„Koza nostra - istorija sicilijanske mafije“ knjiga britanskog profesora Džona Dikija povijest je o korijenima italijansko-američke mafije koji sežu u tajanstvenu i moćnu kriminalnu mrežu na Siciliji. Legende o mafiji postale su u američkoj kulturi dio zabave, ali pravo porijeklo obreda, zakona i metoda nikada stvarno nije rasvjetljeno. Džon Diki na nov način prilazi ovoj temi, pokušava da otkrije tajne sicilijanske mafije i daje zapanjujuću sliku ove organizacije, koja je daleko nasilnija, strašnija i mračnija nego što su to dosad prikazivali popularni filmovi i romani.
Džon Diki, istoričar i novinar, na koledžu u Londonu predaje italijansku kulturu i istoriju. Napisao je mnoge članke i knjige o različitim aspektima života u Italiji („Mafija Republika“, „Bratstvo mafije“, „Delicija“), a knjiga „Koza nostra“ (izdanje Lagune) najpoznatija je među njima. Džon Diki živi u Londonu, odale je govorio za ART.
U ovoj knjizi se bavite i mnogim pravilima mafije, njihovim obredima i zakonima. Da li se za neka od tih pravila može reći da su moralna, možda čak i izuzetno pravična i moralna?
- Ta pravila nijesu fer ili moralna u bilo kakvom značajnijem smislu. Ona postoje zbog vrlo praktičnih, čak i ciničnih razloga. A pohlepa i cinizam mafijaša uzrokuju da se ta pravila često krše. Ali, to što su prekršena, ne znači da ona nemaju svrhu. Na primjer, to može pomoći šefovima da zavaraju mlade regrute kako bi ovi mislili da je organizacija kojoj se oni pridružuju u osnovi fer prema svojim članovima.
Komisija Koza Nostre, njeno upravljačko tijelo, nije uspjela da se sastane još od 1993. Posljednja dva puta kada su pokušali da se sretnu, policija ih je nadzirala i uhapsila
Postoji jedno pravilo da se mafijaši na Siciliji drže posebno blisko, međutim: nije im dozvoljeno da zarađuju novac od iskorištavanja prostitucije. Mislim da je to zbog toga što im je potrebno da budu sigurni da su njihove kćeri pošteđene od bilo kakvih mrlja seksualne industrije, tako da se njihova vrijednost na mafijaškom bračnom tržištu održava. Izuzetno je važno da se mafijaši uključe u dinastički brak: to im pomaže da izgrade saveze, da ih čuvaju u opasnom svijetu mafije koja se međusobno bori, i to im pomaže da kroz generacije prenose svoju moć i bogatstvo.
Vi ste veliki poznavalac italijanske istorije, kulture i života u Italiji. Do sada ste napisali brojne naučne radove, ali i knjige, na temu života u toj zemlji. Šta je uzrok tome Vašem velikom interesu za tu zemlju?
- Dio odgovora je jednostavan, to je moj posao. Ja sam profesor italijanskih studija na Univezitetu College London. Što me čini jako srećnim jer sam posvećen posjetama, istraživanju, i pisanju o Italiji. Ja nemam italijansku rodbinu. Počeo sam da studiram italijanski kada sam studirao jezike na Oksfordu. Trideset godina od tada, vuče me rastuća fascinacija Italijom.
Stiče se utisak da Vas ipak, od svega drugog, najviše interesuju teme o organizovanom kriminalu, italijanskoj mafiji i ljudima koji su u sukobu sa zakonom. Zbog čega?
- Postoje vrlo dobri praktični razlozi zašto pokušavam da shvatim organizovani kriminal: on je glavna prijetnja za kvalitet italijanske demokratije i kvalitet života građana Italije. Ali, on je takođe fascinantan jer je demonstracija ljudske organizovane genijalnosti - iako je ta takva genijalnost do kraja okrenuta prema zlu.
U Americi se uvijek pričalo o italijanskoj mafiji, a da li je poznato stvarno porijeklo mafije, porijeklo njihovih obreda, zakona i metoda?
- Mafija u Americi potiče sa Sicilije. Najvjerovatnije porijeklo sicilijanske mafije je kao nus-proizvod revolucionarnog nasilja i zavjere koja je dovela do italijanskog ujedinjenja 1860. godine. Ljudi koji su htjeli da sruše Burbonsku monarhiju koja je vladala južnom Italijom i Sicilijom često su se pridruživali tajnim društvima u masonskom stilu kako bi pomogli održavanju tajnosti njihovih poslovanja. (Oni su, na kraju krajeva, počinili izdaju, i stoga su rizikovali svoje živote.) Takođe su pozvali nasilne ljude da se pridruže njihovim tajnim društvima - jer ne možete napraviti revoluciju bez ljudi od nasilja. Ti ljudi od nasilja otkrili su da organizovanje u tajno društvo poput masonskog, ima značajne prednosti za zločine. Dakle, kada se dim revolucije konačno izbistrio, a Italija bila ujedinjena, kriminalci su ostali - i tokom procesa ujedinjenja oni su napravili važna prijateljstva s ljudima koji su bili na vlasti u novoj italijanskoj državi.
Kako je sicilijanska mafija postala toliko snažna i u Italiji i u Americi? Kako djeluje danas?
- To je vrlo dobro pitanje. Ali bi predugo trajalo da na njega odgovorim u jednom intervjuu. Morat ćete čitati moje knjige! Kratak odgovor je da je riječ o kombinaciji dvije stvari. 1) Jačina mafije: smišljen je vrlo trajan način organizovanja, miješanja tajnog društva sa porodičnim vezama. 2) Italijanska slabost. Policija i političari su prečesto bili spremni za savez sa mafijom iz ličnih interesa, a ne protiv nje.
U knjizi „Koza Nostra“ rekonstruišete kompletnu istoriju sicilijanske mafije od njenih početaka do danas. Ipak u njoj centralno mjesto zauzima upravo Koza Nostra. Ali, u Italiji danas postoje tri velike mafije, a Koza Nostra je samo jedna od njih. Koje su to još mafije, i po čemu se međusobno razlikuju? Jesu li one u međusobnim sukobima?
- Koza Nostra je istorijski najmoćnija mafija u Italiji. Ali zemlja ima još dvije velike kriminalne grupe koje datiraju iz devetnaestog vijeka. Kamora, koja posluje u Napulju i okolnim mjestima, je arhipelag kriminalnih bandi različitih vrsta. Stoga ona nije jedna organizacija kao što je Koza Nostra. „Ndrangeta“ Kalabrije (regije u prstu italijanske „čizme“), se smatra da je najmoćnija mafija u Italiji danas. To je jedno društvo u stilu masonskog tajnog društva, a ne kao što je Koza Nostra. Kroz njihovu dugu istoriju, vremena kada su se te grupe borile jedne protiv drugih, bila su izuzetna. Nasilje u svijetu mafije skoro uvijek izbija zbog teritorija. I zato što su mafije bazirane na različitim područjima i imaju različite teritorije, one ne konkurišu direktno jedna drugoj. Rat mafija je vrlo čest, ali to je gotovo uvijek građanski rat, to je bitka unutar jedne mafije, a ne između različitih mafija.
Mafija je kriminalna organizacija i to je uvijek i bila. Pa i pored toga moram Vas pitati: postoji li neka međusobna veza sicilijanske mafije sa masonima?
- Ne postoji direktna veza u porijeklu. Slobodno zidarstvo je bilo zabranjeno u većini djelova Italije prije ujedinjenja. Međutim, mnogi od onih patriota koji su se zavjerili da se stvori ujedinjena Italija pridružili su se tajnim društvima koje su preuzele Slobodno zidarstvo kao model. Kao što sam objasnio, kriminalci regrutovani u tim tajnim društvima kao revolucionarni mišići postali su jezgro mafije.
Ako neki član mafije pogine u toku izvršavanja nekog njihovog zadatka, kakav je odnos mafije prema porodici ubijenog člana?
- U teoriji, oni bi trebalo da ih štite i podržavaju. Ali to ne mora uvijek da se dogodi.
Koliko je sicilijanska mafija uticala na iseljavanje Italijana u Ameriku?
- Mafijaši su činili manjinu Sicilijanca koji su emigrirali u Novi Svijet, ali nesumnjivo je mafija bila s njima i bila je odgovorna za osnivanje onoga što je danas poznato kao Koza Nostra.
Da li je sicilijanska mafija imala neku korisnu ulogu za svoje sunarodnike na američkom kontinentu, makar u ekonomskom smislu?
- Apsolutno. Došlo je do konstantne razmjene u idejama, kriminalnog osoblja, i ilegalnih roba poput narkotika još od devetnaestog vijeka. Sicilijanske i američke mafije su službeno odvojene organizacije, ali postoje snažne poslovne i rodbinske veze između njih.
Koliko je djelovanje sicilijanske mafije danas prisutno u svijetu? Koliko je ta mafija danas moćna i efikasna?
- Sicilijanska mafija, izvan Sjedinjenih Američkih Država, nema velike kolonije u inostranstvu. Ona nije bila naročito uspješna u širenju u inostranstvu. Danas sicilijanska mafija prolazi kroz najgoru krizu u svojoj istoriji. Samo jedan primjer: vladajuća komisija Koza Nostre, njeno upravljačko tijelo, nije uspjela da se sastane još od 1993. godine. Posljednja dva puta kada su pokušali da se sretnu, policija ih je nadzirala i uhapsila. Koza Nostra je daleko od toga da je mrtva, ali njena snaga je svakako smanjena još od 1990-ih.
S druge strane, „Ndrangheta“ ostaje moćna. A „Ndrangheta“ je italijanska mafija koja je bila najbolja u širenju u inostranstvu. Ona je imala kolonije u SAD-u i Kanadi početkom dvadesetog vijeka. Ona je stigla u Australiju tokom 1930-ih, i dalje je jaka tamo. U poslijeratnom periodu proširila se na sjever Italije i na sjevernu Evropu.
Kako prepoznati mafiju involviranu u današnje institucije sistema?
- Nažalost, ne postoji slika mafijaša koju možemo iskoristiti da bismo ga uočili kad je infiltriran u institucije! Mafijaši su vrlo dobri u prikrivanju svoje prisutnosti. Najviše u rizičnim područjima vlade i lokalnim samoupravama.
U toku pisanja služili ste se i istraživanjima Vašeg prijatelja Salvatora Lupoa, istoričara sa Sicilije. Koliko su Vam koristila njegova istraživanja?
- Salvatore Lupo je jedan od osnivača tekuće škole istorijskih istraživanja organizovanog kriminala na Siciliji. On je veliki pionir: prvi je pokazao da možete pisati istoriju mafije koristeći iste istorijske alate koji se koriste za pisanje istorije bilo čega drugog: iz arhiva i drugih izvora. Ja sam samo slijedio njegove stope.
I Roberto Savijano se bavi pisanjem o mafiji. Koja je glavna razlika u pisanju o mafiji izmedu njega i vas?
- Savijano je novinar koji spaja činjenice i kreativno pisanje da bi pisao o savremenom trenutku. Ja sam istoričar i pišem o prošlosti koja nas je dovela do savremenog trenutka.
Mafija ima svoj početak, a da li ima kraj? Hoće li nestati prije Sudnjeg Dana? Ili, dok je ljudi, biće i mafije?
- Sicilijanska mafija će se sigurno okončati. Nadam se da umire u ovom trenutku. Ali još uvijek postoje poslovi koje trebaju obaviti naredne generacije, prije nego što ona stvarno postane samo istorijska memorija.
Godine 2005. predsjednik Republike Italije odlikovao Vas je nagradom Komendatore dell'Ordine della Stella della Solidarieta Italiana. Šta nam možete reći o toj nagradi?
- Ja sam bio jedan od brojnih britanskih univerzitetskih profesora koji rade u Italiji, a što mi je ukazana čast na ovaj način - mnogi je od njih zaslužuju puno više od mene! To je način na koji je italijanska vlada priznala da su neki stranci napravili doprinos italijanskom javnom životu.
Bonus video:
