Mjesec prije meča za istoriju u kultnom ringu „MGM granda”, osvanuli su bilbordi u gradu domaćinu bokserskog spektakla, Las Vegasu, sa posterima aktera Crnogorca Dejana Zlatičanina i domaćeg boksera Majkija Garsije 28. januara.
Interesovanje tamošnjih medija za borbu u kojem će neporaženi šampion, Zlatičanin, braniti najprestižniji WBC pojas svjetskog prvaka lake kategorije od izazivača, Garsije, počelo je još prilikom dolaska našeg borca na američko tlo.
Razlog nije samo titula najprestižnije verzije, niti najprestižniji ring u kojem će aktere milionskom auditorijumu predstaviti najbolji Džimi Lenon, prvi voditelj televizije „Šoutajm”. Razlog je nevjerovatna atraktivnost crnogorskog šampiona, kojeg zbog „bombe” u ljevici zovu Dinamit, ali i izazivača sa skorom za vjerovali ili ne u lakim bokserskim kategorijama - 35 pobjeda, 29 nokautom!
- Amerika se na njen prepoznatljiv način priprema za spektakl, jer poznato je kako znaju da ispromovišu događaje. Još prije prve konferencije smo obavili sesiju fotografija sa jedne od najviših zgrada u Los Anđelesu US Bank Tower, a bili su tu šampioni Karl Frampton i Leo Santa Kruz, te vlasnik „Šoutajma” Espinosa i promoter Ričard Šefer. I ja se od prvog dana trudim da budem što predusretljiviji prema medijima, jer novinari su tu da rade svoj posao. Trudim se, iako je jako teško jer ne mislim da ću pakao proći u ringu „MGM granda”, jer ga već prolazim. I postaje mi jasno zašto brojni olimpijski pobjednici nijesu uspjeli da izgrade profesionalne karijere u Americi. Za uspjeh ovdje mora se dati maksimum - priča za „Vijesti” prvi crnogorski profi prvak svijeta, Dejan Zlatičanin.
A kako izgleda dan čovjeka sa pojasom WBC prvaka, koji je sa prostora bivše Jugoslavije nosio još samo legendarni Mate Parlov.
- Treninge bih jednom riječju opisao kao - surove! Iako se radi samo dva puta dnevno. Prvi je prije zore, 40-minutno trčanje. Nekad na plaži, ili planini Maunti Baldi, ili uza stepenice i na pokretnoj traci. Potom doručak: jaja, riba i riža. Jelovnik se uglavnom sastoji od tih namirnica, ali su na moje insistiranje ubacili i crveno meso. Zatim slijedi odmor i ukoliko se dobro osjećam pođem na kafu u Long Bič, a onda odmaram do 14 sati. Radimo puno na odbrani, vježbama da bi se dobila „mekoća” u struku, a dosta se radi na „ruke” sa trenerom Hoseom Benavidesom i uz stručna mišljenja mog trenera Slobodana Anđelića. Tri puta nedjeljno sparingujem. Sparinzi su surovi, sa trojicom boksera mnogo težim od mene. Oni su uglavnom sedam kilograma teži i boksuju u vlelteru. To mi otežava sparing, ali mislim da će kasnije dati potrebni efekat. Do ove nedjelje smo sparingovali po šest rundi, sada smo prešli na osam. Ne uspijeva mi da se odmorim od treninga do treninga. Imao sam od dolaska svega dva slobodna dana, jedne nedjelje sam posjetio Holivud, a 10. decembra sam u „Galen centru” ovdje u Los Anđelesu gledao sjajnu boksersku reviju sa borbama za titule u pero i supervelteru.
Koliko ti znači prisustvo braće Momčila i Davora u Gradu anđela?
- Izuzetno, Momčilo pomaže u treningu, a Davor je zadužen za obavljanje svakodnevnih „sitnica”. Smješteni smo u zgradi u kojoj se nalazi i bokserski klub, i samo stepenice dijele smještaj od sale. Kao u nekom filmu, tu se živi i radi dok traje kamp za pripremu borbi.
Kakve su prognoze u Americi, kome daju veće šanse za titulu?
- Navijači vjeruju da će Garsija pobijediti, ali ovdašnja stručna javnost je podijeljena i daje nam jednake šanse. Meni je to potopuno nebitno jer ja sam taj koji će odlučivati o pobjedniku! Garsiji se mogu kao bumerang vratiti najave kako mu je ovaj meč odskočna daska za borbe sa Pakjaom, Linaresom... Znam da ponekad neoprezno zgaženi kamenčić učini da se otkotrljaš. To se i njemu vrlo lako može desiti.
Ne respektuješ previše Garsiju, uprkos njegovim titulama i nevjerovatnom skoru. Zašto?
- Pa ja sam prvak i daću sve do sebe da to i ostanem. Mislim da se nakon našeg prvog sučeljavanja zabrinuo i pomalo je izgubio samouvjerenost. Uplašio se što u duelu „oči u oči” nijesam pokazao nikakav respekt, strahopoštovanje. On na to nije navikao, a kod mene ne bi osjetio strah ni da smo se gledali 100 godina.. Uz to, ja već imam toliko naporne pripreme i surove sparing partnere da i bukvalno prolazim pakao. Tako da nemam nikakve dileme da u meču neće biti teže. Svjestan sam da se za pobjedu u ovom meču mora uložiti sve. I snaga i znanje i duša - apsolutno sve. Ja sam spreman na to da bih pobijedio. Biće tvrda borba i neću dozvoliti da mi se otme tron, a to znači da će Garsija morati da pruži i više od maksimuma.
Da li smatraš da će vaš duel potisnuti u drugi plan posljednju borbu večeri u „MGM grandu”, u kojoj se Frampton i Santa kruz bore za WBA titulu u pero kategoriji?
- To je vrlo lako moguće. Siguran sam da će naša borba pobrati simpatije američke publike i medija i da će posljednji meč završiti u drugom planu. Ako mi uspije da nokautiram slavnog Garsiju, postaću velika zvijezda u Americi, poput Migela Kota, Roberta Barere, Amira Kana... Zato je ovo najvažniji meč u mojoj karijeri, makar ja tako mislim.
Da sam birao rivale, nikada ne bih ostvario cilj i bio prvak svijeta
„MGM grand arena” u Las Vegasu je najprestižniji bokserski ring svijeta i svi najveći profesionalni mečevi održavaju se u njoj. Meč Zlatičanin - Garsija, održaće se baš u hramu boksa u Nevadi, u kojem je održan i najskuplji meč svih vremena - duel Flojda Mejvedera Džuniora i Manija Pakjaa.
- Do „MGM granda” se ne dolazi lako. Koliko sam sanjao titulu, toliko i da boksujem u tom hramu boksa. Često me pitaji da li je ispravna odluka da sad boksujem sa Garsijom, a mogao sam da biram u prvoj odbrani titule. To niko ne može znati?! Mislim da mogu protiv najboljih i ne bježim. Da je drugačije, onda to ne bih bio ja. Da sam birao rivale, nikada ne bih bio prvak svijeta, o čemu drugi mogu samo da maštaju. Garsija je bokser koji jako udara i ima savršen „tajming”. Voli i da boksuje na greške rivala. Daj Bože da se ne varam, ali mislim da nije previše komplikovano boksovati protiv njega. Ni on ne voli da ustupa, što meni odgovara. I nije bitno koliko je dobar protivnik, već koliko ja vjerujem da mogu da ga savladam. Težak rad i vjera u to što se radi je ono što donosi veliki rezultat. I to želim svima da poručim za Novu godinu!
Nakon šest godina velikih borbi i titula, počela su da stižu i priznanja u domovini. Koje ti je najdraže?
- Poštanska marka i koverta sa mojim likom u izdanju Pošte Crne Gore izazvala je u meni salve nacionalnog ponosa. Dobili su je još samo Dejan Savićević i Peđa Mijatović i to se ničim ne može mjeriti. Izabran sam i za sportistu Podgorice, a najbolji sam bio i u izboru novinara. Za nagradu „Sportski podvig” u izboru COK-a, prvi put sam čuo i ne znam sa ove distance njenu vrijednost. Ako je u ravni sa nagradom za najboljeg sportistu u Crnoj Gori, onda sam zadovoljan.
Bonus video:
