“Proljeće ide, a ona reži/prijeti - pluća će da iskida/moraću i ovo proljeće da preležim/između četiri bijela zida./A napolju će listati topole/kikotati se rijeka ispod iva/o, niko ne zna koliko proljeća bole/kad su oteta i nedokučiva” (odlomak iz “Bolničkih fragmenata”)
Pjesničkom večeri održanoj u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti ‘’Dr Jovan Bulajić’’ u Brezoviku završeni su prvi “Dani Vitomira Vita Nikolića”, manifestacije koju su organizovali NVO “Alijansa za kulturu, ekologiju i ljudska prava (CEHRA)” i Fondacija “’Stanislav Ćano Koprivica’’.
Akademik Mladen Lompar, Vitov mlađi pjesnički sabrat Dušan Govedarica i hroničar i publicist Maksim Vujačić prisjetili su se Nikolićević dana provedenih u bolnici u Brezoviku, dok je glumac Miro Nikolić čitao fragmente iz Vujičićeve knjige “Vito - Zatočenik žute gošće“.
“Na ovaj način nastavljamo tradiciju. Slavni pjesnik je proveo mnoge godine na liječenju u Brezoviku gdje je i napisao neke od svojih najljepših stihova, a kasnije se ovdje vraćao kao gost nikšićkih književnih susreta“, kazao je Nikolić.
Vito će Brezovik u svojim tekstovima nazivati čarobnim brijegom, svojim liječilištem, obdaništem, skrovištem, ali u trenucima rezignacije i Jusovačom, nekadašnjim zloglasnim zatvorom u Podgorici. U Brezoviku Vito je do 1962.godine napisao ciklus pjesama “Bolnički fragmenti I - VII”, dok je u bolničkom Biltenu, koji su uređivali bolesnici i osoblje, objavio ponešto iz dnevnika. Prvi tekst u Nikšićkim novinama 1961. godine, povodom deset godina bolnice u Brezoviku, Nikolić je posvetio svom liječilištu.
“Neki od ljekara iz Brezovika sada tvrde da sam se u početku mogao izliječiti, ali da to nijesam htio. Molili su me da živim malo urednije, da dolazim redovno na kontrole kod njih... Inače, u bolesti sam bio kukavica“, ispričao je Nikolić na književnoj večeri njemu posvećenoj, 1991.godine u Nikšiću.
Mladen Lompar, koji je kao i Vito ležao u Brezoviku, prisjetio se zajedničkih trenutaka u bolnici u kojoj su obojica našli životne saputnice. Obojica su se oženili istog datuma, samo Vito godinu kasnije od Lompara, kome je bio vjenčani kum. Prisjetio se Lompar kako je u Brezoviku stalno padala kiša i da su se budili u četiri ujutro kako bi slušali pjevanje časnih sestara.
I Dušan Govedarica je prije deset godina ležao u Brezoviku. Kazao je da je dijelio Vitov kukavičluk kada je bolest u pitanju i da je u bolnicu otišao u zadnjem momentu.
Direktorica bolnice Gordana Reljić istakla je zadovoljstvo što se dio manifestacije održao u Brezoviku gdje će biti organizovane promocije Vitove proze i poezije.
Manifestacija „Dani Vita Nikolića“ počela je 27. aprila, na dan kada je prije 82.godine rođen jedan od najpoznatijih crnogorskih pjesnika i boema, prikazivanjem filma “U trag zaboravu”, autorke Maje Janjušević.
Vujačić: Susret sa poezijom Sergeja Jesenjina u Brezoviku
Prema riječima Maksima Vujačića, Nikolić se upravo u Brezoviku 1952. godine upoznao sa poezijom Sergeja Jesenjina, slavnog ruskog pjesnika.
“Profesori i studenti sa kojima je ležao pričali su mu o Jesenjinu, a on je od njih prepisivao pjesme koje su oni znali napamet. Uvijek je mislio da bi se to moglo i ljepše reći i imao je namjeru da objavi knjigu prevoda, ali je dosta toga pogubio”, kazao je Vujačić.
Nikolić nije uspio da objavi „privatnog“ Jesenjina, a Vujačić je kazao da je Vito „bježao“ od ruskog pjesnika tako što je prepjevavao njegove pjesme i prevodio ih.
“Smatram da je Vito najbolje preveo Jesenjina u bivšoj Jugoslaviji. Kada su mu pojedini zavidljivci govorili da njegova poezija liči na Jesenjinovu, Vito bi im odgovorio – 'bolje da liči na Jesenjinovu, nego da ne liči ni na šta kao što je vaša'”, kazao je Vujačić, i pročitao Nikolićeve prepjeve Jesenjinovih pjesama “Pismo majci” i “Sve što živi na ovom svijetu”.
Prema riječima Vujačića, i ruski pjesnik Jevgenij Jevtušenko zapazio je koliko su Vito i Jesenjin srodni pjesnici i koliko je Nikolić uspješno uzmicao od slavnog poete.
Galerija
Bonus video:
