Da li su važnije vidre ili vile?

Drugo pitanje je unekoliko kompleksnije i tiče se sistemskog okvira koji proizvodi slučajeve, odnosno situacije poput PSL - odnosno, da li smo, kao društvo, u stanju da bilo što učinimo kako bismo spriječili bezobzirnu devastaciju/valorizaciju najdragocjenijih prirodnih resursa
196 pregleda 20 komentar(a)
Ažurirano: 24.12.2016. 20:26h

Kdo je tebe Praslovan/ plavati učil Lačni Franz, "Praslovan", Ikebana (Helidon, 1981.)

Svaki put, ali svaki put kad prođem (zaobiđem) Golubovce i obrnem put Vranjine, odnosno Vira - nešto mi krene iz dubine duše i osjetim jak poriv da zapjevam - ali od pjesme nema ništa - nema prave pjesme...

Da li je moguće da ta pjesma o Jezeru - o Skadarskom jezeru - još uvijek nije ispjevana. Da li je moguće da nikome nije palo na pamet da opjeva veliku vodu koja sve zna, sura brda, nepredvidivo nebo - tu čaroliju, jednom riječju - koja se nudi valorizatorima...

A sprema se i Prostorni plan posebne namjene NP Skadarsko jezero (PPPN NP SJ) - koji će, sasvim je izvjesno, predstavljati savršenu osnovu za razne, vrlo maštovite vidove valorizacije - jer, valorizovati se mora. Vele da smo se našli (doveli smo se - ili su nas doveli - kako se uzme) u situaciji da naša budućnost zavisi od uspješnih valorizacija, tj. od stranih investicija. Vele da je to jedini put, da nema drugoga puta itd...

Svaki put, ali svaki put kad prođem Vranjinu i dohvatim se nasipa i one pravine put Tankoga rta - pogledom potražim baljoške i ronce, sa desne strane - jer se sjećam da su, jednom davno, cijelim tim potezom, južno i jugoistočno od nasipa i mosta, gospodarile baljoške i ronci. Nevjerovatno je koliko je tih ptica bilo na tom mjestu - površina jezera se crnjela od ptica - gusto zbijene crne tačke na vodi do u nedogled, to je ta slika - u koju je teško povjerovati danas, svjestan sam toga - jer se neko, sredinom ili potkraj sedamdesetih, sjetio da valorizuje taj jedinstveni potencijal, pa je krenulo strahovito puškaranje po cijelom jezeru, koje ne prestaje ni do dana današnjega. Rezultati su očigledni. Jezero je odavno poprimilo neki apstraktni, otherworldly kvalitet. Kada se baljoške i ronci vrate na pozicije južno i jugoistočno od nasipa i mosta na Tankom rtu - znaću da je sve u redu - ali neću, bojim se, dočekati da to vidim. Šanse da ću dočekati da na obalama Jezera ugledam beton i staklo - neuporedivo su veće...

Vir - mjesto koje je teško zamisliti na bilo kojem drugom mjestu. Most je obnovljen - i to na način da se sa Veljega vrha vidi da je pretrpio obnovu. Ostalo je manje-više isto. Hotel je i dalje van funkcije, to se valjda podrazumijeva. I još vele da je Vir centar turističkih i ugostiteljskih aktivnosti koje se vezuju za Jezero - zar nije onda čudno da nikome nije palo na pamet da valorizuje stari hotel.

Povod posjeti Viru, u utorak, 20. decembra, bilo je tzv. protestno krstarenje - kako neko reče - koje je organizovao uvaženi profesor Dragan Hajduković - za poslanike Skupštine Crne Gore - te za predstavnike medija, a usput i za nas, slobodne strijelce, koji nosimo Jezero u srcima. Cilj krstarenja je bio Biški Rep - lokacija na kojoj su počeli pripremni radovi - probijanje pristupne saobraćajnice do sela Mihailovići - u okviru najavljene izgradnje eko-rizorta visoke kategorije - Porto Skadar Lake (PSL).

I krenusmo brodom put Biškoga Repa - ugledasmo sivu čaplju - poslužiše nam priganice - lijepo osmotrismo tzv. individualnu gradnju s južne strane Tankoga rta - koja meni ni najmanje ne smeta - čak mi je i simpatična, da budem iskren - i vrlo lako bih mogao sebe da zamislim kao ponositog vlasnika jedne od tih (vrlo vjerovatno) nelegalnih kućica - provukosmo se ispod mosta - minusmo, s ove strane: Lesendro, Velju i Malu Čakovicu, Kamenik, Liponjak - za Liponjak pomislih da je Biški rep (neoprostivo) - a s one strane: Goveđi brod, Raduš Vučki, Vučku Goru, Gusjenicu - onda ustanovih da Velja Gora i nije toliko velja koliko se priča - i konačno - Biški Rep.

Na nekih 500 m od Biškog Repa pridružiše nam se demonstranti u čunovima - ljudi koji navijaju za gospodina Lionela Soniga (brata Lionela - koji, navodno, stoji iza projekta PSL - Dobrodošao Lionele!) - i koji su protestovali protiv nas - pa zajedno doplovismo do gradilišta - i ustanovismo da su dva bagera probila nekih 100 m puta preko Biškoga Repa - i da je to, za sad, otprilike sve što se desilo na tom mjestu, a tiče se PSL.

Profesor Hajduković je održao govor - iznio je niz precizno formulisanih stavova o projektu PSL, u svijetlu činjenice da se, između ostaloga, na toj poziciji planira izgradnja vila za tržište - 30 vila, svaka 500 m2 - i to u granicama NP Skadarsko jezero - da bi zatim pozvao na obustavu gradnje itd.

Poslanicu su dali izjave medijima - napravismo stotine, vjerovatno i hiljade fotografija - i obrnusmo nazad, put Vira...

O projektu PSL se dosta govorilo u posljednje vrijeme - i čitava ta priča bi se mogla svesti na dva pitanja.

Prvo bi bilo - da li izgradnja na Biškom Repu podrazumijeva izgradnju i na ostalim atraktivnim lokacijama u granicama NP Skadarsko jezero - za lokaciju Velja Gora je proljetos izdata građevinska dozvola, na primjer, što će reći da se i na toj lokaciji može očekivati početak gradnje - i, shodno tome, prijeti li Jezeru tzv. budvanizacija - nekontrolisana gradnja - pogotovo u slučaju kada bi se projekat PSL pokazao kao uspješan.

Drugo pitanje je unekoliko kompleksnije i tiče se sistemskog okvira koji proizvodi slučajeve, odnosno situacije poput PSL - odnosno, da li smo, kao društvo, u stanju da bilo što učinimo kako bismo spriječili bezobzirnu devastaciju/valorizaciju najdragocjenijih prirodnih resursa ove naše male, ali časne i poštene CG. Ili, drugim riječima - da li smo uopšte, kao društvo, sposobni da razmišljamo o interesima budućih generacija.

Ne znam da li je pala neka zajednička kafa poslije krstarenja - tek toliko da se sumiraju utisci i razmijene informacije - jer sam morao da žurim u Bar, poslom.

Na povratku iz Bara, negdje kod Veljega Oka, sjetih se da je uz prednacrt PPPN NP SJ - uz tekstualni dio - dat i set vrlo interesantnih karata - grafički dio - i da se jedna od tih karata tiče saobraćajnica - i da je na toj karti dat dio dionice 2 - Vir-Farmaci-Smokovac - budućeg, ako-bog-da, auto-puta Bar-Boljare - i da taj dio dionice 2 prolazi istočnim obroncima Gorštine, poviše staroga puta Vir-Rijeka, i da se sa te pozicije, sa puta - negdje između Komarnoga i Donjega sela - vidi Biški Rep, kao na tanjiru...

I uspio sam da stignem na tu poziciju za dana - i ustanovih da se sa toga mjesta, kao što sam i prepostavio - lijepo čuju bageri koji kopaju na Biškom Repu - kompletan zaliv je odzvanjao od reskih udaraca ljutog metala o ljuti kamen - što će reći da će se, bože zdravlja, buka sa autoputa - onaj postojani huuuk koji život uz autoput čini vrlo specifičnim iskustvom - savršeno čuti na Biškom Repu - a pogotovo na padinima Velje Gore. Znam da postoje tzv. barijere protiv buke - ali mi se čini, ipak, da su i autoput i elitni eko-turizam nespojivi sa imperativom zaštite divljine - jer je upravo ta divljina suština Nacionalnog parka kao institucije - i u obavezi smo da tu divljinu sačuvamo za buduća neka pokoljenja.

Na stranu što je zaliv Kunježa jedno od nekoliko staništa vidre na Skadarskom jezeru - a vidra je, kao vrsta, posebno osjetljiva po pitanju tzv. antropogenog uticaja - odnosno prisustva ljudi.

Dakle, da li su važnije vidre - ili je važnije da Sonigo podigne te vile i pokupi pare...

Galerija

Bonus video: