Milačić o novim ulogama: Uz humor lakše protiv problema

Mislim da su sve uloge podjednake i da film ne bi mogao da funkcioniše da je neka veća, a neka manja
148 pregleda 3 komentar(a)
Julija Milačić, Foto: Luka Zeković
Julija Milačić, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 11.01.2015. 18:21h

Mlada crnogorska glumica, Julija Milačić ostvarila je sporednu, ali veoma zapaženu ulogu Žakline u filmu Nikole Vukčevića “Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa”, a publika će je uskoro gledati na bioskopskim platnima i kao glavnog protagonistu u takođe crnogorskom filmu “Dvije povratne karte Titograd Podgorica”.

Ipak, ona u razgovoru za “Vijesti” ističe da iako je njena uloga zvanično glavna, nije dominantna, te da film ne bi bio potpun bez ostalih likova.

“Mislim da su sve uloge podjednake i da film ne bi mogao da funkcioniše da je neka veća, a neka manja. I sami ćete vidjeti, jer svako ima isti broj scena, tako da se moja uloga ne izdvaja po nečemu posebnom, niti da sam prožeta kroz svaku scenu ili priču”, pojasnila je ona.

“Glavna radnja je ljubav dvoje ljudi, kako opisuje Saša (Aleksandar Radović, reditelj filma) on je volio nju, a ona ne samo njega. Tako da, ako po tome gledamo onda da, Božo Zuber i ja imamo glavne uloge”, dodaje Milačićeva.

Glumica je pokušala da objasni, ono što u trejleru nije očigledno - da li se radnja odigrava u Titogradu ili Podgorici.

To što smijehom predstavljamo sliku Podgorice i nas je dobar put da se oporavimo i probudimo iz sna i da počnemo da primjećujemo svoje mane

“Naravno to je 'zez' da ne bismo baš rekli šta se tu tačno dešava, već smo se igrali sa tim vremenima kad je bio Titograd, a kad Podgorica. Naša ljubav se dešava u Podgorici u današnje vrijeme, doduše možda ne u 2015. već neka 2000. godina recimo”, kaže ona.

A radnja prema njenim riječima opisuje tragičnu sudbinu Podgoričanke, koju su proživele mnoge njene sugrađanke.

“Ja to uzimam kao veliku tragediju tadašnjih i današnjih generacija koje su mnogo modernije, a opet površnog razmišljanja i snalaženja u životu. Bez školovanja i unapređivanja sebe prije svega u intelektualnom smislu. Sve je površno”, priča Milačićeva, i ističe da je velikom broju ljudi danas cilj dolaženje do para i provlačenje kroz život bez puno muke.

“Takav je i moj lik, Goga, koja samo brine da se finansijski obezbijedi i ušuška u neki površan život”, priča glumica, zatim objašnjava da postoji izvjesna sličnost između nje i Žakline iz “Dječaka...”, ali da ih ponešto i razlikuje.

“U 'Dječacima...' je to mlada djevojka od 17 ili 18 godina, koja je rođena i odrasla u bogatoj porodici i koja će sjutra možda na nekom većem nivou da se izgradi, dok je ovdje to žena koja je rasla samo uz majku i kojoj je glavni cilj da nađe bogatog muža. Slične su jer su obije Podgoričanke i zato što su obje energične i gaze snažno prema nečemu što žele da ostvare, a to su ti, kako sam ranije ranije pomenula površni ciljevi”, rekla je Milačićeva.

Na premijeri filma “Dječaci iz Ulice Marksa i Engelsa”

“Ako ih porediti možete reći ću da su imale slično djetinjstvo po energiji i površnosti, ali Žaklina je djevojka iz sadašnjeg vremena, a Goga iz, eto kraja devedesetih ili početka 2000-ih godina”, dodala je mlada glumica, koju ne plaši da će je tumačenje takvih djevojaka ograničiti u karijeri.

“Ja sam se ostvarila u velikom broju uloga tako da se zna koje su moje mogućnosti”, priča Julija, koja smatra da je posao glumca da uradi ono što scenario od njega zahtijeva.

“Koliko god ta uloga možda i bila karikatura ili potpuno svedena, glumca mora umjeti to da odigra, tako da ništa ne može da okarakteriše glumca”, istakla je Milačićeva, koja se nada da će film biti gledan.

“Vidjela sam da je trejler na Youtube kanalu za par dana pogledalo sedam hiljada ljudi i bilo mi je veliko iznenađenje, jer nisam znala da će tako brzo porasti broj. Sa druge strane, dobila sam puno poziva od prijatelja i poznanika koji žele da gledaju film i dođu na premijeru tako da mislim da će cijela Podgorica gledati 'Dvije povratne karte Titograd Podgorica'”, riječicu su glumice.

Ona ipak nije željela da prognozira uspijeh filma van Crne Gore.

“Ne znam da prognoziram i da se igram kladionice, kao što nisam znala ni za 'Dječake...'. Mislim da će biti gledan i da će ga Podgoričani voljeti, ali ne znam kako će proći sa strane. Naš humor je samo nama smiješan, jer svi drugi kažu da im je to crno, a ne smiješno... “, kazala je Milačić.

“Saša je rekao da će film pogledati pet - šest hiljada ljudi i ja se nadam da ćemo dostići taj broj”, dodala je ona, a zatim pokušala da objasni nagli povratak popularnosti crnogorskoh humora i mentaliteta na malim i velikim ekranima.

“Prvi razlog povratka crnogorskog humora je zato što nam treba, takva je situacija, dosta je crnila oko nas. Kao da se vraćamo u '93. godinu kada su vladali kriza i pištolji, tako da filmski stvaraoci pokušavaju da vrate smijeh i humor ljudima, to je moje mišljenje”, ispričala je glumica.

“Sa druge strane, meni je veći problem što mi donesemo taj humor i predstavimo ga ljudima, ali koliko god imali pozitvnih, nađu se i loše kritike i komentari - 'nismo mi ovakvi'”, ističe Julija.

“Krajnje je vrijeme i za ukazivanje na probleme kroz humor i da ljudi prihvate da smo mi takvi i da je takvo vrijeme, ali i da je vrijeme da to mijenjamo. To što smijehom predstavljamo sliku Podgorice i nas je dobar put da se oporavimo i probudimo iz dugogodišnjeg sna i da počnemo da primjećujemo koje su nam to mane, a ne da odbijamo stvarnost”, naglasila je ona.

“I Živka Nikolića su osporavali, pa danas vraćamo sve. Nadam se da će se naši ljudi osvijestiti, da će pogledati i reći 'e sad je vrijeme da mijenjamo stvari i napredujemo' tako da navijam za taj humor i dobro je što se vraća”, poručila je Milačićeva, koja je za kraj otkrila svoje dalje profesionalne planove.

“Trenutno čekam da mi se pošalje scenario za film studenta Bojana Stijovića, koji je po mom mišljenju velika nada crnogorske kinematografije. Čeka me premijera filma, odmora, a nakon toga naravno predstave u Gradskom pozorištu”, otkrila je ona.

Sve je bilo čistije i imalo veće značenje u vrijeme Titograda

S obzirom na to da je glavna tema u filmu “Dvije povratne karte Titograd Podgorica” ljubav, Milačićeva je pokušala da objasni razliku između tog osjećanja u vrijeme stare i nove Podgorce.

“Ja sam bila veoma mala u vrijeme Titograda, ali sam gledala svoje roditelje. Tada je sve bilo mnogo čistije i tada je brak definitivno imao veće značenje”, tvrdi ona.

“Mislim da je današnja Podgorica sve to izgubila, da su generacije drugačije. Ljudi se vjenčavaju i razvode poslije pet dana braka, koji gotovo da ne postoji kao institucija, ljubav ne traje, kao što je tada kod naših roditelja. Kao što bi bili i moji i dan danas u braku, ali nažalost nisu, što naravno nije zbog razvoda, već je druga stvar u pitanju”, ispričala je Milačićeva.

“Neke porodice koje su oko mene slave srebrne i zlatne godišnjice, dok je u današnje vrijeme dosta neiskrenosti i nečistote i cilj je da se dođe do novca i bogatstva. Nije bitno da li će biti topline između dvoje ljudi, da li će da čuvaju jedno drugo, da kažu jedno drugome volim te, to više nije ni bitno, a tako se lako danas govore te riječi”, zaključuje glumica.

“Neko ti je juče bio najveći neprijatelj, danas ga najviše na svijetu voliš. Tako da su se mnoge vrijednosti izgubile. Definitivno bih voljela da se vrati to vrijeme Titograda”, poručila je ona.

Prijatelji kažu da nemam ukusa

Mladu glumcu smo osim na filmovima imali priliku i da gledamo u predstavama, ali je Milačićeva imala i nekoliko izleta u modni svijet, a u saradnji sa kreatorkom Milenom Đurđić, na čijoj je reviji u CNP-u bila zadužena za performans koji predstavlja rađanje feniksa.

Na reviji Milene Đurđić

“Ne mogu tačno da se sjetim kako me je otkrila, ali dobila sam poziv od nje, ispričala mi je šta želi da napravi i kako sve to vidi i ja sam se veoma zainteresovala, a i u tom trenutku sam imala veliku želju da prekinem pauzu, jer u tom periodu nisam igrala u predstavama”, objasnila je glumica kako je došlo do saradnje.

Ona je otkrila i da je nakon toga dobila ponude i on drugih dizajnera, ali nije željela da nastavi sa takvim angažmanima.

“Jedina osoba sa kojom sam radila je Milena, zato što je prije svega dobar čovjek, što mi je veoma bitno kod saradnika, a drugo jer je ona po mom mišljenju najbolja crnogorska dizajnerka”, kazača je Julija, koja se ipak ne interesuje previše za modu.

“Nisam neki ljubitelj mode, imam neki svoj stil koji gajim, koji nema veze ni sa čim, pa mnogo puta čujem od prijatelja da nemam ukusa”, dodala je glumica.

Bonus video: