Poglavlje otvoreno 21. decembra 2015.
Pregovaračko poglavlje 15 se odnosi na usklađivanje standarda i prioriteta Evropske unije u oblasti energetske politike sa strategijom energetskog razvoja na nacionalnom nivou kroz definisanje zakonskog okvira i njegovu adekvatnu primjenu u praksi.
Energetska politika EU obuhvata širok spektar pitanja, kao što su konkurencija i državna pomoć (uključujući i sektor uglja), unutrašnje energetsko tržište i uslove za jednak pristup, unaprijeđenje izvora obnovljive energije, energetska efikasnost, nuklearna energija i nuklearna bezbijednost, upravljanje krizama i obaveze u odnosu na bezbijednost i zaštitu od radijacije.
Glavni ciljevi energetske politike EU izraženi su kroz dokument Energija 2020, i svrstani su u 5 prioritetnih oblasti: postizanje energetski efikasne Evrope; uspostavljanje istinskog panevropskog energetskog tržišta; zaštitu potrošača kroz dostizanje najvećeg mogućeg nivoa bezbjednosti; proširenje evropskog vođstva u energetskoj tehnologiji i inovacijima; i jačanje spoljne dimenzije tržišta energije Unije.
Plan EU za energetsku efikasnost i smanjenje zagađenja sažet je u sintagmi „3 puta 20 do 2020.“
To znači 20% povećanja energetske efikasnosti, 20% smanjenja emisije štetnih gasova i 20% veće upotrebe obnovljivih izvora energije do 2020. Uporedo sa ciljevima EU, i Crna Gora je postavila prioritete u pogledu energetske politike.
Prvi od tri glavna jeste sigurnost snabdijevanja energijom, odnosno stalno, sigurno, kvalitetno i raznovrsno snabdijevanje energijom radi uravnotežavanja isporuke sa zahtjevima kupaca.
Drugi se odnosi na razvoj konkurentnog tržišta energije u smislu obezbjeđenja liberalizovanog, nediskriminatornog, konkurentnog i otvorenog energetskog tržišta na osnovu transparentnih uslova, kao i uspostavljanje konkurencije u tržišnim djelatnostima (proizvodnja i snabdijevanje električnom energijom i prirodnim gasom), baziranje cjenovne politike za energente isključivo na tržišnim principima, ali i stvaranje uslova za pojavu novih energetskih subjekata (nezavisnih proizvođača energije, snabdjevača, trgovaca).
Treći prioritet se ogleda u obezbjeđenju održivog razvoja energetike zasnovanog na ubrzanom, ali racionalnom korišćenju vlastitih energetskih resursa uz uvažavanje principa zaštite životne sredine, povećanje energetske efikasnosti (EE) i veće korišćenje obnovljivih izvora energije (OIE).
Kako je prethodno navedeno, EU je 2010. usvojila dokument Energija 2020 – strategija za konkurentnu, održivu i sigurnu energiju, koja obezbjeđuje okvir za energetsku politiku EU i definiše energetske prioritete za sljedećih deset godina, kao i aktivnosti koje trebaju biti preduzete.
Prema toj strategiji, EU je u oblasti energetike ustanovila 5 prioritetnih pitanja na koje je potrebno posebno obratiti pažnju.
Energetska efikasnost jedan od prvih i središnjih ciljeva za 2020, a odnosi se na djelotvorno korišćenje energije, odnosno uštedu energije na nivou od 20%, kao i održanje troškova energije na minimumu.
Uporedo sa tim slobodno kretanje energije treba da bude zagarantovano, gdje je jedan od ciljeva identifikovanje prioritetne infrastrukture koja će biti razvijena kako bi se osiguralo funkcionisanje unutrašnjeg tržišta, a sve uzimajući u obzir da infrastruktura za transport električne struje i gasa često prelazi državne granice dok odluke o energetskoj politici koje donosi jedna država imaju uticaj i na sve ostale.
Osim toga, potrebno je stvoriti funkcionalno unutrašnje tržište kako bi se obezbijedilo snabdijevanje u eventualnim kriznim periodima. Dalje, treba osigurati bezbjedno snabdijevanje energijom za građane i građanke, kao i preduzeća po pristupačnoj cijeni.
Sve to mora pratiti adekvatna tehnološka reforma, što podrazumijeva, na primjer, uvođenje druge generacije biogoriva, hvatanje i skladištenje ugljen-dioksida, sljedeću generaciju nuklearnog i obnovljivog grijanja i hlađenja. Posljednje, ali podjednako važno jeste uspostavljanje snažnog međunarodnog partnerstva, naročito sa susjednim državama, radi uspješnog prevazilaženja pomenutih izazova i ostvarivanja glavnih ciljeva energetske politike EU – sigurnosti snabdijevanja, konkurentnosti i održivosti.
U tom pogledu, Crna Gora je napravila izvjesne pomake i uvela promjene u cilju usklađivanja nacionalne strategije sa evropskom strategijom, ali joj predstoji još mnogo posla.
Kada je u pitanju sigurnost snabdijevanja, pravna tekovina EU (acquis) nalaže državama članicama da održavaju rezerve određenih kategorija goriva u ukupnoj količini koja je jednaka devedesetdnevnoj prosječnoj potrošnji iz prethodne godine, što je Crna Gora definisala odredbom o rezervama u okviru Zakona o energetici iz 2010.
Evropska komisija obavezuje države da garantuju slobodno, funkcionalno unutrašnje tržište koje podrazumijeva da države članice liberalizuju tržište električne energije i gasa pridržavajući se principa transparentnosti, nediskriminacije, pristupa treće strane, prekograničnog prenosa, sigurnosti snabdijevanja i održivosti.
Države moraju garantovati i univerzalne usluge električne energije i obezbijediti odgovarajuću zaštitu potrošača iz osjetljivijih grupa.
Kada su u pitanju državni organi, potrebno je oformiti nezavisni regulatorni organ, odgovoran za efikasno funkcionisanje tržišta, ali i nezavisno rukovodstvo prenosnog sistema.
Prema Izvještaju o napretku Crne Gore za 2011, došlo je do manjeg poboljšanja u oblasti unutrašnjeg tržišta energije, ali i dalje postoje pitanja koje treba riješiti.
Trebalo bi poboljšati transparentnost poslovanja kompanija za prenos, a Regulatorna agencija za energetiku (RAE) treba da ispuni niz preduslova za uspostavljanje funkcionalnog tržišta energije.
Iako acquis zahtijeva pravno razdvajanje, kompanija za distribuciju električne energije je i dalje sastavni dio Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), a njeno razdvajanje je predviđeno za kraj 2012.
Osim toga, Crnoj Gori se zamjera što cijene struje ne pokrivaju troškove, a što je prepreka za istinsko otvaranje tržišta.
Što se tiče infrastrukture gasa, nikakva infrastruktura nije izgrađena niti je usvojena zakonska regulativa za ovu oblast.
Zbog velike potrošnje energije i njenog mogućeg uticaja na životnu sredinu, obnovljiva energija i energetska efikasnost danas su ključna pitanja u oblasti energetike.
U pogledu acquis-a, utvrđeni su zahtjevi u oblasti biogoriva, električne energije iz obnovljivih izvora energije, poboljšanja energetske efikasnosti zgrada, energetske usluge itd.
Proizvodi koji koriste električnu energiju moraju ispuniti zahtjeve ekodizajna, a aparati za domaćinstvo moraju nositi oznaku energetske efikasnosti.
Crna Gora je usvojila zakone u cilju usklađivanja nacionalnog zakonodavstva sa direktivama o obnovljivim izvorima energije i kogeneraciji, ali je potrebno povećati korišćenje obnovljivih izvora energije (hidroenergija, energija vjetra, solarna energija, biomasa). U cilju promovisanja obnovljive energije i energetske efikasnosti, postoje različiti programi dostupni zemljama članicama, a jedan od poteza Vlade Crne Gore u tom pravcu bio je i usvajanje Nacionalnog akcionog plana energetske efikasnosti za period 2010-2012.
Na polju nuklearne energije, nuklearne sgurnosti i zaštite od zračenja, prema izvještaju o napretku za 2011. postoje značajni pomaci. Crna Gora je ratifikovala Zajedničku konvenciju o sigurnosti upravljanja istrošenim gorivom i sigurnosti upravljanja radioaktivnim otpadom, a nacionalni Plan za vanredne situacije u slučaju radijacije i nuklearnog incidenta usvojen je u martu 2011.
Međutim, iako postoji napredak, u nekim oblastima je potrebno učiniti dodatne napore. Primjera radi, ne postoji program nadgledanja radioaktivnosti životne sredine, koji je neophodan po EURATOM ugovoru, a nije izdata ni licenca za skladištenje radioaktivnog otpada.
Što se tiče administrativnih kapaciteta, u Crnoj Gori ne postoji poseban odsjek za nuklearna pitanja u okviru Agencije za zaštitu životne sredine, iako pravna tekovina EU podrazumijeva da mora biti ustanovljen nezavisni organ u čijom mandatu će biti pitanje nuklearne bezbjednsti, a evidentan je i nedostatak stručnog kadra.
Dodatan problem je nepostojanje izdvojenog budžeta za regulaciju u ovoj oblasti. Generalno, izvjesni napredak se može zapaziti u oblasti energije u Crnoj Gori, prije svega donošenjem nove strategije o energetskoj politici do 2030.
Međutim, potrebni su dalji napori, usmjereni na usvajanje zakonodavstva za sprovođenje pravne tekovine EU o energetici i podsticaj na veću upotrebu obnovljivih izvora energije.
Nažalost, administrativni kapaciteti su i dalje u svim sektorima ograničeni.
Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) između Crne Gore i EU definisana je saradnja u pogledu energetske politike (uključujući modernizaciju infrastrukture, poboljšanje i diverzifikaciju snabdijevanja i poboljšanje pristupa tržištu energije); promovisanje štednje energije, energetska efikasnost, obnovljiva energija; i formulisanje okvirnih uslova za restrukturisanje energetskih kompanija i saradnja između preduzimača u ovoj oblasti.
Saradnja se očekuje i u oblasti nuklearne bezbjednosti, koja bi trebalo da obuhvati unaprijeđenje zakona o zaštiti od zračenja i nuklearnoj bezbjednosti, jačanje nadzornih organa i njihovih resursa, podsticanje promovisanja sporazuma između Crne Gore i država članica o stanju pripravnosti u vanrednim situacijama i o drugim pitanjima oblasti nuklearne bezbjednosti, kao i oblasti nuklearne odgovornosti treće strane.
Kao što je navedeno u Ugovoru o funkcionisanju EU, energetska politika ima za cilj da ,,obezbijedi funkcionisanje tržišta energije i sigurnost snabdijevanja Unije energijom, podstiče energetsku efikasnost i uštedu energije, kao i razvoj novih i obnovljivih oblika energije i međusobno povezivanje energetskih mreža.”
Međutim, bilo koja mjera koju usvoje institucije EU kako bi se postigli ovi ciljevi ,,ne utiče na pravo države članice da utvrđuje uslove za iskorišćavanje svojih energetskih izvora, na njen izbor između različitih izvora energije i opštu strukturu njenog snabdijevanja energijom.”
Dakle, prilagođavajući se zahtjevima EU, Crna Gora neće izgubiti svoju nezavisnost u pitanjima energetike.
Usklađivanje zakonodavstva država članica mora biti postignuto u cilju pomoći EU da poveća svoju konkurentnost u oblasti energetike.
Međutim, ne samo EU, već će i Crna Gora imati ogromne koristi od primjene prethodno navedenih mjera u vidu poboljšanja kvaliteta života građana i građanki.
Eliška Veselá
Bonus video:
