Snajperista (American Sniper, Clint Eastwood, 2015)
Posao snajperiste sobom nosi visok nivo stresa. Istina je da on ubija ljude koji i ne slute da su na nišanu ali, ako je vjerovati režiseru Klintu Istvudu, njemu je najteže. Blažene su muke čovjeka koji pada mrtav od metka naspram unutrašnje borbe koju snajperista ima kada ih ubije par stotina. To je bol, to je patnja, to je šest nominacija za Oskara. Ali, kada se prašina slegne, odnosno barut izvjetri, postavlja se pitanje da li je priča o neophodnom ubijanju samo propagandni neokolonijalni pamflet ili je jedan od najvažnijih američkih filmova u posljednjih nekoliko godina. Sva je prilika da je i jedno i drugo.
Kris Kajl (Bredli Kuper) je Teksašanin koji nakon što vidi rušenje Kula bliznakinja u Njujorku, odlučuje da ode u Irak kao specijalac. Kod kuće ostavlja ženu i djecu, a vremenom postaje najefikasniji snajperista u američkoj istoriji.
Postoji nekoliko priča o Krisu Kajlu. Prva je ona koju o njemu pričaju drugi, druga je ona koju je u autobiografiji "Američki snajperista" Kris ispričao o sebi, a treća je ona koju je snimio Klint Istvud. Što se tiče prve priče, Kajl je gubio sudske sporove zbog lažnih izjava. Nikada nije prolazio kroz psihičke krize što je ubijao ljude, već je u intervjuima žalio što ih nije ubio više. Vrhunac je bizarna epizoda u kojoj je tvrdio kako je u Nju Orleansu sa krova zgrade tokom uragana "Katrina" snajperom ubio tridesetak pljačkaša. Druga priča je ona koju je Kajl naveo u autobiografiji. Kajl ubija dvoje ljudi jednim metkom. Kajl nalazi biohemijsko oružje u Iraku. Kajl daje svu zaradu od romana veteranima (u stvarnosti, dao je manje od tri posto). Kajl se nadmeće sa drugim snajperistima oko toga ko će biti efikasniji. Svakoga dana kada bi neki njegov takmac imao par ubistava više od prosjeka, Kajl bi već sjutradan obarao rekord, jer bi teroristi baš tada nagrnuli na ulice.
Treći, filmski Kajl, je prije svega pravdoljubiv. Da je Istvud svjestan sadašnjeg političkog trenutka pokazuje uvod. Žena izlazi na ulicu i u rukama drži rusku granatu (u autobiografiji je kineska). Dijete je uzima. Kajl puca i ubija. Iz navedene epizode je jasno da, iako se film bavi ratom u Iraku, on ne komentariše samo prošlost. Zbog toga se kineska granata pretvara u rusku, a pojavljuje se i dječak koga nema u knjizi.
Kajlovo filmsko žitije bi se lako moglo opisati kao mahnita potraga za motivima. U gotovo komičnoj sekvenci, gledalac posmatra stvarnost kroz Kajlov nišan. Vojnici opušteno šetaju gradom. Odjednom nailazi bombaš samoubica u autu. Kajl ga ubija. Nastavak: žena suši veš. Druga silazi niz stepenice i iznenada počinje da čeprka po pijesku kako bi postavila bombu. Kajl je ubija. Slijedi zicer: terorista bezglavo izlazi iz zgrade sa mašinkom. Kajl ga ubija. Ovaj niz ubistava traje gotovo pun minut, pri čemu se kod gledaoca cementira neophodnost nasilja, ali i postavlja pitanje šta slijedi. Baba ide u poljski WC? Ako je Kajl prati, a Klint Istvud snima, ta bez zolje ne izlazi.
Što se tiče glavnih negativaca, oni kao da su preuzeti iz Marvelovih stripova. Jedan bušilicom muči djecu, dok je drugi iz Sirije i ubija za novac. Za to vrijeme, Kajl nosi Bibliju, ali kada se vidi kako se ponaša, sva je prilika da je čita unazad. Sve to ostavlja posljedice, pa Kajl u Americi ima problem sa visokim pritiskom. Sa druge strane, njegove žrtve u Iraku nemaju pritisak. Patetika krešendo dostiže u sceni gdje Kajlova trudna žena tokom ultrazvuka preko telefona prati akciju iz Iraka u kojoj par ljudi gine.
Da bi se pojmila šokantnost ovog djela, treba ga nazvati "Irački snajperista" i snimiti u Njujorku. Tek tada bi se onima koji ga vole razotkrilo kako je "Boško Buha" dokumentarac naspram Istvudove napadne ideologije. Ali, kada se vidi ogromna zarada koju djelo ima u Americi, gledalac ne može a da se ne divi onima koji će njegove partizanske poruke i pouke prihvatiti kao apsolutnu istinu. Zbog toga je "Američki snajperista" film savršene dijagnoze. Kao što gledanost "Transformersa" pokazuje koliko je društvo zatupljeno, tako i "Snajperista" razotkriva koliko je ostrašćeno. Aplaudirati tome bi bilo previše, ali prepoznati važnost je neophodno.
Ocjena: 7/10
Bonus video:
