Crna Gora na venecijanskom Bijenalu: O modernizmu i folirantima

Pođite od sebe i postavite pitanje: što bih radila/radio da mi je neko dao gomilu para da treniram trčanje - zar ne bih učinjela/učinio sve da se pojavim na prvoj sljedećoj Olimpijadi
22 komentar(a)
Ažurirano: 21.06.2014. 16:42h

Cassius: The fault, dear Brutus, is not in our stars/ But in ourselves, that we are underlings.

(Kasije: Krivica nije, dragi Brute, u zvijezdama našim/ Već u nama, što kukavni smo.)

William Shakespeare, Julius Caesar

Moram vas podsjetiti, za početak, da je veliki (i odavno zaboravljeni) Konkurs za sufinansiranje nacionalnih naučno-istraživačkih projekata - u ukupnom iznosu od 5 miliona eura - bio raspisan 3. oktobra davne 2011. godine od strane Ministarstva nauke CG. Na Konkurs je uredno bilo prijavljeno 198 projekata - a onda je 21. marta naredne godine - dakle 2012. godine - uvažena gospođa Sanja Vlahović, tadašnja (i sadašnja) ministarka nauke, obznanila da je 104 projekata prihvaćeno za sufinansiranje (5 milona eura / 104 projekata > 48.000 i kusur eura po projektu, u prosjeku) u tri "naučno-istraživačke godine" - od 2012. zaključno sa 2014. godinom.

Jedan od prihvaćenih projekata je bio naslovljen Kulturno nasljeđe - Arhitektura XX vijeka u Crnoj Gori. Iza projekta je nominalno stojao Arhitektonski fakultet Univerzita CG, odnosno Vladimir Mako, u to vrijeme dekan Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i redovni profesor na toj visokoškolskoj instituciji - meni jako dragoj, moram dodati. Gospodin Mako je predvodio četu malu sa AF UCG u sastavu: moj najbolji drugar Rifat Alihodžić - Zdravo Rifate! - u ulozi aktivnog istraživača (ubijeđen sam da moj najbolji drugar nije bio u stanju - ni tada, a ni sada ne bi bio u stanju - da aktivno istraži prostor ispod svog kreveta i ustanovi da li se u tom prostoru nalazi nokšir - ili pak ne), te Slavica Stamatović Vučković, Kosara Kujundžić i Vladimir Bojković.

Udarna trojka čete male - Mako, Alihodžić, Stamatović Vučković - predstavila je pomenuti projekat na Cetinju Crne Gore, 9. aprila 2012. godine, u okviru Okruglog stola na vrlo maštovito zadatu temu: Zaštita arhitekture XX vijeka - ma što to značilo - što ga je organizovalo Ministarstvo kulture. Bio je to prvi i posljednji put, moram priznati, da sam nešto čuo o projektu Kulturno nasljeđe - Arhitektura XX vijeka u Crnoj Gori.

Predviđeni rok za realizaciju projekta je bio dvije godine - a kako je taj rok isticao 21. marta ove godine - pomislio sam, negdje u februaru, da će taj, u to vrijeme odavno zaboravljeni naučno-istraživački projekat od nacionalnog značaja - iznenada vasksnuti - u nadnaravnom sjaju - te da će biti prepakovan u readers digest verziju i prikazan međunarodnoj publici na Bijenalu u Veneciji - XIV Međunarodnoj izložbi arhitekture - pod barjakom naše male, ali časne i poštene CG.

Dakle, 21. marta 2012. godine je zvanično pokrenut sufinansirani, nacionalni naučno-istraživački projekat naslovljen Kulturno nasljeđe - Arhitektura XX vijeka u CG - da bi 8. januara prošle godine, dakle 2013. godine, na poziciju kreativnog direktora Bijenala u Veneciji - XIV Međunarodne izložbe arhitekture - bio postavljen niko drugi do Rem Kolhas (Rem Koolhaas), proslavljeni holandski arhitekt - koji je, ne časeći ni časa, već 27. januara 2013. godine obznanio javnosti da će tema predstojećeg bijenala biti Fundamentals - što će reći Počela - ili Osnove, ako vam je tako draže - i da će sve nacionalne postavke redom - tu i mi spadamo - po prvi put u povijesti Bijenala arhitekture biti fokusirane oko jedne teme - pogodite koje...

Naime, sve države učesnice, njih 65, pozvane su da u okvirima teme Absorbing Modernity: 1914 - 2014, ili Apsorpcija moderniteta: 1914. do 2014. u prevodu - propitaju ključne momente vlastitih modernizacija - unazad proteklih sto godina - i da pokušaju da otkriju kako su različite materijalne kulture i politička okruženja transformisala generički modernitet u specifične (nacionalne) oblike primijenjenog moderniteta. Države učesnice su, drugim riječima, pozvane da pokažu, svaka na svoj način, radikalno cijepanje moderniteta u vijeku u kojem će se ispostaviti da su upravo homogenizirajući procesi globalizacije ključni narativ itd.

Da bi čudo bilo veće, moj najbolji drug Rifat je 19. marta 2012. godine - dva dana prije nego što je ministarka Vlahović obznanila da je projekat Kulturno nasljeđe - Arhitektura XX vijeka u CG dobio zeleno svijetlo - imenovan za komesara crnogorske postavke na Bijenalu u Veneciji - XIII Međunarodnoj izložbi arhitekture, tako da je, po definiciji, bio u Veneciji u vrijeme otvaranja XIII Bijenala - 29. avgusta 2012. godine - kada su već i venecijanski vrapci znali da će Rem Kolhas biti imenovan za kreativnog direktora narednog, XIV Bijenala - i da će se njegova tema, na ovaj ili onaj način, okretati oko globalnih procesa modernizacije i pripadajuće im moderne - odnosno XX vijeka.

Ne znam da li znate da komesari, kuratori, autori, visoki zvaničnici što otvaraju postavke i ostali uvaženi drugari - dobijaju propusnice koje važe i za brojne kolateralne skupove - čitaj: parties - u okviru Bijenala - i da se na tim skupovima može svašta saznati, da ne kažem da se tamo svašta može učiniti i na promociji CG arhitekture - svakako pod uslovom da ste komunikativni, da dobro znate par svjetskih jezika i naravno - da se pojavite na nekom od tih događaja.

Kako bilo, 27. januara prošle godine se sve znalo - dakle i oficijelno se sve znalo - i umjesto da četa mala u sastavu: profesor Mako, moj najbolji drug Rifat - aktivni istraživač, gospođa Stamatović Vučković, te Kujundžićka i Bojković - ugrabi priliku i sve podredi spektakularnoj promociji svog projekta 5. juna ove godine u Veneciji, na XIV Bijenalu arhitekture - projekta naslovljenog, ponoviću još jednom: Kulturno nasljeđe - Arhitektura XX vijeka u CG - što je tema koje se savršeno poklapala sa temom XIV Bijenala - četa mala nije, sva je prilika, za proteklih 16 mjeseci ama baš ništa uradila što bi imalo bilo kakve veze sa tim nesrećnim, nacionalnim naučno-istraživačkim i naravno - sufinansiranim - projektom.

Uostalom, pođite od sebe - i postavite sebi pitanje: što bih ja radila/radio da mi je neko dao gomilu para da treniram trčanje, na primjer - zar ne bih učinjela/učinio sve da se pojavim na prvoj sljedećoj Olimpijadi i da svim silama pokušam da opravdam ukazano mi povjerenje.

Ne kažem da je četa mala morala da obradi 50 najznačajnijih objekta što pripadaju korpusu arhitekture XX vijeka na teritoriji CG - Rifat i njegov kolega Goran Radović, bivši dekan podgoričkog AF, izlazili su u javnost sa nekakvim bezveznim spiskovima objekata koji bi morali da se zaštite, na kojima se nalazilo 50 objekata, ako se ne varam, što je lijep, okrugao broj - četa mala je mogla da obradi dva objekta, ili samo jedan - ali na način koji bi zadovoljio barem neke osnovne naučno-istraživačke standarde.

U februaru se u Ministarstvu održivog razvoja i turizma žestoko lomilo da li će CG uopšte učestvovati na ovogodišnjem Bijenalu u Veneciji - da bi na kraju ipak pobijedio zdrav razum - projekat predstavljanja CG je početkom marta povjeren Dijani Vučinić - koja je tu stvar ekspresno spakovala - za samo tri mjeseca - i to na opšte zadovoljstvo, ispostaviće se.

U narednom broju uopšte o Bijenalu u Veneciji - a zatim opet malo o CG postavci.

Bonus video: