Sportistima novac nije glavni motiv, a najveće nagrade su im pobjede i trofeji, kazala je karatistkinja Omladinca, Dragana Konjević.
Ona je naglasila da je karatistima finansijski momenat najbitniji ne bi izabrali da se bave tim sportom, već nekim drugim finanskijski isplativijim.
Bronzana sa prošlogodišnjeg Evropskog prvenstva u Monpeljeu kazala je da joj karate nije uzeo ništa, ali da je od njega mnogo dobila.
“Karateu sam sve svjesno dala i nijesam nikada zažalila. Dala sam mu puno, a on mi je uzvratio sjajnim prijateljima. Nama novac nije glavni motiv, iako je lijepo bilo ponijeti ocu novac od osvojene medalje i onako gotovo prkosno reći da od mog novca od karate sada možemo opremiti kupatilo. Lijepo je to, ali najveće nagrade za sportistu su pobjede i trofeji. Da je karatistima finansijski momenat najbitniji, ne bismo izabrali karate”, kazale je Konjević.
Ona je naglasila da koliko god premije za osvojene medalje izgledaju velike ne mogu pokriti godišnje troškove sportiste.
“Ljudima koji se ne bave profesionalno sportom vjerovatno izgleda velika premija. Oni koji znaju koliko samo koštaju ishrana, medicinski tretmani i kolika su odricanja svjesni su da naknade za osvojene medalje ne mogu pokriti godišnje troškove jednog sportiste. A složićete se da nije lako biti među prva tri u Evropi ili svijetu u bilo kom sportu ili oblasti”, kazala je Konjević.
Ona je naglasila da oglašavanjem na društvenim mrežama nije željela da se žali već da demantuje neumjesne komentare da sportisti za osvojene medalje dobijaju velike novce.
“Da uzimamo velike pare sigurno ne bih iz hobija čistila tuđu kuću i spremala hranu za 120 eura. Naravno da bih voljela da ne moram to da radim, da država ili sponzori mogu da pomognu i omoguće mi da se samo skoncetrišem na trening i uspjehe. Međutim, ovako moje medalje imaju veću težinu i nekako su mi slađe”, rekla je Konjević.
Ona je kazala da joj ne smeta što je novinar jednog podgoričkog portala nazvao Pepeljugom, navodeći da svaki posao koji se radi pošteno jeste za ponos, nikako za stid.
“Teško je naći posao. Treninzi ujutru, popodne, uveče. Moji najbliži znaju koliko mi je značilo kada sam našla posao koji mogu da obavljam između dva treninga”, kazala je Konjević.
Ona je naglasila da bavljenje profesionalnim sportom traži ozbiljnu posvećenost i ozbiljno odricanje.
“U našem karate klubu Omladinac treniramo prije takmičenja i po četiri puta dnevno. Kada uračunate vrijeme koje provedete na putu od kuće do sale, vrijeme za obroke i spavanje, skoro da nemate vremena ni da se odmorite i oporavite. Da ne pominjem druženje sa porodicom, drugovima. Klupski i reprezentativni drugovi postaju ljudi koje puno više gledate od majke, oca, braće. Da ne pominjem koliko puta su me vršnjaci zvali da izađemo, a morala sam da ih odbijem jer sam ledom liječila povrede”, rekla je Konjević.
Ona je naglasila da nije lako svakodnevno trenirati i da to ne može da se samo odluči.
“To mora da se voli. Znam da zvuči kao floskula, ali zaista bez ljubavi ništa ne funkcioniše. Najteže su bitke sa sobom. Nekad dolazi do manjka samopouzdanja, manjka samokontrole, pa trener Žarko Raković često zna da pojača treninge. Jednom je rekao da sam ja njegov najveći uspjeh jer je od neradnika napravio sportistu”, kazala je crnogorska reprezentativka u kategoriji preko 68 kilograma.
Ona je naglasila da je Omladinac pravi primjer uspješnog kolektiva i da se radom može doći do uspjeha.
“Vjerujem da će dati izuzetan doprinos da naša delegacija na Olimpijskim igrama bude brojnija i što ne reći, donijeti neku medalju”, zaključila je Konjević.
Bonus video:
