da kupe zemlju koja pripada uzoritim domaćinima, relativno sitnim zemljoposjednicima - ali nikako da padne dogovor oko cijene. Arapi su opasni trgovci - cjenjkanje im je u krvi - više nego išta vole da uzmu pare, ali su strašno teški kad treba da se odvoje od para. Međutim, ovoga puta namjerili su se na sebi ravne. Našima nije ni na kraj pameti da popuste. Naši nude druge varijante - traže procenat od realizovane investicije, između ostaloga - ali Arapi ni da čuju.
Sva je prilika da su to isti Arapi što su srušili Hotel Plavi Horizonti (autora arhitekata Vladislava - Vlada Plamenca i pokojnoga Mila Popovića - što je podatak koji sam iskopao u pomenutom UP Pržno II, moram priznati) - i sad su voljni da poredaju nekih četrdestak vila sa zapadne strane uvale Pržno (to vam je to Pržno II), pa će prvo da prodaju te vile, da bi od para koje će zaraditi - eventualno, nikad se ne zna u CG - gradili novi hotel i još ponešto na poziciji bivšeg Hotela Plavi Horizonti. Tako se priča. Inače, na Internet stranici Opštine Tivat imate, pod "Urbanizam" - nešto što se zove Nacrt detaljnog urbanističkog projekta Pržno II - a pod Nacrtom imate gomilu projekata nekakvih vila. Ni na kraj pameti mi nije da otvaram te projekte - jer se bojim da nikada više ne bih zaspao ako bih otvorio neki od tih projekata.
I kaže jedan od vlasnika tih parcela na Luštici - kako će on - u međuvremenu, dok se ne postigne dogovor sa Arapima - da se bavi ekstenzivnom poljoprivredom. Na svojoj će zemlji, kaže, uzgajati autohtone biljne vrste: draču i maginju - i autohtone životinjske vrste: zeca, lisicu, čaglja i poskoka. Kaže da mu se to više isplati nego da ustupi svoju zemlju Arapima u bescijenje.
Druga velika priča je zona Buljarice - i tamo se pojavio zainteresovani investitor koji bi da gradi čitav grad na potezu uz ona dva kilometra prelijepe plaže. Upustio bih se u detalje te čudesne priče - ali je ipak bolje da potražite stare brojeve Monitora. Tamo imate sve u vezi Buljarice.
Dakle, bilo je pitanje dana kada će se nemilosrdni investitori požaliti Državi Crnoj Gori na časne domaćine - i kada će Država Crna Gora riješiti da stane na put samovolji časnih domaćina - ne bi li time izašla u susret nemilosrdnim investitorima i njihovoj nezajažljivoj pohlepi - na dobrobit svih nas ostalih, naravno - kao i uvijek.
Krajem prošle godine je pogurano to nešto stvarno zastrašujuće - pod naslovom: "Predlog zakona o dopuni Zakona o eksproprijaciji".
O tom Predlogu u narednom broju "Arta".
Bonus video:
