Crna Gora i kulturna dobra: Sprdačina sa baštinom - Vijesti.me
KAKO SE DRŽAVA ODNOSI?

Crna Gora i kulturna dobra: Sprdačina sa baštinom

Na današnji dan nema Rješenja o utvrđivanju statusa kulturno dobro, niti su izvodi iz ovih rješenja objavljeni u “Službenom listu Crne Gore”, niti su dostavljena vlasnicima, nema ni Registra kulturnih dobara

Kotorska svakodnevnica, Kotor
Kotorska svakodnevnica, Kotor (Foto: Anto Baković)

(Nastavak iz prošlog broja)

Iole edukovan u tumačenjima i primjeni zakona i propisa, zna da sva spomen obilježja u Crnoj Gori ne mogu biti kulturna dobra, već samo ono spomen obilježje kod kojeg se to utvrdi u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara. Crna Gora posjeduje poseban Zakon o spomen obilježjima (“Službeni list CG” br. 40/08) u kojem je precizirano: “Ovaj zakon ne odnosi se na spomen-obilježja koja, u skladu sa zakonom, imaju status spomenika kulture” (član 8), dakle na izuzetke; “Organ lokalne uprave nadležan za poslove kulture vodi registar spomen-obilježja na teritoriji opštine. Nadležni organ (Ministarstvo kulture) vodi  Centralni registar spomen-obilježja na teritoriji Crne Gore. Sadržaj i način vođenja registra iz st. 1 i 2 ovog člana i kriterijume za utvrđivanja vrste spomen - obilježja propisuje nadležni organ.” (član 28) i “Organi lokalne uprave nadležni za poslove kulture preuzeće evidenciju i dokumentaciju o spomenicima i spomen-obilježjima i o grobljima i grobovima jugoslovenskih boraca u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona i koristiti je za upis u registar spomen obilježja.” (član 56). Nadležni organ, po Zakonu o spomen obilježjima je Ministrstvo kulture, a ne Uprava, kao njegov organ, koja je naknadno organizovana.

Takođe, iole edukovan u djelatnosti zaštite kulturne baštine zna da je Stari grad Kotor vrsta zaštićenog spomenika kulture, odnosno kulturnog dobra, zvanog - urbana cjelina. Tako su zaštićeni i Stari grad Budva, Stari grad Bar, Stari grad Ulcinj,  Grad Perast, Staro gradsko jezgro Herceg Novog i Istorijsko jezgro Cetinja. Međutim to nije značilo i ne znači, da je svaki objekat u Starom gradu Kotor i pojedinačno zaštićeni spomenik kulture, odnosno kulturno dobro, već samo oni za koje je to utvrđeno u postupku koji je propisivao ili propisuje Zakon. Preciznije, tačno je da je svaki objekt, ulica, pjaceta u Starom gradu Kotoru, kao i u ostalim urbanim cjelinama, zaštićen i podliježe Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, ranije Zakon o zaštiti spomenika kulture, ali samo kao dio zaštićene urbane cjeline, a ne kao pojedinačno zaštićeni spomenik kulture.

Sve navedeno nije bilo od značaja za “dvojac” Mićunović - Ljesar i tadašnju vd direktoricu Uprave za zaštitu kulturnih dobara Ružicu Ivanović. Pripremajući se za “poduhvat” revalorizacije, vd direktorka Uprave daje nalog dokumentaristi za upis u falšni Registar kulturnih dobara, a sve po njenim usmenim instrukcijama i pripremljenim spiskovima. Bez ikakvog smisla i uz nedopustivu improvizaciju, upisuju se 357 zaštićenih nepokretnih spomenika kulture, plus sva spomen - obilježja u Crnoj Gori i skoro svaka kuća u Starom gradu Kotoru, što ukupno čini 1363 kulturna dobra, od čega 792 nepokretna  i 571 spomen obilježje. Dakle, i oni sami, na indirektan način u svojim spiskovima i tabelama, izdvajajući spomen obilježja, indirektno konstatuju da ona sva, nijesu kulturna dobra. 

Branislav Mićunović
Branislav Mićunović(Foto: Arhiva Vijesti)

Dakle, u taj “divlji” Registar upisana su 1363 kulturna dobra, bez prethodno urađenog elaborata o njihovoj kulturnoj vrijednosti, bez Rješenja o proglašenju, bez Rješenja o upisu u Registar ili bilo kojeg drugog stručnog ili pravničkog dokumenta. Popunjen je samo naziv kulturnog dobra i najviše tri, četiri, od ukupno 24 stavke (rubrike), koje postoje za svako kulturno dobro, a što slikovito ukazuje na smišljenu improvizaciju. Eklatantan primjer je pod rednim brojem 38 “Grad Perast” gdje su popunjene, osim rednog broja i naziva, samo dvije rubrike: “Lokacija - Kotor” i “Klasifikacija - Nepokretni; urbanistička cjelina”. Svaki komenar je ovdje izlišan, osim konstatacije da se radilo o običnoj sprdačini sa kulturnom baštinom Crne Gore, od strane neznavenih “misionara” iz Ministrstva kulture i Uprave za zaštitu kulturnih dobara, a koji su za tu sprdačinu uzeli “debele” pare. 

Dokaz da se radilo o neviđenoj improvizaciji, jeste i dopis br. 01-714/2012 od 14.12. 2012.godine, kojim dokumentarista sa srednjom spremom obavještava vd direktorku Uprave za zaštitu kulturnih dobara da je do tog momenta u registar upisano 708 nepokretnih kulturnih dobara i upozorava je na “nedostatke kod upisivanja kulturnih dobara u Registar. Skoro u svim slučajevima, u do sada dostavljenom spisku kulturnih dobara nedostaje većina podataka, a po mojoj ocjeni i najvažniji: Broj i datum rješenja o utvrđivanju statusa kulturno dobro i broj i datum “Sl.l. CG” i kategorija.”

Međutim, ovo upozorenje je ignorisano, pa je nastavljeno sa upisom sve do brojke od ukupno 1363 navodna nepokretna kulturna dobra.

Anastazija Miranović (novinas)
Anastazija Miranović (novinas)

Na ovakvim temeljima nastaje tzv. Projekat revalorizacije kulturnih dobara Crne Gore, na čijoj izradi će, prema kazivanju autora Projekta učestvovati 250 “stručnjaka”, koji će utrošiti, opet po kazivanju Ljesar 650.000,00€, a čiji je dosadašnji rezultat  jednak nuli. 

Jer na današnji dan nema Rješenja o utvrđivanju statusa kulturno dobro, niti su izvodi iz ovih rješenja objavljeni u “Službenom listu Crne Gore”, niti su dostavljena vlasnicima, niti su dostavljeni JU “Centru za konzervaciju i arheologiju”, niti bilo kojoj opštini, Glavnom gradu ili Prijestonici, niti organu uprave nadležnom za poslove katastra, nema ni kompletiranih dosijea kulturnih dobara, nema ni Registra kulturnih dobara, a što je  precizirano Zakonom.
 
(Kraj u narednom broju; autor je bivši direktor Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore i vršilac funkcije direktora JU Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore)


Najčitanije iz sekcije Zabava