Na putu do odbrane titule profesionalnog prvaka svijeta u lakoj kategoriji, u najjačoj WBC verziji, Dejanu Zlatičaninu stoji Majki Garsija, nekada velika nada američkog boksa, koga su mediji još prije sedam godina upoređivali sa Flojdom Mejvederom i pitali se da li je riječ o novoj zvijezdi profi-ringa.
Garsija je prije četiri godine uzeo svoj prvi pojas u kategoriji do 57 kilograma, iz koje su krenuli i Huan Manuel Markes i Mani Pakjao, tako što je savladao tada aktuelnog prvaka Orlanda Salida.
Garsija je, međutim, baš u trenucima kada je njegova karijera išla ka vrhu, pokazao da nije mladić koji juri za slavom i novcem, gubeći sve kriterijume i gazeći sve principe.
Odbio je da produži ugovor sa promoterskom kućom „Top rank“ i napravio pauzu od dvije i po godine!
Garsija, koji u decembru puni 30 godina, možda jeste tipični predstavnik američke škole boksa, sa primjesama meksičkog stila, odrastao je u porodici opčinjenoj boksom, ali razbija kliše o momcima iz predgrađa, kojima je sport bijeg od uličnih bandi, siromaštva, droge...
On je, recimo, završio policijsku akademiju, uporedo gradeći profi-karijeru, uz oca Eduarda, i stariju braću Roberta i Danijela.
„Relativno kasno sam zavolio boks, tek kada sam imao 14-15 godina“, priča Garsija.
Iako je bio prirodni talenat, imao je u tinejdžerskim danima, i neka druga interesovanja.
„Jedno vrijeme sam maštao o tome da budem advokat. Volim mnogo da pričam, da dokazujem da sam u pravu“, kaže Garsija.
Kada su počele da se ređaju pobjede u ringu i kada je dobio potvrdu da ima potencijal da ide daleko, boks je postao njegovo zanimanje.
„Najteža stvar sa kojom sam morao da se izborim jeste samoća. Najveći dio svog života sam proveo u sali, sam sa trenerima, fokusiran na pripreme ili na borbu. U tim trenucima nemaš mnogo dodira sa spoljnjim svijetom, stvaraš neki svoj svijet, u kome najčešće nema mjesta za druge“, ističe Garsija.
Unutrašnji mir ne nalazi, kako kaže, u vjeri, što je veoma neobično s obzirom na njegovo porijeklo i okruženje.
„Nisam religiozan. Ne znam da li mogu da kažem da sam ateista, ali nisam vjernik. Više volim da logično razmišljam, da budem racionalan, a ne da slijedim vjerska načela. Nikada, međutim, ne ulazim u rasprave na tu temu, razmišljanja o religiji zadržavam za sebe, da ne bih uvrijedio ljude koji su mi bliski“, kaže Garsija.
Da je riječ o momku koji se zaista razbija stereotipe, govori i njegov izbor ličnosti iz istorije, koje bi volio da upozna.
„Volio bih da sam mogao da razgovaram sa Nikolom Teslom, Albertom Ajnštajnom, Bendžaminom Frenklinom i generalom Patonom. To su ljudi kojima se divim“, kaže Garsija.
Da može iskorijenio bi rasizam, razmišlja o penjanju na Mont Everest, safariju u Africi, avanturi u amazonskoj prašumi...
I naravno, da ponovo bude šampion u ringu, uz maksimalno poštovanje koje ima prema Dejanu Zlatičaninu.
„Mediji prave sliku da potcjenjujem protivnika. Stvarnost je potpuno drugačija – smatram da su Zlatičanin i Flanagan najbolji borci u lakoj kategoriji. On je šampion, ima moje maksimalno poštovanje, a sportski je smatrati i vjerovati da sam bolji borac“, rekao je Garsija, koji je u karijeri ostvario svih 35 pobjeda, a 29 borbi je dobio nokautom.
Bonus video:
